Danas se one žene, koje si mogu priuštiti porodiljni u trajanju od punih godinu dana, smatraju pravim sretnicama. No, bez obzira je li vaš porodiljni dopust trajao šest mjeseci ili više, povratak na posao uvijek donosi promjene i novi režim, prilagodbu za majku i za dijete. Većina ih si postavlja barem jedno isto pitanje: ‘Što s dojenjem?’ Prestati onog trenutka kada sjednemo na radno mjesto ili to uopće nije opcija? Kako su povratak na posao i dojenje ‘hendlale’ neke uspješne zagrebačke poduzetnice i poslovne žene, donosimo u ovoj priči.
Povratak na posao i dojenje – Adrijana Kureljušić
Adrijana Kureljušić majka je dvoje djece – Ivano ima osam, a Neva pet godina. Isključivo su dojeni prvih šest mjeseci, a potom je Adrijana dojenje kombinirala s dohranom. Kada se približilo vrijeme za povratak na posao s prvim djetetom, a Adrijana je tada radila u bankarskoj industriji, u razvojnom specijalističkom timu, odustajanje od dojenja Ivana nije dolazilo u obzir.
“Već je i sam rastanak od njega nakon godine dana druženja bio dovoljno bolan. Nastavili smo sa dojenjem unatoč poslu koji je trajao minimalno osam sati dnevno, a kada se tu zbroji odlazak do posla i povratak kući, znala sam izbivati i po 10 sati”, ispričala nam je Adrijana.
Posao je uključivao povremena putovanja na nekoliko dana i prekovremene sate. Na sreću, Ivano je već bio stariji od godine dana prilikom maminog povratka na posao, pa je jeo i drugu hranu i nije bilo potrebe koristiti ‘pauze za dojenje’.
Radno vrijeme, prisjetila se Adrijana, je bilo intenzivno, posao zahtjevan i morala mu se u potpunosti posvetiti, iako je psihički bilo teško podnijeti razdvojenost od bebe.
No, napominje, grudi su joj dobro podnosile sve ‘oscilacije’, pa su dnevne rastanke i kraća putovanja, ona i Ivano uvijek ‘prebrodili’ i nastavili s dojenjem, posebno noću kada je on pojačano tražio njeno prisustvo i pažnju.
“On je bio, i još uvijek je posebno senzitivan i jako sam se trudila da mu pružim što je potrebno u tom razdoblju njegovog života, ne želeći da poslije sama sebi nešto zamjeram. Dojenje je bilo na zahtjev, a to majke dojilje znaju što znači – kad god dijete poželi, pa i dijete starije od godine dana koliko je on imao tada, ja sam bila na raspolaganju, i u ostatku radnog dana i po noći”, kazala je Adrijana.
Naravno, posao u kombinaciji s ‘noćnim druženjima’ rezultirali su iscrpljenošću. No, ovu mamu to nije pokolebalo jer je među ostalim čitala koliko je dojenje bitno, ne samo za fizičko nego i psihičko zdravlje djeteta i njegovo samopouzdanje, a ona mu je željela pružiti što bolji start u životu.
Čini se, da barem što se tiče zdravlja, dojenje se pokazalo korisnim. Ivano je bio ‘žrtva’ samo kraćih viroza, a odlasci doktoru i izbivanje iz vrtića bili su rijetki, kao i danas iz škole. Ista se priča poslije tri godine Adrijani ponovila s kćerkom Nevom.
“Njeno zadovoljstvo i smirenost tijekom dojenja dali su mi snage da izguram još jednu radnu godinu u kombinaciji s dojenjem. Jako mi se drago sjetiti se tog iskustva, vrlo je bilo intenzivno i nježno i uvijek bih ga svima preporučila. To brzo prođe, kao i sve u životu, pa i kad traje dvije godine, ali ostane velika povezanost sa bebom za buduća vremena. Šteta je danas kad majke radi komocije i bilo kojeg razloga koji mogu smisliti, ili pod utjecajem okoline, vrlo brzo odustaju od dojenja, ne shvaćajući važnost toga”, poručila je Adrijana.
Marina Knežević Barišić – spojila novinarski posao i dojenje
Marina Knežević Barišić televizijska je novinarka gotovo 10 godina i autorica priručnika za roditelje ‘Mama zna najbolje (i tata)’, a također i majka dvoje djece. Sa starijom djevojčicom na posao se vratila kada je beba imala 10 mjeseci, a uz dohranu, dojila je četiri do pet puta na dan. Marina je tada kao i danas bila novinarka u informativnom programu Nove tv, i pri povratku na posao najviše ju je brinulo poslijepodnevno dojenje kao užina prije spavanja, jer je u to vrijeme morala biti na poslu.
Međutim, ispostavilo se da nije trebalo brinuti jer je Marina imala baka-servis, pa je beba jela jogurt ili voće u to vrijeme i na svu sreću, nije oko toga radila probleme.
“Dva noćna dojenja nisu mi predstavljala nikakav problem. Prvo bi tražila oko 23 sata kada sam još budna, a ovo oko pet ujutro bi kratko ‘pocicala’ i nastavila spavati. Broj dojenja polako je smanjivala dok sa 15 mjeseci nije potpuno prestala dojiti. Putovanja nije bilo u to vrijeme, a na poslu su imali razumijevanja, posebno jer sam se vratila raditi prije nego je moje dijete navršilo godinu dana”, kazala je Marina.
Dodaje, pauzu za dojenje nikada nije koristila, jer za njom nije bilo potrebe. s obzirom da je dijete od 10 mjeseci već dovoljno veliko i dovoljno je obroka dohrane da se dojenje može organizirati izvan radnog vremena. A pauze vjerojatno ne bi mogla niti koristiti zbog prirode svoga posla jer joj svaki radni dan izgleda drugačije, što onemogućava organiziranje takvih aktivnosti.
Na novi režim, rekla nam je ova novinarka, njezina se curica vrlo lako adaptirala i prihvatila je mamin povratak na posao jer joj je bilo lijepo s bakom, ali ono što joj je puno teže palo, bio je polazak u jaslice s 18 mjeseci.
Freelance prevoditeljica Anda Bukvić prilagodila je cijeli poslovni raspored
Freelancerica Anda Bukvić prevoditeljica je koja ima samostalnu djelatnost. S obzirom da pri obavljanju posla kombinira terenski rad i rad od kuće, mislili smo da joj je ‘povratak na radno mjesto’ lakše pao što se dojenja tiče. No, istaknula je Anda, home office ima svojih prednosti, ali i nedostataka.
“Posao od kuće za pravo znači da radite stalno i posao vas nikad ne napušta dok god ste vi online. Što se tiče dojenja, ne bih rekla da sam bila u nekoj povlaštenoj poziciji u odnosu na žene koje nisu samozaposlene: koristila sam porodiljni dopust, u kojem sam ipak morala nešto raditi, koordinirati i delegirati poslove, a po povratku na posao morala sam se organizirati drukčije nego prije, ako sam željela nastaviti dojiti. Istina je da nemam uredski posao od 9-17 h, nekad je kraće od toga, ali uglavnom puno dulje”, opisala je Anda. Dodala je kako fleksibilnost ‘freelanceanja’ ne znači puno kad je dojenje posrijedi, jer dijete mora jesti svaki dan, ako se želi nastaviti s takvom vrstom prehrane. To je u njenom slučaju značilo da ću neke poslove odgoditi ili odbiti, odnosno u slučaju ‘freelancanja’, odgoditi i zaradu.
“Sastanke sam morala prilagoditi, a putovanja bez djeteta nisu bila opcija. Kako moja putovanja na konferencije uključuju cjelodnevni rad, i više od osam sati dnevno, nisam takvo što mogla izvesti za vrijeme dojenja. Dojenje je uvelike izmijenilo moj dnevni i tjedni raspored, morala sam se drukčije organizirati i staviti naglasak na poslove koje mogu obaviti od doma ili nedaleko od doma”, objasnila je ova ‘slobodnjakinja’.
No, nakon što je odlučila da želi nastaviti dojit i to postavila kao prioritet, nije imala problema. Znala je da ‘druženje s bebom’ ima rok trajanja, i za vrijeme dok traje, odlučila je ući u malo drukčiji poslovni modus. Sličnu organizacijsku shemu primijenila je i po rođenju drugog djeteta.
Anđela Šutija: Pomoglo mi je razumijevanje kolega i podrška obitelji
Anđela Šutija direktorica je u tvrtki Aon i vratila se na posao u trajanju pola radnog vremena kada je njezin Tin navršio 6 mjeseci, a nakon daljnjih šest mjeseci to je bilo u punom radnom opsegu.
“Budući da sam direktorica, nemoguće mi je naći zamjenu u to vrijeme izbivanja, ali sam sa šefovima dogovorila da sve što mi tehnologija omogući, obavim kod kuće. Kada sam morala otići na poslovno putovanje koje je trajalo duže od jednog dana, zaključila sam da je to idealno vrijeme za odvikavanje od dojenja”, ispričala nam je Anđela. Bez podrške obitelji i svojih kolega, njezin povratak na posao u kombinaciji s dojenjem ne bi bili tako jednostavni. Podijelila je s nama i dvije zgode s putovanja:
“Na službenom putu u Prag, na povratku su mi dozvolili da bočice s izdojenim mlijekom (preko 100ml) unesem u kabinu aviona, jer me bilo strah da se ne izliju u koferu. Drugom zgodom, na sastanku u Karlovcu koji je potrajao duže od 3,5 sata (na koliko sam ja računala uključujući povratak u Zagreb), nakon sastanka zamolila sam da mi oslobode jednu sobu, jer se moram izdojiti. Nikada nisam doživjela nikakvu negativnu reakciju, a čitav niz zgoda je pokazao da mala djeca uvijek nose pozitivu”.
Danas, komentira Anđela, nije sigurna da bi imala snage sve ponoviti, od neprospavanih noći do pauza za dojenje, ali Tinu se tada beskrajno radovala i ništa ju nije moglo obeshrabriti.
foto: 123.rf
