Recimo da imamo jednu firmu. I recimo da ima 5 ili 100 zaposlenih. I ima osnivača koji je to sve od nule napravio, a možda i iz garaže. I gradio i gradio i izgradio. I vodio i upravljao, dabome. I sad se malo umorio i želi da se neko drugi prihvati posla, a da on malo uživa u plodovima svog napornog rada. Da peca, da meditira, putuje ili za početak s mirom popije kafu bez da ga neko sto puta nazove.
Ko će me zamijeniti? Dva su slučaja
I naravno, traga za nasljednikom. Ne nužno u onom klasičnom smislu nasljedstva, ali traži nekoga ko će da se bavi biznisom da bi se on mogao baviti odmaranjem. I tu se često dese dva radikalno različita scenarija.
Prvi – osnivač koji traži Osnivača 2.0 – dakle nekoga ko je isti, preslikani kao on, ali mlađi i brži i bolji. Ali isti. Koji će znati sve odmah i preko noći od jednog miliona napraviti dva, uz maksimalnu profitabilnost naravno.
Drugi – kada osnivač traži nekog namunjenog menadžera koji ima dobru reklamu i tašnu i mašnu. Isto da napravi neko čudo u roku od 24 sata.
Između ta dva ekstrema su naravno i sve druge situacije koje možete zamisliti, ali recimo za potrebe ove priče, da su ova dva najčešće prisutna.
Ne tražite svoje kopije
I šta se onda desi. Pa ovaj prvi, Osnivač 2.0 brzo pukne pod teretom neizgovorenih, a velikih očekivanja. Ako nije nastradao od očekivanja, onda jeste od pokušaja da se upasuje u iste okvire, da radi sve i da zna sve – odmah, eventualno juče.
Ovaj drugi, zvaćemo ga Tašna mašna – od njega pukne osnivač. Jer ga je platio preko svake mjere, dao mu sve što je mogao i nije, a ovaj zauzvrat naobećavao da će uskoro poletiti bez aviona. I bez pomoći ilegalnih halucinogenih supstanci. Obojica su zaboravili jedan mali detalj – Tašna mašna zahtijeva servis. Ne kao moja veš mašina koja se pokvarila drugi put u mjesec dana, nego servis i svitu ljudi oko njega koji će raditi, misliti, računati, smišljati, a on je tu da – postoji.
I onda ovaj naš osnivač s početka priče, s pravom bude razočaran i shvati da će morati raditi dok ga ne iznesu, jer nema ko drugi. Što je samo donekle tačno. Ima ko drugi, ali morate znati ko je taj. Ne tražiti svoje kopije, ne zato što vi ne valjate, nego kopija nema i ne trebaju vam. Zaobilaziti raznorazne reklamne menadžere, jer svjetleće reklame nestanu kada ih se isključi iz struje i onda ne ostane ništa, samo mrak. Upravljajte svojim očekivanjima, precizirajte i iskristališite. Ne očekujte čuda, jer se neće desiti. Očekujte ono što je realno, pa kad se to ispuni idete dalje i naprijed.
Pročitajte više: Kako nakon otkaza razgovarati s (bivšim) zaposlenikom? 10 savjeta za izlazni intervju
Kako odabrati?
Pa kako, pobogu izabrati? Pa lijepo – tražite ono što vašoj firmi treba. I vama svakako, ali prioritetno firmi. Treba neko da firmu održava na životu ili treba neko ko će je odvesti naprijed u neku novu dimenziju postojanja. Ok je i jedno i drugo, samo se izjasnite.
Kad smo to riješili, onda da vidimo kakav treba biti taj kojeg tražimo. Kakva znanja i iskustva treba imati da bi uspio. Kakav stav. Kakve vrijednosti. Nacrtajte ga, ne prema svojoj silueti nego prema potrebi i budućim ciljevima firme.
E, kad smo i to riješili hajde da vidimo gdje ćemo ga naći. Pa prvo pogledajte pod svojim krovom, što kućnim – što firminim. Ima li tu neki zaneseni i zdravo ambiciozni, koji bi uz malo vremena i brušenja mogao postati dijamant? Dakle, ne tražite u organizaciji savršenog i sablažnjavate se što ga nema – tražite onoga ko je najbliži tome, ko može i ko hoće. Najčešće ima. Kada se pogleda malo drugačije i bolje, bude ih više od jednog.
Ako nekim baš nesretnim spletom okolnosti – nema, onda tražite dalje. Takvog nećete naći pukom objavom oglasa i analizom biografija. Iskoristite nepreglednu mrežu kontakata koje ste izgradili s godinama, pustite glas šta tražite, raspitujte se, gledajte, slušajte. Ne, nećete uzeti tetkinog malog jer je tetka zamolila. I nećete ni pitati tetku. Ali ćete pitati, recimo – druge osnivače ili konsultante ili članove nekih udruženja i interesnih grupa u kojima se krećete. Angažujte i profesionalce – dajte detaljan zahtjev, ovaj profil koji ste nacrtali i stavite rokove. Da, na kraju ćete platiti – ali, recimo da je to cijena slobode. Sad kad razmislite i nije bilo tako skupo.
Što kad nađemo ‘the one’?
I idemo do tačke da ste ga našli. To je to. Sad možete ići. Ne nipošto, sad pogotovo ne možete ići. Ono što sad možete i trebate je: jasno postaviti očekivanja. Ne namaštavati, nego konkretno izgovoriti i zapisati kao ciljeve – šta se treba desiti za tri mjeseca, šta za šest, šta za godinu, šta za tri.
E, onda ćete ga lijepo uvesti u posao. Naravno, ne sami i samo vi sami – nego lijepo uvođenje izlomiti u dijelove i svako će biti zadužen za neki dio. I znati šta treba da se desi i kada da se desi. Ne jer su mudri, pa će sami znati, nego ćete i to lijepo izgovoriti i zapisati.
Budite uključeni u proces, pratite, korigujte i dajite feedback. Želite da proces uspije, znate šta je nagrada na kraju – da, lijepi odmor i hobiji i sloboda. Investirajte još malo svog vremena da se pobrinete da sve bude kako treba.
E, onda mili moji – kad je uveden, proradio i ide to, lijepo dogovorite – u šta gledate i kada to gledate. Prevedeno – npr. svakog trećeg u mjesecu, vas dvojica imate sastanak i gledate ključne pokazatelje i status ciljeva. I niste vi tu publika, nego učestvujete i to angažovano. Ako ne ide – onda reagujete i korigujete i upućujete i podržavate. Šta god je potrebno.
Ako sve ide dobro, rukovanje i hvala lijepo do sljedećeg mjeseca. I to je to, kraj bajke. Happy end. Kraj može biti i drugačiji, ali to je tema za neku drugu priču. Ova je sa sretnim završetkom.
Članak je preuzet s womeninadria.ba
Autorica: Enisa Selmanović Salkić, direktorica i vlasnica tvrtke Consultor
Foto: Canva / Privatna arhiva
