Obitelj nastaje na različite načine, a jedan od tih načina je i posvojenje. Premda se sam taj čin smatra pozitivnim te nam se možda čini da bi ga društvo bez rezerve prihvatilo s oduševljenjem, to baš i nije u uvijek tako. Naime, kako saznajemo iz udruge ADOPTA (udruga za potporu posvajanju), obitelji nastale posvajanjem i sama posvojena djeca često su suočena s nerazumijevanjem te ponekad s neugodnim komentarima okoline. U tu svrhu nedavno je organizirano i događanje naziva „Tjedan posvojenja“, prvi takav tjedan po redu koji ima cilj i misiju osvijestiti i senzibilizirati javnost za obitelji nastale posvajanjem.
Posvajanje treba približiti javnosti
Centralni događaj Tjedna posvojenja bila je treća konferencija o posvojenju na kojoj je sudjelovalo više od 240 stručnih radnika koji se bave poslovima posvojenja u centrima za socijalnu skrb, Ministarstvu socijalne politike i mladih, domovima za djecu, udrugama i akademskoj zajednici te 100 pripadnika posvojiteljske zajednice. Organizirane su bile i različite aktivnosti na nekoliko lokacija u Zagrebu, kao čitanje slikovnica na temu posvojenja i razgovori o različitosti s djecom predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta, prikazivanje filmova na temu posvojenja, okrugli stol na temu identiteta, tijekom kojeg se zainteresiranu javnost upoznavalo s kompleksnošću tematike posvojenja.
Razgovarali smo s Dianom Topčić Rosenberg, predsjednicom udruge Adopta, od koje smo saznali više o samom radu udruge i diskriminaciji i problemima s kojima se posvojitelji i posvojena djeca suočavaju u današnjem društvu.
„Adopta je udruga za potporu posvajanju, a radi se o nevladinoj, neprofitnoj organizaciji koju su 15. prosinca 2010. osnovali posvojitelji i potencijalni posvojitelji koji su se na svom putu susreli s nizom problema i izazova te se odlučili angažirati. Udruga ima stotinjak članova koji aktivno rade na unapređenju procesa posvojenja u svim njegovim aspektima, pružanju podrške potencijalnim posvojiteljima, ali i na stvaranju pozitivnog i podupirućeg okruženja za obitelji nastale posvojenjem“, ispričala je Topčić Rosenberg.
Adopta inače većinom djeluje na volonterskoj osnovi, a radu udruge potpomaže i otvorenost medija te susretljivost Ministarstva socijalne politike i mladih. Dobra suradnja uspostavljena je i s Gradom Zagrebom koji je Udruzi dao prostor na korištenje u kojem će idućeg mjeseca biti otvoren i info centar o posvojenju.
Što se tiče neugodnosti, one nisu posebno vezane niti uz jedan aspekt djetetovog života ili života posvojitelja, i mogu doći iz bilo kojeg smjera, vjerojatno zato što je tema posvojenja kod nas još uvijek svojevrsni tabu. „Adopta je prošle godine provela Istraživanje problema koje posvojiteljske obitelji imaju tijekom procesa prilagodbe i integracije posvojene djece u obitelj, odgojno-obrazovne institucije i okolinu, koja je potvrdila informacije koje primamo od naših članova. Iako je posvojenje općenito pozitivno prihvaćeno u hrvatskom društvu, još uvijek je prisutna jaka stigma oko posvojene djece. Ta djeca nerijetko imaju negativna iskustva u vidu izrugivanja od strane svojih vršnjaka, a odrasle osobe poput odgajatelja u vrtićima ili nastavnog osoblja u osnovnoj školi često ne znaju kako na to reagirati“, kazala je Topčić Rosenberg.
Također, pojašnjava ona, ponekad su djeca izložena i drugim oblicima neumjesnih komentara, koji ne proizlaze iz zlobe, već jednostavno neinformiranosti. Takvi komentaru znaju doći od strane stručnjaka, na primjer liječnika koji tijekom pregleda pita majku posvojenog djeteta „ da li dijete viđa svoju pravu mamu“? Sve ovo često navodi posvojitelje da ne govore o posvojenju te da uče i dijete da je posvojenje neka vrsta obiteljske tajne. Takva poruka govori djetetu da s posvojenjem nešto nije u redu pa ga treba skrivati, a samim time možda i sa samim djetetom nešto nije u redu. Sve to nikako ne može biti dobro za razvoj pozitivnog identiteta.
Hrvatsku pak često bije glas kao zemlju beskrajne birokracije, sporog pravosuđa, bespotrebnih i lijenih institucija koje samo otežavaju neke procese, a čini se da je i proces posvajanja jedna od njih. Naime, premda u Registru posvojitelja postoji 900 potencijalnih, godišnje se ostvari tek nešto više od 100 posvojenja, pa je tako prošle godine realizirano njih 107. Gdje se tu nalazi problem i zašto ta djeca ne mogu prije naći svoju novu obitelj?
Bolesna djeca teško da će naći obitelj
„Moramo prvo razjasniti da ne postoji pravo na roditeljstvo posvojenjem, već samo pravo djece na obitelj. Ne postoje podaci o periodu koji djeca provode u sustavu skrbi, osim što znamo iz iskustva da u pravilu vrlo mala djeca čekaju kraće, a starija djeca nikad nisu posvojena. S time što moram naglasiti da sustav smatra djecu iznad tri godine ‘starijom’ djecom. Trenutno je u sustavu socijalne skrbi 333 djece s pretpostavkama za posvojenje, od čega je 68% djece u starosti od 11 godina i više. Također, 42% spomenute djece su djeca s nekim zdravstvenim poteškoćama što im dodatno umanjuje šanse za psoovjenje“, objasnila je Topčić Rosenberg. Dodaje kako ove brojke evidentno govore o neusklađenosti zainteresiranih posvojitelja i djece koja čekaju roditelje, ali i o nedovoljnoj aktivnosti sustava u kontaktiranju posvojiteljske zajednice i potrebi drugačijih, inovativnih pristupa, kojim bi se djeci osigurao pravo na obitelj.
Ono što udruga Adopta prepoznaje kao problem, nije samo vrijeme čekanja tijekom kojeg potencijalni posvojitelji nisu sigurni kako i s kim komunicirati te što činiti dok čekaju, nego i kriteriji i načini izbora potencijalnih posvojitelja za određeno dijete. U udruzi smatraju da je potrebno unaprijediti kvalitetu procjene prikladnosti posvojitelja, kao i potreba djeteta pri ulasku u sustav. Posebno teško ostvariti pravo na posvajanje je samohranim majkama, ali ipak danas u Hrvatskoj ima oko 40 samohranih posvojiteljica. U teoriji i samohrana majka može posvojiti dijete i prolazi iste provjere i uvjete kao i ostali potencijalni posvojitelji, dok je to u praksi ipak teže. Naime, neki Centri socijalne skrbi samohrane majke ne smatraju adekvatnim posvojiteljima pa ih uopće ne uzimaju u razmatranje.
Predmeti su predugo na sudu
Unatoč svim preprekama, kako zakonskim, tako i onim društvenim, reforme sustava ipak su vidljive i stvari polako idu na bolje.„Napredak je vidljiv u vidu uvođenja alata poput Registra potencijalnih posvojitelja i Registra djece te u prepoznavanju pripreme za posvojenje i podrške tijekom i nakon posvojenja kao važnih elemenata tog procesa“, istaknuli su u Adopti. U skladu s tim, udruga je donijela i neke zaključke sa svoje treće konferencije o posvojenju, a oni uključuju preporuke o potrebi izrade standarda postupanja pri odabiru posvojitelja za dijete, pripremu djeteta na posvojenje i praćenje prilagodbe djeteta na novu obitelj kao i važnosti novih pristupa posvojenju teže posvojivoj djeci. „No jednako je važna brzina rješavanja predmeta kojima se neadekvatnim biološkim roditeljima oduzima roditeljska skrb. Znamo da se sudski predmeti rješavaju prilično dugo jer su sudovi zatrpani, i znamo da se trenutno ovi predmeti tretiraju kao svi ostali. No, kako se iza svakog takvog predmeta krije jedno dijete i jedno djetinjstvo, mišljenja smo da bi ovi predmeti trebali imati prioritet pri rješavanju. Zakonski iskorak je u tom smislu napravljen, no treba vidjeti kako će to zaživjeti u praksi“, poručili su iz Adopte.
Foto: facebook stranica udruge Adopta
