Prošli članak uveo nas je u tematiku poslovnog plana, a ovim ćemo ga još više pokušati približiti „širim narodnim masama“.
Poslovni plan -definicija
Pa krenimo sa jednom jednostavnom definicijom poslovnog plana Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske:
„Poslovni plan je dokument koji sadrži cjelovito i potanko razrađeno obrazloženje o ulaganjima u posao s ocjenom očekivanih učinaka i varijantnih rješenja za različite situacije, što ih donosi buduće vrijeme.“
(Ministarstvo gospodarstva RH, Masmedija, Zagreb 1999.)
Shvatili? Nemojte se osjećati loše ako niste. Definicija poput ove vjerojatno neće na prvu biti jasna niti iskusnim ekonomistima, a kamoli poduzetnicima početnicima. Upravo zbog nerazumljivih termina i kompliciranih definicija, mnogi jako teško mogu shvatiti što ustvari poslovni plan je i čemu on služi. Poslovni plan postao je popularna riječ u poduzetničkom svijetu, ali rijetki ustvari znaju što on je i zašto je koristan.
Ovaj članak će pokušati demistificirati taj famozni poslovni plan i nadam se da ćete po završetku čitanja sami sebi dati vlastitu definiciju i, što je još važnije,shvatiti čemu služi.
Poslovni plan VS. poslovni model
U novom poduzetničkom svijetu, gdje su informacije dostupne svima, teško je izbjeći pojavljivanje raznih popularnih buzzworda (riječi koje se koriste u određenom kontekstu kako bi se impresioniralo sugovornika ili su u određenom vremenu popularne) u pisanom i govorenom poslovnom rječniku, a mnogi od njih su ljudima nerazumljivi ili ih zamjenjuju za neke druge. Jedna od češćih zavrzlama je poslovni plan i poslovni model. Za početak spustimo ova dva strogo poslovna termina na razinu situacija iz svakodnevnog života, tj. izbacimo riječ poslovni iz fraza.
Svakodnevni život nas je naučio da je plan neka zamisao, više ili manje detaljna, o bližoj ili daljoj budućnosti. Pa tako planiramo putovanje tako da pogledamo rutu puta i vremensku prognozu (pripremimo se i za kišu ako ima naznaka da će padati), razmislimo što nam treba od odjeće i koliko novaca, odlaske u shopping planiramo tako da napišemo shopping listu (zapišemo i zamjenske proizvode, ako nema naših prvih izbora), ručak planiramo tako da nađemo recept i pripremimo namirnice, vikend planiramo tako da promislimo kako ćemo najbolje iskoristiti slobodno vrijeme… Svi mi planiramo da možda uopće na to nismo tako gledali. Planiramo veće ili manje životne događaje koji će se dogoditi u bližoj ili daljnjoj budućnosti i to tako da razmišljamo o njima. Često si i zapišemo dio plana kako ne bi nešto zaboravili.
Izraz model najviše se koristi u modnom svijetu i opisuje prekrasne žene koje predstavljaju najnovije kolekcije odjeće i obuće. No riječ model upotrebljavamo i za automobile, kada opisujemo novi „proizvod“ automobilske industrije, npr. Opelov model Astra. Također je popularna upotreba riječi model i pri izradi prototipa nekog proizvoda ili uzorka prema kojem će se proizvod izrađivati. Kao djeca su neki od nas slagali modele ili makete, tj. umanjene verzije građevina, brodova ili aviona. Iz ovih nekoliko primjera možemo zaključiti da je model uvijek nešto postojeće, živo i opipljivo. Model nam, laički rečeno, pokazuje točno kako nešto izgleda ili kako se nešto radi.
Ako ubacimo riječ poslovni ispred ovih prirodnih i svima razumljivih riječi dolazimo do popularnih buzzworda, poslovni plan i poslovi model. Nadogradimo naše svakodnevne definicije plana i modela i dobit ćemo svima jasne i razumljive definicije poslovnog plana i modela. Poslovni plan je opis (koji smo napisali kako ne bi nešto zaboravili) budućnosti – naše kompanije i njenog poslovanja – za koji smo detaljno isplanirali „put“, pogledali vrijeme u budućnosti i pripremili se za moguću kišu (ili neki drugi neželjeni budući događaj). Model je pokazna verzija nečega, a poslovni model pokazuje kako ćemo raditi u našoj kompaniji, tj. poslovni model pokazuje kako ćemo dolaziti do novca iz naših poslovnih aktivnosti. Poslovni model samo je jedan od dijelova poslovnog plana. I tako je riješena moderna dilema što je nastalo prije, poslovni plan ili poslovni model!
Treba li nam poslovni plan?
Sada smo saznali što je i odmah se upitali treba li nam taj poslovni plan uopće? Informacije se internetom šire brzinom munje. Prije ulaska u neki poduzetnički pothvat, svi će „izgooglati“ što im je potrebno, kako krenuti, kako uspjeti i slično. Niti poslovni plan nije iznimka! Na webu ima mnogo članaka koji se bave ovom tematikom i opisuju različite poglede na istu stvar. Pa tako jedni dižu poslovni plan u nebesa, dok drugi smatraju da je potpuno nepotreban. Kao i u svemu ostalome, tako i po pitanju poslovnog plana niti jedna krajnost nije dobra. A kada se već ne možemo odlučiti, pogledajmo malo brojeve (koji navodno ne lažu). Brojke kažu da gotovo dvije trećine poduzetnika nema poslovni plan, a na pitanje jesu li uspjeli sa svojom poslovnom idejom njih 40% odgovorilo je potvrdno. Ona jedna trećina ispitanika koja je imala poslovni plan je na isto pitanje potvrdno je odgovorila u gotovo 70% slučajeva. Ako ćemo se voditi statistikom, investicija u poslovni plan se i te kako isplati!
Poslovni plan je statičan?
Brojevima usprkos, poslovni plan ipak nije uspio sve uvjeriti da im je potreban i zbog toga je završio pred poduzetničkim sudom. Prva točka optužnice poslovnog plana je da je on statičan i samo slika u vremenu, dok je budućnost dinamična i teško predvidljiva. Financijske procjene dobile su poseban osvrt u optužnici – nemoguće je predvidjeti kretanje financijskih parametara u budućnosti. Na iznenađenje svih prisutnih u sudnici, poslovni plan na ovo odgovara: „Kriv sam!“. Da, poslovni plan je napisan u jednoj točci u vremenu i vrlo vjerojatno je da će financijske procjene biti pogrešne već onog trenutka kada ispišete poslovni plan.
Odvjetnik poslovnog plana je za obranu svog klijenta pripremio nekoliko teza koji bi mogli prodrmati temelje tužiteljstva. Poslovni plan je napisan u jednoj točci u vremenu, ali on je statičan samo onoliko koliko mi želimo. Iskusni poduzetnici revidiraju svoj poslovni plan minimalno jednom godišnje, uspoređuju ga sa ostvarenim i u skladu s tim mijenjaju buduće ciljeve. Rizici se također prilagođavaju u skladu sa trenutnom makroekonomskom situacijom. Čak su i financijske procjene dobile svoj dio obrane! One možda i jesu krive, ali u poslovnom planu je ključno pokušati što preciznije (stopostotnu točnost nitko niti ne očekuje!) dokazati da sama ideja „drži vodu“ i s tog aspekta je važnije npr. obuhvatiti sve prihode i troškove nego ih procijeniti„točno u lipu“. Proizvođaču pšenice je važnije da ne zaboravi uključiti troškove pesticida nego da točno pogodi cijenu kile pšenice u petoj godini poslovanja.
Previše analize nije dobro?
Tužiteljstvo kao da je jedva dočekalo argument o prilagođavanju poslovnog plana i brzo pročitalo drugu točku optužnice: Analysisparalisis (slobodan prijevod na hrvatski je paraliza analiziranja) – konstantno analiziranje i promišljanje o situacijama koje su se dogodile ili će se tek dogoditi i njihovim posljedicama te zaboravljanje stvarnog svijeta. Neki poduzetnici pri izradi poslovnog plana često su toliko zaokupljeni analiziranjem da uopće ne dovrše poslovni plan jer zbog brzine kojom se događaju promjene u poslovnom svijetu čim završe analizu jednog događaja, neki drugi se već dogodio.
I na ovu optužbu je obrana poslovnog plana imala spremnu repliku: Izrada poslovnog plana je jedna vrsta umjetnosti! Početnik može zapasti u probleme pri izradi i izgubiti se u analizi i zato je važno pri izradi poslovnog plana obratiti se iskusnijim poduzetnicima ili profesionalcima kojima je pisanje poslovnih planova posao. Oni će točno znati koji su događaji relevantni za industriju u kojoj se nalazi Vaše poduzeće i kako bi se ono moglo u budućnosti razvijati. Dobar poslovni plan je temeljen na iskustvu.
Treba li poslovni plan malim tvrtkama?
Tužitelji su, već dobrano uzdrmani, pročitali i posljednju krivnju poslovnog plana – Poslovni plan nije potreban malim poduzećima! Odvjetnik poslovnog plana se na ovo samo nasmijao. Svoje izlaganje je započeo retoričkim protupitanjem: Da li su velika poduzeća oduvijek bila velika? Naravno da nisu… Sve multinacionalne kompanije su započele kao mala poduzeća i postupno rasle i razvijale se. Da li im je u tome pomogao poslovni plan ne možemo pouzdano znati, ali ono što znamo je da u stvarnosti nema prevelike razlike između velikih i malih poduzeća. Osim nekoliko nula razlike na stanjima računa.
I mala i velika poduzeća moraju voditi računovodstvo i voditi brigu o financijama, brinuti o svojim kupcima i dobavljačima, imati neki oblik marketinga i prodaje i slične stvari. I jedni i drugi imaju neke poslovne aktivnosti koje moraju obavljati, naravno razlikuju se u opsegu. Jednostavno ne možemo tvrditi da mala poduzeća ne trebaju poslovni plan. Vratimo se malo na početak i priču o riječi plan. Tamo smo rekli da dio plana zapišemo da ga ne zaboravimo. Isto je i s poslovnim planovima u malim poduzećima! Lakše ga je slijediti ako je napisan, jer ako ga imamo „u glavi“ veća je vjerojatnost da ćemo zaboraviti neku ključnu informaciju ili nećemo reagirati na pravi način. Za velika poduzeća, s obzirom na njihovu veličinu i opseg djelatnosti, ne moramo posebno naglašavati da je napisani poslovni plan obavezan.
Završna riječ
Završna riječ tužiteljstva svela se na ponavljanje već navedenih točaka optužnice uz dodatak da se poslovni plan ne slijedi i da u većini poduzeća stoji u ladici ili, u drugom slučaju, da se slijepo slijedi bez razmišljanja o promjenama u stvarnom svijetu. Odvjetnik poslovnog plana je samouvjereno izašao pred suca i porotu kako bi iznio svoju završnu riječ. Prvo što je rekao bilo je da njegov klijent nije kriv! Poslovni plan, kao dokument, ne može utjecati na to hoće li ga se koristiti ili neće. Za to treba promijeniti poduzetnički način razmišljanja i stav da je poslovni plan samo dokument koji netko mora imati kako bi dobio investiciju ili kredit u banci.
Poslovni plan je putokaz u budućnost i bez obzira na to koliko je on točan, njegova najveća snaga leži u pokušaju predviđanja budućih događaja i budućnosti. Predviđanjem budućih događaja razmišljamo o njegovim posljedicama, ali i načinima kako ih maksimalno iskoristiti (ako su pozitivni) ili izbjeći (ako su negativni). Napisan poslovni plan sa nekoliko mogućih scenarija budućnosti naše kompanije daje nam veće izglede da tu budućnost i dočekamo. Stoga još jednom ponavljam, pisanje poslovnih planova je umjetnost temeljena na iskustvu. I sami znate da ste kao dijete razmišljali samo o tome kako ćete se poslijepodne ići igrati s prijateljima. Sada, kad ste odrasli, već znate kako će se odviti vaš sljedeći tjedan. Ista stvar je i s pisanjem poslovnog plana, „djeca“ gledaju kratkoročno, a „odrasli“ su već u stanju sagledati situaciju u dužem roku.
Po iznošenju završne riječi čeka se presuda suca, a sudac ste upravo Vi! Sada kada znate obje strane medalje, na Vama je da donesete presudu o svom poslovnom planu, da li Vam je potreban ili nije. Ali prije konačne presude, zamislite ga kako uplašeno sjedi u optuženičkoj klupi i molećivo Vas gleda. Imate li snage ne dati mu priliku da se pokaže i pomogne Vam u grubom svijetu poduzetništvu?
Vedran Obadić diplomirani je ekonomist čija su velika ljubav financije. Uža specijalnost mu je analiza i poslovno planiranje. Trenutno radi kao poslovni konzultant u Simulus grupi, tvrtki za poslovno savjetovanje koja posluje već duži niz godina. Simulus svoje poslovanje temelji na tailor-made edukacijama i savjetovanju u području tehnologija i upravljanja projektima. Od ove godine Simulus je na tržište uveo i uslugu savjetovanja u prikupljanju kapitala – nova usluga u sektoru poslovnog savjetovanja kroz koju se klijente priprema za podizanje kredita ili pronalaženje prikladnog investitora/partnera. U sklopu ove usluge Simulus klijentima pomaže pri definiranju strategije, razvoju poslovnog plana, određivanju iznosa potrebnih sredstava, strukturiranju financiranja i predstavljanju projekta bankama i investitorima. Simulus Facebook stranica, LinkedIn
Foto: Dreamstime/Freedigitalphotosnet
