Bio jednom jedan profesor koji se predstavljao kao osoba koja jako voli pomagati studentima. Uvijek je to isticao i predstavljao se kao dobročinitelj. Jednom su ga pitali pa zašto to radite? A on im je odgovorio: “Jednog dana, kad me ne bude, želim da ti studenti dođu mojoj djeci i kažu im: vaš je otac bio dobar čovjek”. Ako se sada pitate o čemu mi to pričamo, evo vam i odgovora: o kongruenciji koja otkriva naše motive i stvarnoj namjeri zašto nešto radimo.
Činjenica je da spomenutog profesora na činjenje dobrih djela nije motiviralo služenje čovječanstvu i iskrena dobrota. Njegova motivacija nije došla iz integriteta i viših razina svjesnosti već s potpuno drugog spektra unutar vrijednosti. Vjerovali ili ne, postoje potencijalno limitirajuće vrijednosti koje nas mogu odvesti u neetična ponašanja. Iako u spomenutom primjeru razlog profesora je pomaganje studentima ali kod procjene etičnosti nas zanima što nas je istinski motiviralo da nešto činimo, a ne sami razlog. Motivacija određuje koliko je naša namjera bila etična, što u ovom slučaju nije bio slučaj.
Upravo je o poslovnom moralu, vrijednostima i motivacijama za donošenje (ne)etičkih odluka, na Konferenciji za žene u financijama, izlagala Silvija Vig. Vig je osnivačica i direktorica tvrtke CODUPO Compliance koja promiče izvrsnost u poslovanju i pomaže organizacijama uspostaviti visoke standarde poslovanja. Specijalizirana je za područje usklađenosti i integriteta u poslovanju, za pružanje usluga savjetovanja i edukacija u području etike, integriteta, izgradnje organizacijske kulture i razvoja vodstva. Može se pohvaliti s više od 25 godina radnog iskustva, i doktoratom upravo iz područja poslovne etike, a na istu temu napisala je i vlastitu knjigu.
Vig objašnjava da na proces donošenja etičkih ili neetičkih odluka utječe nekoliko unutarnjih i izvanjskih (situacijskih) faktora, a to su individualne karakteristike, pritisak, prilike i mogućnosti te racionalizacija ili moralno isključivanje.
“Emocionalnu inteligenciju imamo od najranijeg djetinjstva i jako dobro već kao djeca možemo osjetiti što je dobro što loše, što ispravno, a što nije, što je etično, a što ne”, tvrdi Vig.
Individualne karakteristike: kad moralni kompas zahrđa
Objašnjava da svaka osoba ima moralni kompas koji nas čini moralnim ili nemoralnim osobama. Osim kompasa, svaka osoba razlikuje se po razini moralne svjesnosti. Što je naša svjesnost na višoj razini mi smo manje podložni da na naše ponašanje utječu izvanjski faktori. Međutim, što je naša moralna razina svjesnosti na nižoj razini to smo mi podložniji izvanjskim faktorima.
Svatko od nas ima svoje vrijednosti. Ipak, iako je uvriježeno mišljenje da nas vrijednosti uvijek vode u etična ponašanja, to zapravo nije sasvim točno. Hoće li nas vrijednosti voditi prema etičnom ili pak neetičnom ponašanju ovisi o tome kakve su te naše vrijednosti. Ukoliko naš vrijednosni sustav tvore i potencijalno limitirajuće vrijednosti, one nas na nesvjesnoj razini mogu odvesti u neetično ponašanje. Upravo zato Vig i njezina tvrtka ne bave se klasičnim etičkim dilemama, već nastoje pojasniti koje su to odrednice koje ljude vode u neetična ponašanja.
“Bit je da ih osvijestimo. Kad ih osvijestimo onda ih možemo i kontrolirati. Dok god ih ne osvijestimo velika je vjerojatnost da će nas dovesti u neetična ponašanja i u situaciju da kažemo ‘ne znam što mi je bilo da sam to napravila'”, tvrdi Vig.
Pročitajte više: Silvija Vig napisala knjigu i otkrila nam zašto je to obavezno štivo za direktore
Prilike, mogućnosti i opravdanja
Prilika čini lopova, kaže stara narodna izreka koja i je i nije u pravu. Ovisi koga se pita. Neki govore da je nemoral urođen i da je zaposlenik kriv ako je nemoralan, ipak, Vig tvrdi drukčije. Same organizacije, smatra, imaju mogućnost da izgrade podlogu ili za etično ili za neetično ponašanje. Kako se postavi korporacija, tako se ponaša zaposlenik. Da bi se neetična ponašanja izbjegla moraju se uspostaviti politike i procedure koje reguliraju ponašanje zaposlenika.
“Ako u sustavima postoji loše upravljanje, ako nema interne kontrole, ako ne prenosimo neke politike i procedure na zaposlenike, ako nema revizije… to sve ostavlja dojam zaposlenicima da ne moraju poštivati pravila. Tako da je glavni krivac za neetičnost sama organizacija”, upozorava.
Na posljetku, kad osoba učini nekakvo neetično djelo onda to sama sebi mora opravdati da bi s time mogla živjeli.
“To vam je ono: ‘i drugi to rade'”, dodaje Vig i objašnjava da se ‘uvaljujući’ druge pokušava normalizirati nemoralni čin.
Dobra podloga za neetično ponašanje su pritisci. Primjerice, ako nadređeni svojim zaposlenicima daju kratke rokove, stvaraju podlogu za neetično ponašanje jer će zaposlenici, pod pritiskom, podleći neetičkim metodama obavljanja zadataka samo da bi završili u zadanom roku. A to nikome ne bi trebalo biti u interesu, upozorava stručnjakinja.
“Brzo i pod pritiskom donošenje odluka najčešće vodi u neetično ponašanje”, zaključuje.
Od potrebe do vrijednosti
Što su onda vrijednosti i kako nastaju, kako ih iskoristiti da postanemo moralniji? To su, zapravo, smjernice za ponašanje, odraz naših potreba i izraz onog što nam nedostaje.
“Vrijednosti su odraz potreba. Ako imamo neku nezadovoljenu potrebu, mi želimo to ostvariti, i to nam postaje važno. Ako nam je nešto važno, bitno, onda to i vrednujemo. Ako mi to vrednujemo to postaje naša vrijednost”, objašnjava Vig i dodaje da ako vrednujemo integritet, hrabrost, odvažnost, uspješnost, vjerojatno ćemo biti etičniji. Ako nam to nije važno, onda ih uopće nećemo uzimati u obzir prilikom donošenja odluka.
Uglavnom je svima u cilju, kako poslovno tako i privatno, biti moralan. Imati integritet. A najlakši put do toga je da se osvijestimo.
“Kad dođemo do etički dvojbene situacije važno je da znamo stati i propitati se”, upozorava stručnjakinja. Dodaje da su istinski moralne osobe one koje nisu svjesne svojih vrijednosti.
“Zašto vatrogasac skoči u zapaljenu kući da spasi dijete? Jer je hrabar. No kad ga pitamo je li hrabar, on kaže da je učinio nešto što je normalno, što se podrazumijeva. Dakle kad smo stvarno onakvi kakvi jesmo onda to ljudi vide, a mi ne. Mi nismo svjesni svojih vrijednosti i zato često dolazi do ne kongruencije kao u slučaju profesora s početka teksta. Drugi će bolje vidjeti kakvi smo nego što se sami možemo procijeniti”, napominje Vig.
Pročitajte više: Silvija Vig nakon privatne tragedije napravila zaokret u poslovanju i posvetila se uvođenju integritetu i etike u velike hrvatske kompanije
Poslovni moral: Kako smanjiti reputacijski rizik?
Ističe da su vrijednosti ono što nas pokreće u životu, no u poslovnom svijetu je malo teže i često dođe do takozvane etičke sljepoće (ethical blindness).
“Donosimo poslovne odluke tako da idemo pravnoj službi, pitamo ih je li u skladu sa zakonom. Oni kažu da je i mi se time vodimo. Ali na taj se način ne uzima u obzir reputacijski rizik”, napominje i objašnjava da etički neispravan korak može biti pravno ‘čist’, pravna služba dat će zeleno svjetlo, a zatim će doći do reputacijskog kolapsa.
“Reputacijski rizik je nemoguće smanjiti ili uzeti u obzir ako se ne temelji na etičkim vrijednostima kompanije. Ako je nešto samo u skladu sa zakonom to nema veze s reputacijom. To znači da svaku poslovnu odluku moramo propitati je li u skladu s našim vrijednostima i integritetom. I tako se etika i integritet integriraju i implementiraju u upravljanje i to je jedini način kako smanjiti reputacijski rizik”, objašnjava Vig.
Upravo da bi reputacija tvrtke ostala neukaljana potrebno je da u vrijednostima koje kompanija promovira postoje barem dvije do tri etičke vrijednosti, a ostale mogu biti striktno poslovne.
“Sve je već u nama. Od najranijeg djetinjstva možemo osjetiti što je ispravno, a što ne. Iskoristimo taj moralni kompas. Budimo osobe od integriteta. Budimo uzori. Ali ne kao modeli imitacije nego kao podsjetnici svojim zaposlenicima u traženju njihovog integriteta”, kaže Vig.
Foto: Domagoj Bregant
