Početak nove godine uvijek je vrijeme preispitivanja. Što smo dobroga ostvarili u prošloj godini, na koje smo sve načine „kiksali“, što planiramo promijeniti u ovoj. Svaka godina prilika je za nov početak, no ponekad predugo čekamo na promjene, pa poslije žalimo.
Zamolili smo žene za kratak osvrt na njihovo životno iskustvo te na ono što bi voljele da su znale s 25 godina. Ovo su njihovi savjeti.
Poruka 25-godišnjakinji
Zlata Radović, voditeljica marketinga
Da sam znala ovo što sada znam ne bih život shvaćala preozbiljno. Život je uglavnom zafrkancija i prilagođavanje situaciji.
Privatno: jedi, pij i radi samo ono što te veseli.
Hoće li ti posao pričinjavati zadovoljstvo, ovisi samo o tebi. Prilagodi ga sebi.
Uspjeti možeš doslovno u svemu ako ti je dovoljno stalo. Samo se potrudi.
Ako te već čeka netko doma, to mora biti netko zbog koga se jako veseliš povratku doma.
Okruži se zanimljivim ljudima.
Dom ti može biti svuda. Ne veži svoj život uz jedno mjesto. Svugdje ima ljudi kojima će biti drago što si dio njih.
Kod sebe u dvadesetima najviše bih poradila na samopouzdanju.
Silvija Bubalović, poduzetnica
Moja poruka ženama je budite hrabre, slijedite svoje snove i nikad, ali baš nikad, od njih ne odustajte. Ma koliko vam bilo teško. Ako ne vjerujete same u sebe, neće niti itko drugi, vjerujte. Uvijek ima mogućnosti, samo ih treba osvijestiti.
Svaka od nas zna nešto raditi i dobra je baš u tome nečemu. Ne moraju svi završiti visoku školu, cjeloživotno učenje vam pruža niz mogućnosti u izgrađivanju novih vještina, ali isto tako i osvještavanju onoga što ste negdje potisnule u sebi.
Svojoj 25-godišnjoj verziji „sebe“ upravo sada bih rekla da joj zahvaljujem na viziji koju je imala, jer svaku svoju viziju pokušavam pretočiti u stvarnost i onda kad sam imala nula kuna ili kada su mi govorili „Ma nećeš uspjeti, nemaš nikoga iza sebe“. Ja sam žena i ja znam da mogu sve.
Vesna Jurković, viši stručni savjetnik za upravljanje pisanim procedurama
Ipak probaj slušati ono što ti roditelji govore, nakon puno godina znat ćeš razlog.
Ako još uvijek ne znaš što hoćeš, netko drugi će znati umjesto tebe.
Ne očekuj previše od drugih, samo od onih koji te vole.
Ne očekuj da te svi vole, voli samu sebe, za početak će to biti dovoljno.
Prešutiti je ponekad mudrost, ali ako prečesto šutiš, svi će drugi govoriti.
Ako prepoznaš ljubav, idi za njom jer trenutak ljubavi se možda nikada neće ponoviti.
Sve se u mladosti čini važnim, ali jednog dana ništa više neće biti važno – samo mir.
Ne živciraj se previše oko svakodnevnih stvari, jednog dana ih se nećeš niti sjećati.
Tihana Kraljičković, liječnica opće prakse
Ne brini se za tuđa mišljenja i uvijek sebe stavi na prvo mjesto, inače ćeš s 50 godina shvatiti da si kroz život izgubila samu sebe. Savjet da je davati bolje nego dobivati je zabluda, zato uzmi sve:)
Tatjana Vlašić, predstojnica podružnice centra za socijalnu skrb
Rekla bih si da je moje žensko tijelo predivno, prepuno nježnosti dobrote, ljubavi i mogućnosti intuitivno dosegnuti prave vrijednosti koje postoje u nama ženama, a to je svakako da nepogrešivo „zna“ kada je nešto dobro, a kada nije dobro za mene. Pitala bih se zašto me boli upravo tu gdje me boli, zašto se to dešava u mojem tijelu upravo sada i pažljivo bih promotrila svaki signal koje mi tijelo šalje te sve stavila u kontekst mojih životnih prilika.
Općenito bih više slušala svoju intuiciju kojom me kao ženu priroda obdarila i pouzdala se da donosi dobrobit za mene makar svi u mojoj okolini govorili suprotno. U svakom slučaju više bih vjerovala samoj sebi nego osobama iz svoje okoline, svim tim „dobronamjernim“, beskonačno nesretnim ženama koje su zaboravile slušati svoj unutarnji glas i koje su se jednostavno prepustile stihiji, muškarcima koji imaju svoj motiv da govore kako govore, odnosno svima ostalima koji imaju svoje „razloge“.
Više bih imala sebe u svakom trenutku svojeg života, sebe u svojim odlukama, u svakidašnjem trenutku, u miru sa samom sobom.
Ujedno, smatram da bi svaka majka svojoj kćeri trebala poslati poruku da voli svoje tijelo i osluškuje ga kako bi na vrijeme prepoznala znakove koji prethode njezinim odlukama za koje će se kasnije pokajati.
Elena Cvjetković, Business&Life Coach
Ljudi dolaze i odlaze: to je prirodan proces, nekad možeš upravljati njime, a nekad je najbolje – otpustiti. I upravo otpuštanjem otvorit ćeš mogućnost novim, drugim ljudima da uđu u tvoj život, u pravo vrijeme i za tebe i za njih.
Oprosti: zastani u trenutku i suosjećaj s onima koji te žele povrijediti, tvoja empatija je upravo ono što takvim osobama najviše treba kada to najmanje zaslužuju. Pusti taj svoj ponos i ego, prepoznaj ih i zamijeni razumijevanjem drugih.
Budi zahvalna: za sve što ti život pruža, jer ionako nikada sa stopostotnom sigurnošću ne znaš što ti sutra nosi. Jedino je važno ono što nosiš u sebi. I sve prilike, ma koliko nemoguće i teške izgledale, prilika su za učenje i rast, i vjerojatno su ti bile potrebne upravo u trenutku kada su se i dogodile.
Otpusti: bol, ljutnju, žaljenje za onime što nikad nije moglo biti, otpusti prošlost, ono što je bilo, očekivanja onoga što može biti, otpusti svoje greške i razočaranja. S vremenom ćeš vidjeti koliko ti to snage donosi, koliko optimizma i novih prilika.
Pleši: ne zaboravi brigu za svoje zdravlje bilo kojom vrstom tjelovježbe. Pobrini se za svoje tijelo, trebat će ti. Pomakni svoje granice, razbij svoja uvjerenja da ti to „ne možeš“ – sama si ih sebi postavila.
Sanja Škender Mutak, voditeljica ureda
Svojoj mlađoj „ja“ rekla bih točno sljedeće: „Živi život, ispuni si sve želje. Ne odbacuj ideje. Ne stani ni trena, budi stalno u pokretu i željna znanja. Hodaj kroz život bez straha jer ništa na ovom svijetu nije nerješivo“.
Biserka Krnić, umirovljeni inženjer strojarstva
Da se vratim u dvadesete poštivala bih starije, iskusne i dobronamjerne ljude koji su znali znanje prenijeti na mlade. Slušala bih savjet svog oca da sa svojim zvanjem odem u uređena društva koja bi znala cijeniti i valorizirati trud, rad i inovativnost.
Davno sam u svom prvom „Bacci“ bombonu dobila poruku „Djela su važnija od riječi“, i tog bih se još i više pridržavala iako uvijek jesam više djelovala, a manje pričala. Pomalo sam bila i ostala Don Quijote u svemu, to ne bih mijenjala.
Tatjana Divjak, Life&Business Coach
Da sjednem u vremenski stroj i sretnem sebe, a da pri tome ništa ne mogu promijeniti već samo popričati sa samom sobom, rekla bih 25-godišnjoj sebi: „Ne boj se! Sve je u redu. Nikome ne trebaš ništa dokazivati!“
Što se promjena tiče, njih ionako redovno poduzimam – kada mi nešto ne odgovara ili kad osjećam da me nešto ne veseli, ne ispunjava. I već se dugo ne bojim ničega.
Zahvaljujemo svim sugovornicama što su nam otvorile dušu i dopustile da nakratko zavirimo u njihov život. Želimo svim čitateljicama sretnu novu godinu, sa što manje žaljenja i što više hrabrosti da žive život koji ih usrećuje.
Foto: Flickr/Patrizia Soliani
