Svaki poduzetnik ima svoju neobičnu priču i razlog zašto je odlučio odabrati takav način života. Liječnica Biljana Ignatovska nakon završetka Medicinskog fakulteta željela je raditi u bolnici, iako je otac imao privatnu ordinaciju za plastičnu kirurgiju. Na pitanje kako se odlučila za poduzetništvo, odgovara „zapravo se poduzetništvo odlučilo za mene.“ Danas ja na čelu Poliklinike Arcadia u Daruvaru.
Povezano:
- Dr. Nadežda Bilić – žena na čelu obiteljskog medicinskog biznisa
- Alemka Markotić: Žena na prvoj crti obrane od koronavirusa!
- U Hrvatskoj najveći broj zaposlenih u zdravstvu čine žene: Hoće li koronavirus promijeniti njihov položaj?
Danas se i ne vidim drugdje nego u poduzetništvu!
Rođena je u obitelji poduzetnika, djed je osnovao tvrtku za proizvodnju opruga i prodaju poljoprivrednih strojeva prije 45 godina. Nakon njega, naslijedila ga je Biljanina majka, danas je na čelu te tvrtke njezin brat, a otac je prije gotovo 30 godina osnovao prvu privatnu ordinaciju za plastičnu kirurgiju u Hrvatskoj.
Nakon što je završila medicinski fakultet, odlučila je da ne želi u privatni posao, zanimao ju je rad u bolnici. Slijedilo je razdoblje odrađivanja staža, zatim specijalizacija iz radiologije, nakon čega je kratko ostala raditi u Bjelovarskoj bolnici.
„Rad u drugom gradu, svakodnevna putovanja, dvoje male djece, a ponajviše tadašnje životne i zdravstvene okolnosti natjerale su me da preispitam svoje odluke i tako sam 2016. godine došla raditi s ocem u njegovu, odnosno, danas, našu polikliniku. S početkom 2019.g. preuzimam direktorsku ulogu i zapravo tek tada počinjem shvaćati što je poduzetništvo. To je posao koji zahtijeva kreativnost, uključenost, odgovornost, to je vječno živi organizam u kojem nema kolotečine, svaki dan je izazovan, a s vremenom, kada čovjek savlada prve korake, shvatiš da je može biti i zabavan. Danas se i ne vidim drugdje nego u poduzetništvu.“
Sve što nije bila medicinska struka mi je bilo izazovno
Kao liječnica koja je ušla u poduzetništvo, morala je naučiti dosta iz područja ekonomije. „Sve je bilo izazov što se nije ticalo moje struke. U početku mi se činilo da neću nikada uspjeti pohvatati sve konce. Financije i računovodstvo, marketing, informatizacija, EU fondovi, GDPR, organizacija poslovanja, međuljudski odnosi na poslu, čak i ovakvi intervjui… sve su to segmenti s kojim se nisam susretala u životu, koji su mi izazivali prilične „glavobolje“ dok sam ih pokušavala razumjeti.“
Iako joj je otac velika podrška, kao uspješan kirurg i poduzetnik, ipak je trebala pronaći svoj put u jednom procesu koji je tako dugo uspješno djelovao, a uz to ostati vjerna sebi, svojoj viziji i ne narušiti ono što je do sada izgrađeno. „Nedavno mi je rekao ‘Znaš, mislio sam da je lakše onima koji naslijede već uhodani posao, no gledajući tebe, mislim da vam je jednako teško, možda i teže!’ Otac i ja dobar smo tim, rekla bih da nas je zajednički rad još više zbližio.“
Planira razvoj u smjeru zdravstvenog turizma
U poslovanju planira i dalje osluškivati potrebe klijenata za specijalistima koje bi željeli posjećivati, ali s obzirom na deficit specijalista u Republici Hrvatskoj planiraju napraviti potragu za stručnim suradnicima proširiti na područje cijele EU.
„Planovi za polikliniku idu s planovima razvoja lokalne zajednice u kojoj djelujemo, a to je razvoj zdravstvenog turizma u Daruvaru. Cilj nam je unaprijediti suradnju s Daruvarskim toplicama, povezati se s lokalnim ponuđačima proizvoda i usluga, te zajednički nastupiti u turističkoj ponudi. Smatramo da na tom području imamo najviše potencijala za daljnji razvoj poslovanja i vjerujemo da ćemo kroz narednih par godina to i dokazati.“
Specijalizacija, svakodnevno učenje, posao, preseljenje s dvoje djece
S obzirom na to da nije dugo na direktorskoj poziciji, faza rasta i razvoja u smislu modernizacije tek se sada intenzivirala.
„Moji su roditelji postali poduzetnici za vrijeme mog djetinjstva i odrastanja. Život s dva roditelja poduzetnika je izgledao tako da su često bili odsutni, nerijetko radili vikendom, nije bila rijetkost da prekinu godišnji odmor i vraćaju se na posao riješiti akutne probleme, a s pojavom mobitela poslovni telefonski razgovori vodili su se još učestalije. Iako mi se to kao djetetu nije sviđalo, i ja sam s vremenom upala u zamku vječnih obaveza, ponajviše kada sam započela specijalizaciju koja je uz svakodnevni rad zahtijevala i svakodnevno učenje, polaganje ispita, preseljenje u Zagreb s dvoje djece na dvije godine… u jednom trenutku sam izgorjela i ubrzo shvatila da živim onakav život kakav sam mislila da si neću dozvoliti. Mlađa kćer mi je rekla da me se iz tog razdoblja sjeća kao mame koja na većinu njenih molbi da se idemo igrati odgovara s ‘nemam vremena, moram učiti’.“
To je smatra velikom lekcijom i kad je počela raditi u poliklinici, dala si je zadatak da pronađe dobar životni balans koji će svima, pa tako i njoj, biti na korist. „Kada primijetim da sam se previše upregnula, uzmem koji slobodan dan i odmorim se jer odluke koje donosim svakodnevno, a koje su osnova daljnjeg razvoja poliklinike, najbolje su i najkvalitetnije kada sam odmorna, naspavana, uz što manji osjećaj stresa i pritiska.“
U poliklinici je od 8 do 13, 14 sati, a dio posla nosi kući pa kad kćeri imaju svoje popodnevne obaveze ili pišu zadaću, ona obavlja dodatne stvari kao što je komunikacija mailom, pregledavanje ponuda, dopisa, rad na projektima, a tu je i učenje i ponavljanje vezano za struku.
Nerijetko odlazi na edukacije, kongrese, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, zbog posla je često u Zagrebu, tako da joj je život prilično dinamičan. No, pazi na balans jer joj je vrijeme provedeno sa suprugom i djecom iznimno važno.
„Kako sam na početku rekla, poduzetništvo je tražilo mene, tako sam spletom okolnosti preuzela i OPG s nasadom lješnjaka koji je prvotno osnovala moja majka, a koji isto tako iziskuje vrijeme i posvećenost“, zaključila je.
Foto: Privatna arhiva
