Svaki dan čujemo otprilike 10 do 200 laži. Iako je kroz povijest izgubljeno dosta vremena kako bi se pronašle metode kojima bi se utvrdilo da netko ne govori istinu, te metode su se pokazale nepouzdanima pa se zato ne čudi činjenica da niti jedna od njih ne može poslužiti kao dokazni materijal u sudskom postupku.
Postoji li neki bolji pristup? Noah Zandan je u sklopu TEDtalksa ilustrirao kako možemo primijeniti komunikacijsku znanost da bi prema izgovorenim frazama analizirali laže li nam sugovornik.
Laž nastaje kako bismo stvorili bolju sliku o sebi
„Na psihološkom nivou, svi lažemo kako bismo stvorili bolju sliku sebe u očima drugih. Povezujemo naše fantazije i stvaramo osobu kakva bismo voljeli biti. No, dok je naš mozak zaposlen sanjarenjem o tome, propusti puno drugih, nesvjesnih signala. Svjesni um kontrolira svega pet posto naših kognitivnih funkcija, uključujući i komunikaciju, dok se drugih 95 posto odvija izvan naše svijesti“, objasnio je Zandan. I upravo po tim nesvjesno otpuštenim signalima možete identificirati lažljivca.
Dakle, priče koje su bazirane na stvarnim iskustvima, dosta se razlikuju od onih koje temelj imaju u našoj imaginaciji. Kako bismo na primjer izmislili nešto o nekoj privatnoj temi, to iziskuje poseban rad i napor našeg mozga, a krajnji rezultat bit će takav da ćemo laž ispričati drugačijom upotrebom jezičnih vještina.
Pokazatelji laži koji ne lažu
Lažljivci se rijetko referiraju na same sebe
Ljudi koji lažu manje uključuju sebe u neistinitu priču i vrlo često ne koriste zamjenicu ‘ja’. U njihovim pričama glavnu ulogu igra neka treća strana i netko neodređen, jer se sam mozak nesvjesno želi distancirati od laži.
Na primjer, tipično je za lažljivca da će reći nešto poput: “Nije bilo ništa organizirano”, umjesto “Ja nisam ništa ovdje organizirao”.
Ljudi koji lažu imaju tendenciju stvari prikazati negativnima
To se događa zato jer se na podsvjesnom nivou osjećaju loše što obmanjuju sugovornika. Tipična stvar koju bi lažljivac mogao reći je:
„Oprosti što ti se nisam javio, glupa baterija od mobitela mi se ispraznila. Mrzim tu nekvalitetnu stvar“. ili: “Kasnim zbog ovog lošeg vremena, javni prijevoz odmah zakaže, ništa ne valja”.
Izmišljene događaje i situacije lažljivci prepričavaju jednostavnim terminima
Razlog tome je što se mozak odupire smišljanju kompleksne laži i kreiranju cijele izmišljene lažne situacije. Isprike i objašnjenja su vrlo ‘nemaštoviti’, poput: “Oprosti, stvarno nisam stigao”, “Ma joj, u užasnoj sam gužvi ovih dana”
Sama struktura rečenice kod obmanjivača je vrlo složena
Lažljivci naglašavaju nebitne stvari i detalje kako bi zamaskirali činjenicu da ne govore istinu. Iako su im isprike banalne i u njima u stvari nema ništa konkretno, neki lažljivci naprosto zapnu u svojim kompliciranim jezičnim vratolomijama. Zato kada sljedeći put čujete nešto kao: “Zbog raznih učinaka koje je ta definicija imala na…”, netko vam vjerojatno ‘prodaje maglu’.
Većina laži je bezazlena, ali poštedite se neugodnosti!
Kako na kraju ove tehnike primijeniti u svakodnevnom životu?
Prvo, imajte na umu da je većina laži koje čujete svakodnevno, bezazlena i neće naštetiti vašem stanju, ugledu, poslu, životu. No, saznanje da vam netko laže, uz pomoć gore danih uputa, mogu vas poštedjeti neugodnosti u svakodnevnom životu – da ne kupite neki precijenjeni proizvod koji baš i nije toliko dobar ili ne zaglavite u lošoj vezi.
foto: 123.rf i ed.ted.com
