Nakon godina rada za strane korporacije često dolazi do „one“ točke. Nije uvjetovana financijama niti uvjetima rada, više željom za slobodom, kreativnošću, samostalnošću. Moj klik se dogodio u ljeto 2015.godine i jednostavno sam odlučila biti poduzetnik. Pošto mi je obitelj već imala tvrtku koja se bavila organizacijom ljetovanja s vegetarijanskom prehranom na otoku Pašmanu, iskoristila sam njihovu pozadinu i otvorila nešto slično u Zagrebu. Ali opet različito.
Od prvotne ideje da će to biti All you can eat vegetarijanski restoran, sam prostor koji sam našla oblikovao je Food Harmony na drugi način. Traženje prostora je trajalo oko tri mjeseca i pored svog redovitog rada u korporaciji, nakon radnog vremena, jednostavno sam obilazila kvartove od restorana do restorana. I one koji su bili u oglasniku raspoloživi za najam i one koji nisu bili, pritom skupljala ideje i pomalo oblikovala što želim.
Pročitajte više: Prvi Health&wellness day oduševio sudionice i partnere!
Početak je uvijek težak, ali izazovi guraju naprijed
Napokon sam naišla na prostor u kojem sam prepoznala ono nešto. Mala startna ulaganja, donekle opremljen i nizak rizik. Ali nije imao prostor za restorantsku ponudu te me to usmjerilo da vršim isključivo dostavu gableca. Prvih godinu dana nakon što sam upogonila Food Harmony još uvijek sam radila, ovaj put kao vanjski suradnik, za jednu kompaniju. Bio je izazov zapošljavati ljude, vršiti nabavu o kojoj u početcima nisam znala ništa, prilagođavati se tržištu, tražiti nove niše prodaje… a da cijelo to vrijeme nisam fizički bila prisutna u svojoj firmi.
Jedan dan je otprilike izgledao ovako; oko 5 ujutro odlazila bih na Veletržnicu u nabavu, iskrcala robu u firmi, dočekala kuhare i saslušala što im treba za sutra te kako je prethodni dan prošao. Nakon odrađene satnice u drugoj kompaniji vratila bih se u svoju firmu, obračunala kasu, poplaćala račune i nastavila prodavati robu u trgovini voća i povrća koju sam jedno vrijeme imala na istoj lokaciji.
Pročitajte više: Must have ove zime! Tri eterična ulja za savršenu spa atmosferu koje donose Terme Tuhelj, domaćin Health & Wellness Day-a
Posao treba prilagođavati potrebama ljudi
U prva tri mjeseca svog postojanja Food Harmony se promijenilo nekoliko puta. Iz čiste potrebe prilagođavala sam svoju ponudu, način rada tržištu. Nije mi nikad bio problem odustajati od svojih zamisli i želja ako vidim da one ne vode opstanku firme. Tako smo od vegetarijanske kuhinje vrlo brzo uveli i ponudu mesa, trgovinu sam ukinula, radno vrijeme skratila na jednu smjenu, orijentirala se na ponudu toplih obroka prema firmama.
Unijela i još usluga kao što su dostava aranžmana voća u tvrtke. Pošto je sam prostor zbog skraćenog radnog vremena bio prazan tijekom večeri i vikendima, iznajmljivala sam ga raznim Udrugama. Sve što je potrebno da firma izgura još jedan mjesec. Vrlo brzo sam dobila i ponudu za održavanje jednog velikog domjenka na koju sam odmah pristala. Iako nisam imala kapacitet za domjenak te veličine uspjeli smo ga odraditi. Moja obitelj, kuhari i hrpa studenata koje sam to jutro zaposlila preko Student servisa.
“U stvaranju poslovanja najgore je imati velika očekivanja”
Davno mi je netko rekao da je prve dvije godine samo borba za opstankom, od druge do pete donekle je stabilno, a od pete godine na dalje tek uviđaš da si zaista stvorio posao. I toga sam se držala. U stvaranju svog poslovanja najgore je imati velika očekivanja i željeti brz uspjeh. Vjerojatnije je da će se sve pomicati puževim korakom i da ćete zbrajati kunu po kunu za sljedeće plaće. Dok ne dođe ta peta godina s kojom možete očekivati financijsku stabilnost i čvrsto posloženo poslovanje. Osim ako vam u petu godinu ne uleti pandemija.
U prvim godinama imala sam i ja svoje posustajanje moralom, ali na svaku moju krizu uvijek bi se nešto novo otvorilo. U natječaju koji je održao tadašnji Vipnet izabrani smo kao jedini ugostitelj za „lokalnog heroja poduzetnika“. Taman kad sam bila u krizi broj jedan. Nagrada je bila izuzetna, neko vrijeme se vratila naša reklama na televiziji, bilo nas je po novinama. Naravno i promet se povećao i tržište nas je počelo prepoznavati.
Pandemija je stvorila jednu sasvim novu krizu, cijela naša koncepcija poslovanja je pala u vodu onaj čas kada su tvrtke zatvorile urede i poslale ljude na rad od kuće. Nije više bilo masovnih narudžbi toplih obroka i aranžmana voća za urede. Preusmjerili smo se na dostavu u privatne domove, ali troškovi dostave su daleko veći i financijski nije isplativo. Iako nam je nedavno prošla šesta godina poslovanja, pandemija nas je vratila par godina unazad. Ali nije problem. Dosad sam već naučila preživjeti.
Nije mi žao što sam napustila siguran posao u korporaciji. U ovom mom poslu, ugostiteljstvu, veliki je rizik, a mala zarada, daleko manje novca privređujem nego prije, uvjeti rada su mi lošiji, radno vrijeme nema kraja. Ali nije mi žao. Ne mogu ni zamisliti da se vratim na hijerarhijski rad u uredu.
Foto: Dragutin Škreblin, naslovna: PR
