Nakon 25 godina braka MacKenzie i Jeff Bezos prošli su tjedan najavili rastavu. S obzirom na činjenicu da se radi o najbogatijem paru na svijetu, prvo pitanje koje se nameće jest – kako će to utjecati na tvrtku i njihovo financijsko stanje te podjelu imovine?
Tko dobiva čiju polovicu?
Bogatstvo Bezos para koji nije potpisao predbračni ugovor procjenjuje se na 136 milijardi američkih dolara. Ovaj vrtoglavi iznos izaziva posebno zanimanje javnosti, koja se, očekivano, pita koliko će dobiti supruga CEO-a Amazona. Upravo je ovakva perspektiva koja MacKenzie Bezos stavlja u poziciju „grebatorice“ koja ni na koji način nije pridonijela uspjehu tvrtke, problematična iz više razloga.
Za početak, MacKenzie Bezos već je najbogatija žena na svijetu jer čini polovicu najbogatijeg para na svijetu. Država u kojoj žive nalaže da se sva imovina stečena tijekom braka, u slučaju da ne mogu postići drugačiji dogovor, među partnerima dijeli na jednake dijelove. Zašto i ne bi?
MacKenzie je svojem suprugu pomogla da pokrene, sada povijesno važnu tvrtku, time što je pristala ostaviti prijašnji život u New Yorku i preseliti na drugi kraj države kako bi započeli novo poglavlje u Seattleu. Tko može sa sigurnošću reći kako bi prodaja preko interneta danas izgledala da je ona odbila preseljenje?
U počecima poslovanja MacKenzie je i radila u knjigovodstvu te sudjelovala u poslovnim pregovorima, kao i u ostatku važnih događaja u prvim godinama Amazona. Sada se priča o tome koliko će on izgubiti ovim razvodom, a koliko će se ona obogatiti. Kao da nije nimalo pomogla izgraditi veliko poslovno carstvo.
Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena
Ono što nam ovakvi razvodi pokazuju je koliko se „nevidljiv“ i neplaćen rad ne cijeni. Mnogo uspješnih karijera može se smatrati timskim radom oba partnera te je stoga izuzetno bitno da se prepozna važnost besplatnog rada, koji najčešće odrađuju žene.
Dok je suprug gradio poslovno carstvo, MacKenzie je preuzela školovanje i sve aktivnosti koje idu uz brigu za četvero djece. Da bi se tome posvetila, prvih godina odrekla se i svoje strasti – pisanja. Ipak, uz brigu o djeci, napisala je i nekoliko knjiga.
Poslovni je uspjeh kombinacija sreće i zasluga cijelog tima, uključujući i supružnike. One koji odrađuju „besplatan posao“, u slučaju razvoda društvo vrlo brzo proglašava „sponzorušama“, iako su odigrale veliku ulogu u postavljanju uvjeta za kompletan razvoj tvrtke.
Što kažu hrvatski zakoni?
U Hrvatskoj je donošenjem i stupanjem na snagu Obiteljskog zakona 1. srpnja 1999. godine, uvedeno načelo jednakog doprinosa u stjecanju bračne stečevine tako da se uzima da su oba bračna druga suvlasnici bračne stečevine u jednakim omjerima.
Bračnom stečevinom smatra se ona imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka radom ili imovinom. Kao posebna imovina, odnosno imovina pojedinog od bivših supružnika, uzima se ona koju su supružnici imali u svome vlasništvu prije sklapanja braka (ili drugog oblika zajedničkog života koji se izjednačuje s brakom), nadalje imovina koju su za vrijeme braka stekli nasljeđivanjem, darovanjem ili pak imovinom koja je predstavljala i predstavlja posebnu imovinu.
U Hrvatskoj se Obiteljski zakon temelji na načelu ravnopravnosti sukladno kojem žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb. Obiteljski zakon tako ne stvara razliku između bračnog druga koji je zaposlen i bračnog druga koji je nezaposlen te se, bez obzira na njihov radnopravni status, visinu plaće ili neki drugi kriterij, uvijek uzima da su svu imovinu stekli u jednakim omjerima.
„Valja istaknuti da pravilo o suvlasništvu u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini nema nikakve veze s načelom pravednosti. To je česta zabluda one strane koja manje zarađuje za vrijeme trajanja bračne zajednice. Mogućnost nominalno veće zarade, čak i s aspekta pravednosti, ne daje prednost osobi koja više zarađuje. Naime, česta je situacija da se druga strana povlači u manje profitabilan posao radi obiteljskih obaveza, kako bi zajednica bolje funkcionirala. Nije rijedak niti slučaj da su bračni partneri međusobno poticajni, tako da veći financijski uspjeh jednoga često ima temelj u poticajnoj atmosferi, podršci i prilagođenoj organizaciji drugoga. Zakonska presumpcija suvlasništva u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini štiti slabiju stranu (koja je češće, ali ne isključivo – žena) u situaciji kada ljubav i zajedništvo postanu upitni i kad se počinje razmišljati o imovini kao važnijem pitanju od obiteljskog zajedništva“, naglašava odvjetnica Dijana Zoričić.
Ženama je osigurana zaštita u situacijama kada su posvećene djeci i obitelji i kada su „žrtvovale“ svoj poslovni put radi pružanja podrške bračnom drugu u stvaranju njegova poslovnog uspjeha i tome adekvatnog financijskog rezultata. Međutim, isto tako se, ženama koje su uz obitelj i kućanske obveze, posvećene poslu, nauštrb svog slobodnog vremena i sna, a samim time i zdravlja, nasuprot muškarcu koji je u većini slučajeva samo posvećen poslu, ne odmjerava veći doprinos pri diobi stečene imovine.
(Pred)bračni ugovori
Ono na čemu je naglasak danas u našem pravnom sustavu (pa tako i u pravnim sustavima u Europi i svijetu) ugovorno je rješavanje pitanja podjele bračne stečevine u slučaju razvoda braka, odnosno predbračni i/ili bračni ugovori, a u kojem se slučaju prednost daje ugovornoj volji stranaka.
„Ovdje je potrebno ukazati da žene često, radi što bržeg „izlaska“ iz nastale situacije i želje za što bržim okončanjem spora, posebno radi zaštite djece, pristaju na sporazumno rješavanje međusobnih pitanja, pa tako i glede diobe bračne stečevine, često na svoju štetu“, ističe odvjetnica Kristina Bajsić Bogović.
Međutim, sudska praksa je do sada, u velikoj većini slučajeva, pokazala da prati „slovo“ zakona i ne stavlja žene u neravnopravan položaj, što je kroz povijest bio slučaj. Stoga je u svakom slučaju, prilikom takvih situacija, najbolje pokušati isto riješiti na miran način koji će zadovoljavati obje ugovorne strane, odnosno angažirati adekvatnu pravnu pomoć u slučaju da je sudski postupak jedini način i put za rješavanje „konflikta“.
Postupak mirenja alternativa je dugotrajnom, i često za stranke mukotrpnom, sudskom postupku u središtu kojeg su prvenstveno zajednički interesi, potrebe i zadovoljstvo korisnika uz primjenu najviših stručnih i etičkih standarda.
„S obzirom na navedeno, preporučljivo je da bračni drugovi u postupcima koji su sami po sebi „nabijeni emocijama“ i često emotivna komponenta ima prevagu nad realnim i pravednim očekivanjima, pomoć potraže od certificiranih izmiritelja i da u postupku mirenja pronađu zajednički jezik i rješenje koje će oni smatrati za sebe pravednim“, ističe Kristina.
Po pitanju bračnih ugovora, situaciju u Hrvatskoj odvjetnica Dijana Zoričić vidi kao još uvijek pomalo „zaostalu“.
„Pitanje bračnog ugovora u Republici Hrvatskoj još uvijek nije tema. Ni među novim, a niti starijim bračnim partnerima – prvi su zaljubljeni i zaslijepljeni, čemu uvelike pridonosi i naš pomalo euforični mentalitet, a kod drugih se pojavljuje strah što će reći okolina ako se „počnu dijeliti“, što je opet posljedica mentaliteta i neupućenosti. Za razliku od Hrvata, stanovnici Srednje i Zapadne Europe pristupaju pitanju zaključenja bračnog ugovora trezveno i smatraju ga samo još jednim formularom koji treba ispuniti kad se stupa u zajednički život, bez obzira je li on bračni ili izvanbračni.“
Osvještavanje ženskih prava
Iznimno je važno da žene budu upoznate sa svojim pravima i mogućnostima, a potvrđuje i Kristina.
„Zbog neznanja i neupućenosti žene ne koriste svoja prava koja im zakon, odnosno drugi pravni propisi omogućavaju, već o njima saznaju tek nakon što je postupak okončan.“
Malo pozitivniju sliku Dijana ipak vidi u poduzetnicama i naglašava kako se ženska svijest sve više mijenja.
„Hrvatske poduzetnice su posljednje desetljeće prave Trnoružice koje se bude iz vjekovnog sna. Do nedavno je bilo uobičajeno da poduzetnice većinu prepreka doživljavaju kao nužnost, pa su naučile kako ih zaobilaziti umjesto da rade na tome da ih se ukloni. Vidim da je došlo vrijeme kad ne treba poduzetnicama objašnjavati koja su njihova prava, nego im treba pomoći da se osposobe koristiti ta prava, pa tako i da se suvereno upuste u reguliranje svojih prava u braku zaključivanjem bračnih ugovora. On je jednostavniji od prosječnog ugovora o gradnji, pa čak i od ugovora o turističkom putovanju!“, objašnjava.
A što se tiče MacKenzie Bezos, Dijana ne brine previše za ishod ovog, kako ga naziva, „razvoda stoljeća“.
„Za MacKenzie Bezos ne brinite, pravna kultura u SAD-u na visokoj je razini kad se radi o bogatima i bračnim ugovorima. Važno je i to da partneri Bezos nisu rođeni sa „zlatnom žlicom“ te da su imovinu stekli, znali ju sačuvati i kako njome upravljati. Inače, bili bi samo još jedni propali bogataši”, zaključuje.
Foto: Unsplash
