Do svih je nas već došla vijest kako je u petak Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih država poništio presudu Roe vs. Wade iz 1973. godine koja je ženama jamčila ustavno pravo na legalan pobačaj bez obzira na državu u kojoj se nalaze. To znači da svaka savezna država individualno odlučuje o legalnosti i uvjetima pobačaja, izvještava Huffington Post. Uskoro će minimalno 22 države uvesti značajna ograničenja ili potpune zabrane pobačaja. No, što to znači za pravo na pobačaj u Hrvatskoj?
“Direktan udarac na reproduktivna prava i zdravlje žena”
“Ovo najviše pogađa žene koje su marginalizirane i siromašne i još više ih gura u siromaštvo. Ovdje je svakako važno napomenuti da u SAD-u nisu regulirani plaćeni porodiljni dopusti, nema univerzalnog zdravstvenog osiguranja, nema besplatnih vrtića. Ova odluka je direktan udarac na reproduktivna prava i zdravlje žena,” izjavila je Dunja Bonacci Skenderović, konzultatntica specijalizirana za problematiku rodne ravnopravnosti i rodno uvjetovanog nasilja.
Ova je vijest u kratkom roku došla do svakog kutka svijeta i natjerala žena da se zapitaju: “Hoće li ste isto dogoditi i nama?” Zanimljivo, isto je to što smo se zapitale kada je talibanska vlast afganistanskim djevojčicama odlučila ograničiti pravo na obrazovanje, a ženama da pokazuju lice u javnosti. Zastrašujuće je kako su u tek par dana izgubile toliko mukotrpno stečenih prava isključivo temeljem spola.
Svaka je žena prateći taj slučaj shvatila kako cijele svoje živote hodamo po rubu. Po rubu prava na obrazovanje, na pravnu i zdravstvenu zaštitu. Po rubu ljudskog dostojanstva.
“Danas je vlada u kojoj žene nikad nisu imale ravnopravan glas posegnula duboko u najprivatnije dijelove ženinog života da joj kaže da odluka o tome što radi sa svojim tijelom više nije njezina,” prokomentirala je Melinda French Gates i dodala: “No jedna sudska odluka nije bila dovoljna da zaštiti žensku ravnopravnost, stoga neće biti dovoljna ni da je naruši.”
Pitanje je koliko je realna, a koliko optimistična u svojoj procjeni. Presuda Roe vs. Wade Amerikankama nije jamčila savršenu slobodu budući da su bile ograničene rokovima za pobačaj, trpile su osudu okoline u konzervativnijim sredinama, kao i moliteljie ispred bolnica koje viđamo i u Hrvatskoj. Iako nesavršeno, pravo je ipak postojalo.
Pročitajte više: Predrag Matić: Žene trebaju imati pravo na pobačaj u svim zemljama Europske Unije!
Pobačaj u Hrvatskoj zakonski je zajamčen, ali…
“Čak dvije zemlje članice EU, Poljska i Malta imaju vrlo restriktivne zakone vezane uz pobačaj. Stoga nije ni čudno da se i žene u Hrvatskoj boje da se pobačaj zabrani. Pogotovo nakon nedavnog slučaja Čavajda,” dodaje Bonacci Skenderović.
Ipak, prof. Ana Horvat Vuković sa zagrebačkog Pravnog fakulteta smatra da s pravne strane Hrvatice ne moraju brinuti: “U Hrvatskoj, pravo na pobačaj nije izrijekom upisano u Ustav, no Ustavni je sud više nego jasan da je pravo žene na pristup pobačaju unutar zakonski propisanog perioda.”
Horvat Vuković dodaje i kako je Ustavni sud jasno izrekao kako je nedopustiv bilo kakav referendum koji bi mogao ukinuti pravo na pobačaj budući da je isti nerazdvojan od temeljnih ustavnih prava žena na slobodu, dostojanstvo, pravo na autonomiju i samoodređenje, jednakost i privatnost, prenosi UNA.
No ipak, stanje u Hrvatskoj daleko je od sigurnog i jednostavnog. Bez obzira na to što zakon jamči pravo na pobačaj i uvjetuje bolnicama kako moraju osigurati barem jednog liječnika koji se ne poziva za priziv savjesti, pravilo je to koje se rijetko poštuje.
Ozbiljnost situacije pokazalo je istraživanje Platforme za reproduktivnu pravdu koje pokazuje nekonzistentnost uvjeta pružanja zdravstvene zaštite, kao i u najmanju ruku neprofesionalno ponašanje zdravstvenih radnika.
Pročitajte više: Sustav je ostavio Mirelu Čavajda na cjedilu i gore od toga – ona nije jedina! Koja je sljedeća?
Ilegalan pobačaj doslovce ugrožava živote žena
Pojavila se i potreba za izradom interaktivne karte dostupnosti pobačaja kako bi žene znale gdje mogu potražiti i ostvariti pomoć. Već smo tada ustanovili da se preko 60% zdravstvenog osoblja poziva na priziv savjesti, a pitanje je u kojoj će mjeri taj broj nastaviti rasti i kada ćemo po zdravstvenu skrb morati – preko granice.
Opcija je to svakako za žene koje si to mogu priuštiti, dok su siromašne žene u znatno nepovoljnijoj poziciji. Samo je na hrvatskom primjeru jasno kako zakonski legalan pobačaj ne znači i dostupan pobačaj.
“Posljedice zabrane pobačaja su mnogobrojne i već viđene. Tako je u Rumunjskoj za vrijeme Ceaușescua došlo do toga da su žene rađale i ostavljale djecu u sirotištima, gdje su ona umirala od gladi i nebrige. Tako u Poljskoj žene umiru od sepse jer im nije omogućen pobačaj, premda je plod umro. Tako su u Slavoniji 1930-ih i početkom 1940-ih žene masovno umirale jer su bile prisiljene na nesigurne pobačaje u nehigijenskim uvjetima, koji su bili izvođeni pletaćim iglama i sličnim priručnim priborom,” upozorava Bonacci Skenderović.
Primjeri su to očajničkih poteza žena kojima je uskraćeno pravo na tjelesnu autonomiju i koje drugu opciju nisu vidjele.
Ovi primjeri također jako dobro potkrepljuju dobro nam poznatu činjenicu: ograničavanje pristupa pobačaju ne zaustavlja pobačaje, već ih čini manje sigurnima.
Foto: Canva / LinkedIn
