Plakanje na poslu mnogima je iscrpna i često neugodna situacija, i iako je to normalna ljudska reakcija, postoje praktični načini za rješavanje takvih problema. Što, dakle, dovodi do toga i kako pristupiti kolegi koji plače?
Povezano:
- Je li plakanje na poslu znak slabosti?
- Suze na poslu: Plakanje ipak postalo prihvatljivo?
- Istraživanje srušilo mit o emotivnosti i pokazalo da su na poslu muškarci emotivniji od žena!
Mnogo je mogućih razloga zbog kojih osoba može plakati na poslu. Možda je plakanje rezultat feedbacka koji im je bilo teško čuti, razočaravajući razgovor o nečemu što im je jako važno, stres uslijed nerealnih očekivanja ili jednostavno nešto što ih muči iz privatnog života. Mnogima je od nas kada vidimo nekoga da plače, često neugodno i žao, a neki se čak osjećaju i tjeskobno.
Zašto se mi osjećamo loše kada netko drugi plače?
Razlozi su brojni. Jedan od razloga zbog kojih se možemo osjećati loše je taj što instinktivno želimo popraviti tu situaciju i muči nas što joj ne znamo uzrok. Drugi je taj što možemo pomisliti da smo upravo mi taj uzrok. Izrazito empatičnim ljudima tuđa tuga može biti okidač i za njihovu vlastitu. Nadalje, ljudi imaju tendenciju stvarati različite scenarije u glavi pa možemo pomisliti da se nešto drugo, mnogo ozbiljnije i važnije, krije iza tih suza.
Potrebna vam je emocionalna inteligencija kako biste pomogli
Pomoći nekome tko plače na poslu zahtijeva emocionalnu inteligenciju, posebno u obliku samosvijesti i samoupravljanja. Samosvijest zahtijeva prepoznavanje da tuđi emocionalni izraz utječe na nas i sposobni smo artikulirati na koji način utječe (osjećamo li strah, zabrinutost, bijes itd.). Samoupravljanje zahtijeva da u tom trenutku kontroliramo svoje emocije i prilagodimo se onome što je tada važno. A važno je da kažete nešto čime ćete pokazati podršku i što je kratko i nenametljivo.
Što biste trebali izbjegavati?
Nema potrebe izjavljujete nešto poput “činiš se tužnim” i interpretirate ono što vidite. Zapamtite, ljudi mogu plakati iz više razloga. Također, nastojte im ne govoriti što da rade! Svi mi ponekad imamo tendenciju dati neželjeni savjet poput “trebao bi se odmoriti.” Kad netko plače, često osjeća gubitak kontrole. Diktiranje njihovih sljedećih poteza, čak i kad proizlazi iz suosjećanja, može ih učiniti još više bespomoćnim.
I nipošto im ne govorite da ono zbog čega plaču nije vrijedno plakanja! Iako se vama njihov problem može učiniti banalnim, umanjivanjem tog problema možete samo oštetiti međuljudsko povjerenje, a ta se osoba pored vas možda više neće osjećati potpuno sigurnima.
Kako pomoći kada doživite plakanje na poslu?
“Uzmimo trenutak. Vidim da plačeš. Želiš li se malo odmoriti ili nastaviti dalje? Na tebi je.” Ovo je neutralan jezik koji nekome daje mogućnost da odabere što želi i što treba sljedeće.
“Uzela sam nekoliko trenutaka da provjerim kako si. Možeš li mi reći što se događa?” Ta rečenica pokazuje suosjećanje i zanimanje za tu osobu, bez nepotrebnog dramatiziranja ili pretjerane zabrinutosti.
“Plačete pa predlažem da napravimo pauzu. Što bi vam trenutno najviše moglo pomoći? Učinit ću što je potrebno.” Time potvrđuje ono što se događa, a istovremeno omogućujete osobi da preuzme kontrolu.
Emocije su podaci, stoga vidljivi i zvučni izraz emocija, poput plakanja, ne treba zanemariti ili umanjiti. Pokazivanje znatiželje i suosjećanja čak i kada vam je neugodno ključno je kako biste bili dobar vođa ili kolega.
Foto: Unsplash
