Kako se sve više približavaju hrvatski izvanredni parlamentarni izbori, tako se svakim danom može čuti sve više detalja predizbornih kampanji. S obzirom da je natalitet u Hrvatskoj uz nezaposlenost najveći problem, brojne stranke igraju upravo na tu kartu. HDZ i SDP raspravljali su o prijedlozima delimitiranih porodliljnih naknada, no Milan Bandić otišao je korak dalje. Naime, on obećava roditeljima s troje i više djece status odgajatelja i prosječnu hrvatsku plaću. Prvotna ideja je primijeniti to na Grad Zagreb, a postane li premijer, također na cijelu državu.
Prosječna hrvatska plaća zvuči savršeno, ali…
Bandićev prijedlog naišao je na velik odjek u javnosti, kako onih koji ga podržavaju u tome, tako i onih koji se ovom prijedlogu oštro protive. Prema njegovoj ideji majke i očevi koji imaju troje i više djece, a pritom su najmanje deset godina državljani Republike Hrvatske, dugotrajno su nezaposleni ili pak su im mjesečna primanja manja od hrvatske prosječne plaće, primali bi plaću sve dok i najmlađe dijete ne navrši 15 godina. Podsjetimo, prosječna hrvatska plaća je u srpnju iznosila 7 300 kuna bruto, što bi, zaživi li taj prijedlog u praksi, bio velik izdatak i za Grad Zagreb i za Hrvatsku postane li Bandić premijer.
Na društvenim je mrežama pregršt onih koji se protive toj ideji, a prvenstvno su to majke koje imaju manje od troje djece, bilo da ih ne mogu imati zbog medicinskih ili financijskih razloga ili pak vlastitom odlukom. I potpuno su u pravu. Ako je već Bandić izašao u javnost s ovom idejom, trebao je misliti i na one koji imaju manje od troje djece. Često su upravo takvi ljudi oni koji su stali na manjem broju djece jer ih ne mogu financijski podizati pa se s pravom bune.
Status roditelja-odgajatelja nije novost kod nas
Ipak, takva ideja nije novost u hrvatskoj politici. Vrlo sličan prijedlog Hrvatski je sabor predložio još 1996. godine u sklopu Nacionalnog programa demografskog razvitka. Prema tadašnjem prijedlogu, majke ili očevi s četvero ili više djece mogli bi dobiti pravni status roditelja – odgojitelja, no taj prijedlog nikada nije zaživio u praksi.
Tadašnja loša demografska slika i završetak Domovinskog rata jasni su razlog tog prijedloga, dok je današnji vrlo nizak natalitet, koji je u odnosu na 2015. godinu pao za dodatnih 20% te se očekuje jedva 32 tisuće rodene djece do kraja godine, izravna posljedica nezaposlenosti. Međutim, ono o čemu Bandić očito ne razmišlja opet će dovesti do nezaposlenosti i to prvenstveno žena.
No Bandić nije sam u svojoj ideji. Sličan je program, koji se odnosi na kućanice, uvela država Ekvador u kojoj kućanice imaju pravo na socijalnu zaštitu i mirovinu. Što se pak tiče razvijenijih zapadnih zemalja, čini se da za sada još nijedna ne priznaje majčinstvo kao posao s punim radnim vremenom.
Žene opet prikazane kao “čuvarice ognjišta”
Bandić nije samo reciklirao ideju staru 20 godina, nego nas i dalje gura u prošlost, no to je više krivnja medija nego njega samoga. Iako se Bandićev prijedlog zapravo odnosi i na majke i na očeve, gotovo svi hrvatski mediji prikazali su isključivo žensku stranu priče i naglašavali samo važnost ostanka majke kod kuće s djetetom.
Sve to indirektno utječe i na cjelokupnu sliku odgoja i obrazovanja, što nam je dodatno pojasnila Tajana Broz, voditeljica programa u Cesi-ju, Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.
„U ovome se vidi smisleno odustajanje od javne skrbi te odgoja i obrazovanja djece. Umjesto da se sredstva koriste za povećanje broja vrtića i poboljšavaju uvjeti u njima, a pri čemu je važno napomenuti da je upravo rani institucionalizirani odgoj i obrazovanje ključ jednakih šansi i obrazovanja za djecu iz socijalno ugroženih obitelji, radi se na zatvaranju žena u četiri zida te zakidanju djece za rane obrazovne programe. Radi se o još jednoj demografskoj mjeri koja ide ka konzerviranju društva i pretvaranju žena u njegovateljice i inkubatore“, govori nam Tajana.
Što će biti s tim majkama kada i najmlađe dijete navrši 15 godina?
Tajana nam je napomenula i da se ovime žene osuđuje na siromaštvo u starosti.
Prema Bandićevom prijedlogu, majka ili otac troje ili više djece primali bi prosječnu hrvatsku plaću sve dok i najmlađe dijete ne navrši 15 godina. Međutim, što će biti nakon toga?
„Činjenica jest da je ženama s djecom teško pronaći i zadržati posao pa naizgled prosječna hrvatska plaća izgleda sjajno, no ova mjera ih dugoročno stavlja u još gori položaj kada i najmlađe dijete s kojim je stečen status napuni 15 godina. Tada imamo ženu koja je 15 godina izbivala iz svijeta rada i pritom je u godinama u kojima žene izuzetno teško pronalaze posao, a teško da je s troje djece i prosječnom plaćom mogla stvoriti usteđevinu. Što će Grad Zagreb učiniti onda? Potencijalno imamo tisuće žena koje žive od socijalne pomoći ili bez ikakvih prihoda do mirovine, a onda je pitanje kolika će te mirovina biti, ako je tih 15 godina jedini radni staž.“ kaže Tatjana.
Moramo se složiti s njezinom izjavom i zaista se zapitati što nakon tih 15 godina? Ako je to roditeljima bio jedini prihod te su sve ulagali u djecu i osnovne životne potrebe, teško da su uštedjeli dovoljno za, primjerice, pokretanje vlastite tvrtke nakon što djeca porastu. Bandićev bi prijedlog svakako trebalo detaljnije analizirati i istražiti je li uistinu tako dobar kao što se to čini široj javnosti na prvi pogled.
Svaka čast na tekstu ali, koje tržište rada? Je li to uopće postoji? Ideja je odlična i samo je treba još unaprijediti – ako treba i doživotni status oca/majke odgojiteljice. A Tajana misli da djecu privlače brojni i lijepi vrtići, pa se zato rađaju?
Demografska obnova također nema veze s socijalnom politikom, to su dvije različite stvari i sebično je misliti o ženi koja će roditi više djece kao o onoj koja je socijalno ugrožena i zatvorena u svoja 4 zida, njegovateljici i inkubatoru … gdje je nestala sloboda izbora (za roditi više djece i sami ih roditelji odgajati do škole)? Zar sloboda podrazumijeva ženu koja je superiorna na tržištu rada, ima eventualno jedno dijete, ne stoji puno u kući, a dijete od najranije dobi odgajaju institucije?
Ovdje ste taj Bandićev potez osudili unaprijed, a sami na kraju zaključujete da treba “detaljnije analizirati i istražiti je li uistinu tako dobar kao što se to čini” … Slobodu izbora svojih pravaca u životu prepustite roditeljima, ženi i mužu, a budućnosti prepustite sud o dobrom ili lošem potezu.
U potpunosti se slažem sa gornjim komentarom. U našoj državi je teško pronaći posao i mladoj osobi bez obaveza, a kamoli ženi sa nekoliko djece, a i kada posao nađe plaća je često minimalac, a o pokretanju tvrtke da ne govorimo jer su davanja državi i vrijeme uloženo u vlastiti posao ogromni. Smatram da djeca zaslužuju biti najviše sa roditeljima bar u najranijoj dobi. Po ovome što gospođa Tatjana piše da se zaključiti da nije baš upućena u težak život velikog broja hrvatskih građana.
Mislim da je ovaj prijedlog jako dobar i da bi trebao zaživjeti u cijeloj Hrvatskoj za one koji to žele i vide se u takvom načinu života.
Osobno mislim da ništa, pa ni ovo, ne treba generalizirati.. Nitko od nas nema identičnu situaciju u kući, i nisu svi za sve.. Činjenica je, da već time što si žena, postavljaju se pitanja na razgovoru za posao, tipa jeste udani , imate djecu, koliko djece i more sličnih.. Ispada da se trebam ispričavati zbog toga.. Konkretno moja situacija je da je suprug nakon 4tog djeteta odlučio otići. Takve stvari se ne planiraju. Nekome se dogodi i smrt supruga i naravno, nigdje nije ništa isto. I onda, biti podstanar sa njih 4vero, nemate ništa, natezanje oko alimentacije, ogroman psihički pritisak odgovornosti, a najveći od njih ima samo 9 godina. I koji to poslodavac će biti nasmješen kad mu to kažem.. A sad me 3 kilometra zračne linije dijeli od prava da budem roditelj odgajatelj… Jesmo li u istoj državi i da li mi stvarno Ustav garantira da smo svi isti..?
Bolje i crkvica nego nista za zene majke. Ne mora uopće značiti da neće raditi svih 15god? To je ironično. U interesu im je naći nekad bolji posao ako mogu da se maknu od kuće,probajte vi ostati s troje ili vise djece doma vječno bez vrtića,možda je jedino malo lakše s starijom djecom.