Tijekom godina svi smo već čuli za akcije protiv diskriminacije na osnovi spola, dobi, boje kože, vjere i tako dalje. No, nitko ne spominje diskriminaciju po bračnom stanju. Točnije, nitko ne govori o tome kako samce (i samice) zapravo diskriminiraju u svakodnevnom životu, a prednost daju parovima ili obiteljima.
Diskriminacija po bračnom stanju
Da pojasnimo. Pogledate li bilo koji hotel ili turističku agenciju vidjet ćete da je uz istaknutu cijenu sitnim slovima dopisano „na bazi dvokrevetne sobe“. Jedna je cijena istaknuta za dvokrevetne sobe, dok se za jednokrevetnu sobu mora dodatno platiti. Visina doplate varira, ali isto tako varira i izgled sobe. Ponekad su to zapravo dvokrevetne sobe u kojima onda boravi jedna osoba, ali često su to upola manje sobe od klasičnih s uskim krevetima.
Ni na putovanjima situacija nije ništa bolja. Brojni samci doživljavaju da ih se premješta s njihovog mjesta na neko drugo, često lošije mjesto, kako bi se napravilo prostora za obitelji ili parove koji putuju zajedno.
Iako će se sad oni koji su u paru ili imaju obitelj pobuniti i reći da to nije diskriminacija, nego prilagođavanje situaciji, činjenica je da se na samce u društvu gleda drugačije.
Nije rijetkost da kad samci požele otići u kino ili kazalište dobiju čudne poglede i od svojih prijatelja, koje uredno prati rečenica „Pa zar ti nije glupo ići solo?“. Ponekad je, ponekad nije. Neke osobe vole otići same u kazalište ili na izložbu i uživati sami. Druge osobe za druženje biraju samce, a izbjegavaju parove jer smatraju da s njima nemaju previše zajedničkih tema ili im ne žele “držati svijeću”.
Da se društvo više fokusira na parove i obitelji govori i podatak kako samci u pojedinim državama moraju plaćati dodatni porez jer su – sami. Tako ih se neizravno kažnjava jer nisu pronašli svoju „drugu polovicu“ ili jer su odlučili biti sami. U SAD-u, primjerice, osobe koje nemaju obitelj plaćaju višu cijenu zdravstvenog, ali i životnog osiguranja.
To je posebno zanimljivo kad uzmemo u obzir da je u Hrvatskoj, po posljednjem popisu stanovništva, čak 23,8 posto neudanih žena i muškaraca starijih od 20 godina.
Prema nekim procjenama, broj samaca će se u budućnosti još više povećavati (bez obzira na priče o demografskoj obnovi) i mogao bi prijeći i 30 posto udjela u stanovništvu.
No, društvo je i dalje okrenuto prema obiteljima i parovima. Čak se i na poslu samci često suočavaju s diskriminacijom. Jer roditelji imaju pravo na više dana godišnjeg odmora od nekoga tko nema djecu. Ali isto tako, šef će radije poslati na poslovni put nekoga tko nema obitelj i „dodatne obaveze“, a da istovremeno ne razmišlja o eventualnim obavezama koje taj samac ima prema, recimo, starijim roditeljima.
Diskriminacija samaca možda nije toliko vidljiva, niti se o njoj govori u javnosti, kao što je to neka druga diskriminacija. No, kad malo bolje razmislite, ona je prisutna u društvu i samci ju itekako osjećaju.
Foto: 123rf
