Piercing, kao i tetovaže, nešto su što se veže uz alternativnu kulturu iako je sve više dio mainstreama. Na naušnice su ljudi već naviknuti, i to do te mjere da ih stavljaju djeci, a već je normalno imati više od jedne rupice na ušnoj resici. No, ukrase na nosu, usni ili nekom drugom djelu tijela mnogi gledaju drugačije.
Ekspresija osobnosti ili nešto više?
Piercing je oblik samoekspresije, kao i odjeća koju nosimo. Pa ipak, kodeks oblačenja u mnogim je tvrtkama definiran makar labavo. Znamo da u mnogim tvrtkama žene ne mogu nositi dekoltirane majice, a muškarci kratke hlače. Banke su posebno poznate po vrlo strogom kodeksu oblačenja, a svi smo čuli barem jednu priču o bankarskom službeniku koji je poslan kući da se presvuče čak i ako ne radi s klijentima.
No, kakve to veze ima s piercingom? Isto kao što određena odjeća može biti neprimjerena, može to biti i nakit i u tom se smislu ring u nosu ne razlikuje od ogrlice.
U poslovnom je svijetu veća sklonost diskretnijem nakitu ili pak nakitu na mjestima koja se ne vide.
„U slučajevima kada osoba ne smije imati vidljive piercinge zbog kodeksa odijevanja na radnom mjestu, ljudi obično odabiru pozicije koje se mogu sakriti ili su na intimnijim dijelovima tijela,“ pojašnjava nam Irena Milina, vlasnica piercing i tattoo studija Octopus. „Zbog sve veće popularnosti i prihvaćenosti piercinga po ušima, te sve veće ponude različitih modela nakita, većina ljudi se odlučuje za nekoliko strateški raspoređenih piercinga na različitim dijelovima uha.“
Dodaje i kako odabir nakita u konačnici diktira ukupan dojam. On može biti diskretan ili upadljiv, a Vašim suradnicima zanimljiv ili odbojan.
Pročitajte više: Ekspresija osobnosti ili bojanka? Ima li mjesta tetovažama na radnom mjestu?
Važno je ne samo gdje staviti piercing, već i kad
Elmira Majerić, vlasnica obrta Adeera, ima iskustva s piercingom u radnom okruženju kao osoba koja se njima voli ukrašavati. Ne vidi problem u piercingu na radnom mjestu, već je važno da je u pitanju ekspresija odrasle osobe.
„Više me muči što je društveno prihvatljivo da djetetu od par mjeseci napravimo rupe u ušima, a onda kritiziramo odrasle osobe koje su vlastitom voljom išle u ukrašavanje svojeg tijela,“ govori nam. Uklanjanje nakita ne smatra potrebnim osim iz praktičnih razloga.
„Jedino kad sam ih maknula s lica je bilo kad sam bila na praksi u jaslicama. Nisam htjela da me se povlači jer je djeci to super fora, jasno.“
Njezino mišljenje ne dijeli Ljerka Zmaić, vlasnica trgovine odjeće Pretafinir.
“U meni piercing izaziva jako veliku nelagodu i jednom sam i odbila zaposliti osobu koja ga je imala na ustima,” otkriva. Prema naušnicama pak ne osjeća odbojnost jer ne vidi način na koji su stavljene.
Event i sponsorship menadžerica Petra Labura nije imala piercinge na jako vidljivim mjestima, no bilo je trenutaka kad su njezine starije kolegice primijetile one diskretnije, poput jezika ili smileyja.
„Postavljale bi pitanja što još sve imam probušeno, na što nisu dobile odgovor, te imam li možda i tetovažu,“ otkriva. „Njima je to bilo odskakanje od korporativnog office look-a uz popratni ‘ah, ti mladi’ komentar, no rad je bio ono što su cijenili. Brzo su se navikle na moje ‘dodatke.’“
Upravo zato osobama koje se nalaze u strožem poslovnom okruženju Milina savjetuje da razmisle ne samo koji će piercing staviti, već i kad. Kako bi to oprimjerila, fokusirala se na piercing na jeziku.
„Jezik je jedna od piercing pozicija koja u uobičajenim okolnostima nije vidljiva. Dok normalno pričate s nekim, teško da ćete vidjeti da ima nakit na jeziku,“ pojašnjava. „Kod jezika je problem što otiče nakon piercanja, što smeta pri govoru. Idealno je piercati ga dok ste na godišnjem kako ne biste na poslu morali glumiti da vas boli zub, pa zato čudno pričate.“
Zašto su neki oblici piercinga društveno neprihvatljivi?
Među razlozima odbojnosti nekih prema piercingu mogu biti i urbane legende. Kako Milina navodi, svi smo čuli priče o tome kako se netko ugušio zbog otekline jezika. Tako su nas kao tinejdžere upozoravali na opasnosti piercinga, a jezik je bio ‘glavna zvijezda.’ Kako smo rasli, naučili smo da to nije baš tako. Štoviše, piercing na jeziku zarasta brže i lakše nego onaj na puno bolje prihvaćenoj ušnoj hrskavici.
„Jezik i neki genitalni piercevi zarastaju 4-6 tjedana, dok hrskavica na uhu zarasta i do godinu dana. Uho je također pozicija koja se često zaleži tijekom spavanja, što piercingu smeta i otežava zarastanje, dok su jezik i genitalni piercevi zaštićeni od vanjskih utjecaja, okruženi sluznicom što ubrzava zarastanje. Broj problema je neznatan u odnosu na broj komplikacija s piercevima po ušnoj hrskavici,“ razbija Milina ovaj rašireni mit. Dodatno, komplikacije do kojih dođe su u pravilu sitni problemi koji su normalni dok se tijelo prilagođava nakitu. Uglavnom se rješavaju nakon jednog pregleda u piercing studiju.
Često čujemo i kako je u pitanju vrlo bolan proces, te kako bi se piercala samo osoba koja uživa u boli.
„Bol je jako individualna te svaka osoba reagira drugačije na piercanje iste pozicije. U prosjeku, piercanje jezika boli kao kad se slučajno malo jače ugrizete, a nekoliko dana nakon toga osjećaj je otprilike kao kod klasične upale grla. Kod nekih ljudi gotovo da i nema oticanja ni bolova nakon piercanja,“ pojašnjava Milina.
Pribor je uvijek sterilan i jednokratan, a nakit od kirurškog čelika ili titana. Piercanje se ne obavlja u ‘prljavim podrumima,’ već u licenciranim salonima u skladu s najvišim higijenskim standardima.
Pročitajte više: Što je alergija na nikal i kako pronaći nakit bez nikla?
“Svatko ima određenu publiku”
Piercing je, dakle, jako dugo prisutan i posve siguran. To koliko je bolan ovisi o samoj osobi, no nikako nije u pitanju ekstremna bol. U pitanju je način ekspresije i nešto drugačiji način ukrašavanja tijela. A ipak, neki će poslodavci na piercing gledati drugačije nego na prstenje i narukvice.
„Nemam problem s tim da netko ima piercinge na vidljivom mjestu, sve dok to nije pretjerivanje. Iako, kako imam agenciju te radim s hostesama, naišla sam nebrojeno puta na zahtjeve da ne žele da hostese imaju piercinge i tetovaže na vidljivim mjestima jer se ne slaže s njihovom politikom i/ili brendom koji promoviraju, te poštujem njihove molbe,“ otkrila nam je Labura.
„Svatko ima određenu publiku i zna što želi.“
Dodaje i kako nije bilo razlike među djelatnostima kojima su se bavili klijenti kojima je piercing prihvatljiv i kojima nije. Bila je to stvar osobne preferencije.
Više rupica na ušnoj resici postalo je prihvatljivo, no ukrasi poput plugova ili probušene obrve nešto su što većina poslodavaca neće tolerirati kod zaposlenika. Unatoč kompetencijama, zaposlit će drugog kandidata jer jednostavno izgleda ‘normalno.’ Na svakome je da za sebe odluči želi li se prilagoditi uredskim normama ili će pronaći poslodavca kojemu ovakvo izražavanje osobnosti nije problem.
Foto: Canva / Facebook Octopus Piercing / Elmira Majerić, privatna arhiva / Instagram Petra Labura / Ljerka Zmaić, privatna arhiva
