Kada netko odabere zanimanje za koje svim bićem zna da mu je suđeno, uspjeh ne može izostati, a to najbolje zna Patricija Šimić, fizioterapeutkinja, vlasnica Vertebre fizio, centra za sportsku rehabilitaciju i fizikalnu terapiju, te majka četvero djece koja je u poduzetništvo ušla bez ikakvog kapitala, ali s velikim entuzijazmom, željom za usavršavanjem i neizmjernom podrškom obitelji.
Zato danas ima veliku ordinaciju, organizira simpozije i često ima javne nastupe, no kaže da je u svemu tome najviše veseli kada vidi kako njezina djeca cijene sve što je obitelj zajedno postigla.
Slijedila svoj dječji san
Patricija kaže da je već od vrtićke dobi znala čime se želi baviti u životu. Iako tada još nije znala tko su fizioterapeuti i čime se bave, vidjela se u području medicine.
“U tom sam periodu mislila da ću postati liječnica, ali sam malo promijenila smjer. Bilo je i perioda kada sam intenzivno razmišljala o studiju književnosti, no kada je došlo vrijeme odluke, odabrala sam medicinu i evo me danas ovdje gdje jesam”, s osmijehom nam govori Patricija.
Od dana stjecanja diplome neprestano radi u svojoj struci. Započela je u Dijagnostičkom centru Nemetova u Zagrebu, a zanimljivo je kako je tamo upoznala i svog današnjeg supruga koji je u centar dolazio na fizikalnu terapiju. Rad je nastavila u Specijalnoj bolnici Varaždinske toplice, a kasnije u nekim centrima za kućnu njegu. Napominje kako je često mijenjala radna mjesta, no ne zbog nezadovoljstva, nego stalne želje za učenjem i napredovanjem.
Kako bi stekla još veće znanje, počela je raditi u privatnoj praksi kod renomirane stručnjakinje fizioterapeutkinje Jadranke Broz. Za nju kaže da je bila prekretnica u njezinoj dotadašnjoj karijeri.
“Ona je osoba od koje sam jako puno naučila, osoba koja je vjerovala u mene , osoba koja je poštovala moju želju za znanjem i dopuštala mi da budem maksimalno samostalna i podržavala me. Tek tada sam shvatila koliko mogu i da mi je samo nebo granica. Tada sam odlučila, a i svojoj šefici stalno govorila, da ću jednog dana imati svoju privatnu praksu”, prisjeća se Patricija.
Biznis započela u skladištu nogometnog kluba
Idućih nekoliko godina provela je kao sportska fizioterapeutkinja hrvatske muške juniorske rukometne reprezentacije, koje su joj omogućila putovanje diljem Hrvatske, Europe i svijeta. Također je surađivala s Nogometnim klubom Vrapče, a upravo je od tamošnjeg malog skladišta nastala Patricijana privatna praksa.
Odlučila je da je krajnje vrijeme da krene u pokretanje vlastitog posla, no kako nije imala ništa osim masažnog stola, odlučila je pronaći prostor koji barem neko vrijeme ne bi trebala plaćati.
“Kako je najstariji sin počeo igrati nogomet u Vrapču, odlučila sam upravi kluba dati ponudu koju nisu mogli odbiti. Ponudila sam im da ću biti fizioterapeutkinja seniorske momčadi, a da mi oni daju prostoriju u klubu. Tako je njihovo skladište od 15 kvarata postalo moja ordinacija koju sam polako uredila i u njoj provela osam godina”, kaže Patricija.
Danas se njezina Verterbra fizio diči divnim prostorom od sto kvadrata na Zagrebačkoj aveniji 94, potpuno opremljenim za sve oblike fizikalne terapije i rehabilitacije, ali i kondicijske pripreme malih i velikih sportaša te ima i četvero stalnih zaposlenika. Patricija ističe kako je posebno ponosna na to što je sve uređeno bez ikakvih kredita, isključivo od novca koji je zarađivala tijekom godina i umjesto u cipele, torbice i večere po restoranima ulagala u svoj posao.
Povratak na posao pet dana nakon poroda
Tijekom cijelog perioda intenzivnog rada za druge, a potom i u vlastitoj ordinaciji, Patricija je, kako kaže, uvijek imala neku bebu u kući. No, ni to je nije spriječilo da nastavi u ostvarivanju svog nauma iako je bilo izuzetno teških perioda.
“Bili smo podstanari, imala vrlo teške financijske situacije, suprug je primao malu plaću, ali smo tada funkcionirali po principu da se volimo, da smo živi i zdravi i mi i djeca i da jednom mora biti bolje. Bilo je zaista teško, ali smo izgurali i zajedno postigli sve što danas imamo”, ističe Patricija.
Kako bi pokrili sve troškove, a kako bi ujedno radila i na ostvarenju svog sna o vlastitoj praksi, u svakoj trudnoći (osim onoj prvoj) radila je gotovo do posljednjeg dana.
“Masirala sam turiste na moru s trbuhom do zuba kako bih djeci mogla priuštiti boravak na moru. Srećom, imali smo gdje biti, ali tu su svakodnevni troškovi… Kada sam bila četvrti put trudna, još nisam imala zaposlenike pa sam sve radila sama, a na posao sam se vratila pet dana nakon poroda”, prisjeća se Patricija.
S porodiljinom naknadom i suprugovom plaćom nisu mogli preživjeti pa je tih prvih dana nakon rođenja sina Patricijin suprug uzeo godišnji odmor kako bi joj svaka tri sata mogao dovoziti bebu na dojenje na posao. Taj zahtjevan period došao je svome kraju pa je Patricija svakako dokaz da se može biti i majka i uspješna poslovna žena, dakako, uz dobru organizaciju i supruga punog podrške i ljubavi.
Individualizirani pristup klijentu
Danas je Vertebra fizio među najboljim centrima za sportsku rehabilitaciju i fizikalnu terapiju, a ono što ovaj centar izdvaja na tržištu je potpuno individualizirani pristup klijentima i uvijek opuštena, gotovo obiteljska atmosfera koja tamo vlada. Posebni naglasak Patricija uvijek stavlja na holistički pristup liječenju.
“U zdravstvu se često ljude šalje na nepotrebne pretrage. Naime, ako vas boli glava ili vrat, a nitko vas ne pita koji posao radite, u kojem položaju provodite najveći dio dana, dojite li dijete i slično, izostaje kvalitetna dijagnostika. Mi se posebno orijentiramo na kvalitetnu i pravovremenu dijagnostiku te korekciju svih segmenata tijela kako bismo otklonili uzroke problema, a onda i riješili posljedicu. Šablonizirane terapije nisu rješenje”, ističe Patricija.
Projekt “Djeca u sportu”
Kako je velik dio svoje karijere provela kao sportska fizioterapeutkinja djece, a i sva se njezina djeca bave sportom, Patricija je primijetila da se njima ne pristupa na uvijek adekvatan način. Zato posljednjih pet godina ustrajno radi na edukaciji trenera, roditelja, fizioterapeuta i djece nastojeći promijeniti nešto u dječjem sportu.
Pokrenula je i Facebook grupu “Djeca u sportu”, a 2014. godine organizirala je prvi simpozij “Djeca u sportu”. Financirala ga je potpuno sama i imao je samo pedesetak slušača te šest vrsnih predavača, no već iduće godine pohodilo ga je 250 slušača i 14 stručnjaka predavača iz područja medicine. Simpozij je bio podržan od strane Ministarstva zdravlja, Ministarstva obrazovanja i sporta, Gradskog ureda za sport, Kineziološkog i Medicinskog fakulteta te brojnih velikih hrvatskih sportaša.
“Cilj oba simpozija bio je potaknuti globalnu promjenu svijesti i razmišljanja o dječjem sportu, te upozoriti na sve nedostatke modernog sporta, ali ne u smislu da se djeca prestanu baviti sportom, nego da s djecom sportašima treba raditi drugačije i kvalitetnije kako bismo, u konačnici, imali zdraviju djecu i zdrave odrasle sportaše koji nisu morali proći desetke operacija jer su radili na prevenciji i jer su se treninzi i takmičenja prilagođavali dobi i razvojnim fazama djeteta”, pojašnjava nam Patricija.
Danas na tu temu često gostuje u radijskim i televizijskim emisija te piše članke za razne internetske portale.
Učenje nikada ne prestaje
Prema njezinim riječima, izuzetno je bitno da fizioterapeut bude kvalitetan dijagnostičar, potkovan jakim znanjem iz anatomije, kineziologije i biomehanike tijela, a ako radi s djecom sportašima, tada itekako dobro mora poznavati sve faze dječjeg rasta i fizičkog razvoja te prepoznavati „probleme“ koji se pojavljuju u određenoj biološkoj dobi.
Kao što nastoji educirati i druge, Patricija uvijek intenzivno radi i na vlastitom usavršavanju.
“Konstantna edukacija je nešto bez čega je nezamisliv posao fizioterapeuta ili bilo kojeg djelatnika u medicini. Osobno stalno učim, odlazim na stručne radionice, tečajeve, ali i pratim veliki broj svojih kolega iz cijelog svijeta, sudjelujući u grupama na internetu te prateći on-line edukacije, treninge i slično. Smatram da nitko od nas nije najpametniji i da jedni od drugih uvijek imamo što naučiti”, kaže Patricija.
Također trenutno intenzivno uči njemački jezik jer želi upisati stručnu edukaciju iz Sportske fizioterapije koja traje dvije godine, a može se pohađati samo u Beču ili Innsbrucku. Svjesna je da je teško studirati na stranom jeziku, no uspjela je i u mnogo težim situacijama. Diploma sportskog fizioterapeuta cilj je koji si je postavila i koji svakako želi ostvariti.
Priprema za prvi polumaraton i nove projekte
Uz sve obaveze koje ima kao poduzetnica, majka i supruga, Patricija nikada ne prestaje postavljati nove izazove pred sebe, a istome nastoji podučiti i svoju djecu. Trenutno se pak priprema za svoj prvi polumaraton u životu.
“Redovito treniram i ustajem i prije pet sati ujutro. Tijekom dana ne bih to nikako mogla uklopiti u raspored. Također me veseli i to što zajedno sa mnom trenira i moja kći. Ne samo da se sva moja djeca bave sportom jer su pravi sportski tipovi poput mene, nego mi je i iznimno drago kada ih gledam u kakve osobe izrastaju – u dobronamjerne, vesele, skromne i vrijedne ljude koji imaju snove i ambicije, a ti snovi temelje se na njihovom zalaganju i radu, a ne na pomoći drugih”, s ponosom nam govori Patricija.
Osim što predano trenira za nadolazeći polumaraton, također je i u fazi pripreme za nove projekte. Piše projekt za dobivanje sredstva iz EU fondova kako bi u sklopu tog projekta “Djeca i sport” mogla ostvariti suradnju s zemljama regije Alpe-Adria te kako bi ona i njezini suradnici mogli razmjenjivati iskustva sa svima koji su uključeni u dječji sport.
Također želi i opremiti dijagnostički dio buduće poliklinike „Djeca u sportu“ koja će se baviti dijagnostikom, rehabilitacijom, kondicijskim treninzima, edukacijskim radionicama i seminarima.
U svim tim ambicioznim projektima, vodi se samo jednom mišlju.
“Kada dođe trenutak kraja mog života, želim se okrenuti i vidjeti da sam ostvarila ili barem pokušala ostvariti sve što sam zamislila”, zaključuje Patricija Šimić.
Foto: privatna arhiva Patricije Šimić
