I opet je na površinu “isplivao” problem palijativne skrbi u Hrvatskoj. Ovaj put nakon smrti doktora Krešimira Crnogaća, specijalista ortopeda na Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb. Preminuo je nakon kratke i teške bolesti u 39. godini života, a njegova zaručnica, anesteziologinja Sanja Ćosić, opisala je kako su izgledali posljednji trenuci njegovog života te uputila apel liječnicima u hrvatskim bolnicama. Iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) poručuju: “Palijativna skrb je najbolnija točka hrvatskog zdravstva”. O ovom problemu za naš portal govori članica javnozdravstvenog programa PUB HUB prof. dr. sc. Karmen Lončarek, dr. med., a o izazovima palijativne skrbi u Hrvatskoj ispričala nam je i Blaženka Eror Matić, predsjednica udruge za palijativnu skrb La Verna.
U mnogim dijelovima Hrvatske palijativna skrb je tek u začetcima
Palijativna skrb je kompleksna jer zahtjeva usklađeno djelovanje dvaju sustava – zdravstvenog i socijalnog, uvodi nas u problematiku Blaženka Eror Matić. Ističe da u ovoj sferi u Hrvatskoj nedostaje svega: smještajnih kapaciteta, ljudi, znanja.
Na samu kompleksnost nadovezuje se i Karmen Lončarek, objašnjavajući da se ova vrsta skrbi bavi najkompleksnijim pacijentima te je upravo zato njezin razvoj započeo tako kasno u odnosu na ostale vrste skrbi. Međutim, smatra da je razvoj hrvatske palijative danas sustavan i da danas nema odraslog građanina koji ne zna da nam je palijativa potrebna.
“Kad smo prije deset godina započinjali s razvojem palijative, gotovo nitko nije znao za tu riječ“.
Ipak, neki su se problemi, kao što znamo, zadržali. Kao neke od najvećih nedostataka Lončarek navodi nerazvijenu mrežu liječenja boli, kakva postoji u drugim zemljama, recimo u Italiji. Nadalje, neravnomjeran razvoj sustava palijative: “Dok su neke županije poput Primorsko-goranske i ustanove poput KBC-a Rijeka i Doma zdravlja PGŽ odmakle daleko ispred ostalih, u nekim drugim sredinama i ustanovama palijativa je još u začetcima”. Tu je i problem nedovoljnog osnaživanja medicinskih sestara koje su u palijativi “važnije od liječnika i uistinu čine kičmu palijative”.
Eror Matić navodi da je upravo edukacija zdravstvenih djelatnika nešto što se najbrže može ostvariti, i to uz ne tako velika ulaganja. Važnost je velika jer bi tako zdravstveni djelatnici na vrijeme mogli prepoznati palijativnog bolesnika i znali mu pristupiti u odgovarajućem liječenju i skrbi.
Pročitajte više: Dan crvenih haljina: Koliko ste svjesni opasnosti od moždanog udara
‘Par minuta pred smrt gledao joj je u oči’
Važnost edukacije zdravstvenih djelatnika i osnaživanja medicinskih sestara jedan je od aspekata na koje se u svojoj objavi osvrnula i anesteziologinja Ćosić. Uz to, kolege liječnike zamolila je da ne budu “neznalice, neliječnici i neljudi”.
“O, neznanje, kako si veliko! Moj Krešo je trebao mirno zaspati, a par minuta pred smrt gledao joj je u oči i uznemirio se, prestrašio, bio je nemiran. Osjetio je kraj, a to se nije trebalo dogoditi. Trebao je samo zaspati, mirno zaklopiti oči i izdahnuti spokojan u mom naručju. Ne biti u smrtnom strahu. Pišem ovo radi njega, radi svih naših umirućih pacijenata, radi naših obitelji, muževa, djece, prijatelja i nas koji ćemo jednog dana umrijeti. Prestanite se bojati opioida u palijativi. Prestanite biti neznalice, prestanite uskraćivati milost mirne smrti palijativnim pacijentima. Educirajte se. Pitajte. Zovite kolege koji se time bave da vas educiraju. Budite liječnici i poštujte Hipokrata. Ne mučite bolesnika na samrtnoj postelji pretragama kao što je ECHO par sat prije smrti. Da, i to smo doživjeli”, dio je njezine objave.
Jasno je poručila: “To što nekoga prestajemo liječiti, ne znači da mu prestajemo pomagati”.
Često čitamo i slušamo o tome da u Hrvatskoj nedostaje hospicija i palijativnih kreveta. Pa i o tome da se umirući bolesnici prečesto nalaze na odjelima koji im ne mogu pružiti odgovarajuću skrb, kao što su odjeli za akutno zbrinjavanje. Novom zdravstvenom reformom najavljivalo se povećanje broja bolničkih kreveta za dugotrajno liječenje i palijativnu skrb za 30 posto, pisao je u travnju 24sata.
Pročitajte više: Ognjen Bagatin predviđa snažan razvoj privatnog zdravstva
Potrebna nam je nacionalna mreža za liječenje boli
Na pitanje je li moguće reformom zdravstva riješiti ovaj problem, Lončarek objašnjava da pod reformom obično podrazumijevamo krupne rezove, u pravilu bolne, i promjene načina financiranja. Međutim, u posljednjih 60 godina u hrvatskom su se zdravstvu dogodile samo dvije uistinu reformske promjene. Jedna je reforma sustava hitne medicine, a druga je razvoj palijative.
“Kada danas usporedite sustav palijative sa sustavima onkološke, pedijatrijske, ginekološke ili bilo koje druge skrbi, složit ćete se da palijativa u toj usporedbi ne stoji baš loše. Palijativna skrb je na dobrim tračnicama i nastavljamo gurati je dalje naprijed. Što nas bude više, brže ćemo je dogurati do svih kojima je potrebna”.
Od mnogih razvojnih poteza koje treba provesti u daljnjem razvoju palijative, izdvaja tri “koja će široj javnosti biti najrazumljivija”. Prvo, potrebna nam je nacionalna mreža za liječenje boli, drugo, potrebno nam je ujednačavanje razvijenosti palijative u svim županijama i treće, potrebno nam je osnaživanje medicinskih sestara da nastave nositi sustav palijative naprijed.
Eror Matić ističe da je novi Nacionalni plan razvoja palijativne skrbi (posljednju Strategiju Ministarstvo zdravstva donijelo je za razdoblje od 2017. do 2020.) prvi korak prema tome da se sustav palijativne skrbi razvija ujednačeno na cijelom području Hrvatske. Dodaje da bi bilo dobro kad bi Ministarstvo zdravstva imenovalo barem jednu osobu (a po mogućnosti i tim) koja će se baviti samo palijativnom skrbi.
“Mi koji radimo s palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima imamo skupljeno veliko iskustvo koje bi se moglo ugraditi u poboljšanje skrbi, ali nemamo sugovornika kojem bismo to mogli prenijeti i s kojim bismo mogli zajedničkim snagama raditi na unaprjeđenju ovog sustava”.
Pročitajte više: Uvode se obavezni sistematski pregledi za sve punoljetne u Hrvatskoj – cilj bolje zdravlje nacije
‘Palijativni bolesnici pomiješani su s ostalim bolesnicima’
Također, reformom zdravstva bi se u bolnicama mogli formirati palijativni odjeli.
“Za sada se u bolnicama organiziraju palijativni kreveti koji se nalaze na različitim odjelima i pomiješani su s ostalim bolesnicima. Zato je teško organizirati da palijativni bolesnik bude sam ili da uz njega bude obitelj, i to 24 sata, što je jako važno kako bi se mogli oprostiti i kako bi se omogućilo da taj odlazak s ovog svijeta bude u miru”.
Liječnici i sestre koji bi radili na tom odjelu lakše bi se educirali, čime bi se poboljšala kvaliteta skrbi.
“Ovo potvrđuju svi dosadašnji primjeri iz prakse koji su provedeni (i provode se) u nekim našim bolnicama. Kada imamo palijativne bolesnike na svim odjelima praktički bi svi zaposlenici bolnice trebali biti educirani o palijativi, što je prilično teško provedivo“.
Ono što je prošao doktor Crnogać, nažalost su prošli mnogi. Ljudi čiji su bližnji doživjeli slično ovih dana dijele svoja potresna iskustva na društvenim mrežama. Pitaju se što je tek s “običnim” ljudima, kad doktori u ovom slučaju nisu poslušali niti svoju kolegicu anesteziologinju. Svi su složni oko jednog – svaka osoba ima pravo na dostojanstvenu smrt, bez nepotrebne patnje. Preostaje vidjeti hoće li se, nakon što je još jedan ovakav slučaj dospio u javnost, palijativna skrb u Hrvatskoj početi još sustavnije rješavati.
Foto: Canva / privatna arhiva
