Svježe su izašli podaci Eurostata prema kojima je u Hrvatskoj (još jednom) pao broj sklopljenih brakova. Pretprošle godine sklopljeno ih je ukupno 18 203, a 2017. sklopljeno ih je 20 310. Primjećujemo, dakle, silazni trend sklapanja brakova. Izuzetak je 2020. kad je zbog zabrana potaknutih pandemijom sklopljeno 15 196 brakova. Svake godine dobivamo slične podatke i svake godine čitamo članke u kojima stručna i nestručna javnost izražava svoju zabrinutost.
Manje ljudi – manje brakova
Što se ostalih podataka tiče, dob u kojoj partneri ulaze u brak je porasla, što je također dobro poznat trend. Tako su 2021. mladenke u prosjeku imale 29 godina, a mladenci 32. Građanskim brakovima raste popularnost, dok interes za crkvene pada. Pretprošle godine 52% parova sklopilo je građanski brak, a 48% vjerski.
Konačno, dolazimo i do problema rađanja djece koja se sve češće rađaju izvan braka. Gotovo četvrtina ukupno živorođene djece, točnije, 24% njih, rođeno je izvan braka. Usporedbe radi, u Sloveniji je izvan braka rođeno 57% djece, a u Francuskoj 62%.
Problem je ovdje što se kao relevantan uzima broj sklopljenih brakova. Kako je pojasnio demograf Anđelko Akrap, problem je u dobnom sastavu stanovništva. Zbog smanjenja broja rođenih i zbog pojačanog iseljavanja (koje je značajno poraslo od 2013.) smanjuje se broj osoba koje su u dobi za stupanje u brak, zbog čega pada i sam broj sklopljenih brakova. Jednostavno i logično.
Ipak, taj broj uporno je predmet rasprava kao da je važniji nego što jest.
Još davne 2017. na Filozofskom fakultetu u Splitu provedeno je istraživanje o stavovima mladih o kohabitaciji. Ne samo što su stavovi ispitanika (studenata i nezaposlenih mladih ljudi) bili pozitivni, kohabitaciju smatraju poželjnom prije stupanja u brak. Smatraju kako kohabitacija ne znači da je odnos između partnera manje prisan, ne misle kako vodi do nevjere, nezadovoljstva i razvoda kasnije sklopljenog braka.
Pronađena je i veza s liberalnošću i religioznošću. Studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta pokazali su značajno negativnije stavove o kohabitaciji, dok su studenti Umjetničke akademije pokazali najpozitivnije stavove.
Iako je razlika mala, muškarci pozitivnije gledaju na kohabitaciju od žena.
Pročitajte više: Znate li tko su DINK parovi? Kako zapravo žive?
Kazna za roditelje
Objašnjenja za pad interesa za brakove i porast interesa za kohabitaciju u pravilu su ekonomske prirode.
Rad na određeno u Hrvatskoj je čest, nekretnine su sve skuplje, a brak se i dalje čini kao nešto što je ‘rezervirano’ za osobe riješenog radnog i stambenog pitanja. Po ulasku u brak, smjer društvenih očekivanja kreće se u smjeru rađanja djece, što se također percipira kao nešto što se ne radi prije pronalaska stabilnog radnog mjesta i osiguranog vlastitog doma.
Žene, prvenstveno one koje rade na određeno, mogu očekivati i gubitak posla nakon što postanu majke. I tu se krije pravi problem.
Iako nas je već 8 milijardi, činjenica je da su neke zemlje tom broju pridonijele više nego druge. Hrvatska baš i nije pridonijela, te se naš broj smanjuje. Razumljivo je da volimo vidjeti porast broja svojih sunarodnjaka, no to se ne događa, a to nije problem sklapanja braka.
Majke se kažnjava nakon što iskoriste porodiljni, a očevima se nudi tek smiješnih 10 dana. Ako je demografska politika loša, bit će i demografska slika.
Pročitajte više: Sreća djece je divan cilj, no u roditeljima izaziva anksioznost. Zašto?
Mladi su previše komotni?
Činjenicama unatoč, mnogi za lošu demografsku sliku i dalje krive mlade osobe smatrajući ih previše komotnima i sebičnima, iako povezanost sa sebičnošću nikad nije jasno definirana. No, ako je pad broja djece povezan s nečijom ‘komocijom,’ zašto je to problem?
Neobična je ta insinuacija da je bolje imati djecu samo zbog zadovoljenja društvene norme nego ih uopće ne imati. To nije dobro ni za te ‘previše komotne’ ljude, a niti za dijete. To bi trebala biti stvar želje, a ne obveze. Ipak govorimo o ljudskom biću. Ako sreću promatramo kao životni cilj, prisila je ono što tu sreću narušava. Prisila za ulaskom u brak i rađanjem djece ne može rezultirati sretnom obitelji.
Prilike su takve da danas očekujemo da će djecu imati samo oni koji to zaista žele, a ne i oni od kojih se to tek očekuje. Iako se to predstavlja kao problem, to je zapravo dobro. Ako su djeca željena, dolaze u dobre ruke. Imati djecu samo kako bi se zadovoljila društvena norma u najmanju je ruku neodgovorno.
Osobe koje žele imati djecu, ali ih još nemaju zbog loših ekonomskih prilika, pokazuju upravo suprotno od komocije i sebičnosti. Oni sada ne žive komotno, a svojoj budućoj djeci žele pružiti sve što mogu.
Foto: Canva
