Brojne su žene iskusile negativan utjecaj trudnoće na njihovu karijeru. Trudnoća se u današnjem poslovnom svijetu tretira kao slabost. Poslodavci često očekuju da posvetimo poslu glavni dio našeg života, da nam bude na prvom mjestu – ispred obitelji, prijatelja i vlastitog slobodnog vremena. A trudnoća automatski znači porodiljni dopust, odlazak s posla zbog bolesti djeteta ili zbog toga što ga nitko ne može pokupiti iz vrtića, ali i manja usredotočenost na razvoj karijere i posvećenost poslu.
Zbog takvog gledišta žene se često pitaju kako će na poslu uopće reći da su trudne. Zakon zabranjuje otpuštanje zaposlenice zbog trudnoće, ali taj se zakon često nalazi samo na papiru. Jedna je stvar kada već imate posao i gradite karijeru. Druga je pak kad tek tražite posao.
Otkrivanje trudnoće na razgovoru za posao kao automatsko isključenje?
Opet se vraćamo na zakon. Poslodavci vas ne smiju pitati o djeci i obitelji na razgovoru za posao, ali se to pitanje često pojavljuje. Drugo je ako ste već majka. Što kada odlazite na razgovor za posao tek trudni? I vi i poslodavac znate da neće proći ni pola godine, a već ćete biti na porodiljnom. Nećete se imati ni vremena dokazati kao dobra zaposlenica, a već vas neće biti pola godine – godinu. Biste li trebali otkriti da ste trudni odmah na razgovoru za posao?
Whitney Johnson, analitičarka u kompaniji Merrill Lynch i suosnivačica investicijske kompanije Rose Park Advisors, prisjetila se svog iskustva trudnoće i zaposlenja. Na razgovoru za posao za Merrill Lynch nije otkrila da je trudna, nego je tu informaciju podijelila sa šefom tek nakon šest tjedana rada za kompaniju. Zašto? Naravno, zbog lošeg iskustva trudnoće s prvim sinom. Na prijašnjem su je poslu tretirali kao da je „vrući krumpir“, odnosno nitko nije htio raditi s njom jer je bila trudna.
Zašto današnje trudnice poslodavci na razgovoru za posao tretiraju kao „vrući krumpir“? Zbog porodiljnog? Zbog izbivanja iz ureda? Zbog činjenice da će imati i drugi život izvan ureda? Whitney je u svom članku napravila jako dobru usporedbu:
„Da li bi osoba trebala podijeliti da njezin član obitelji ima kroničnu bolest koja će možda zahtijevati i određeno vrijeme izbivanja s posla? Ili člana koji umire od neizlječive bolesti bez zdravstvenog osiguranja ili načina uzdržavanja? Bilo koji od ovih scenarija može rezultirati odlaskom iz ureda. Život se dogodi. Bolest i tragedija se događaju.“
Trudnoća se naravno ne može uspoređivati s bolešću. Ali činjenica stoji da ne možemo predvidjeti što će nam se u životu dogoditi. Nismo sigurni hoće li se nama ili nekome od naših bližnjih dogoditi nešto što će zahtijevati izbivanje iz ureda, a za to mnogi poslodavci imaju razumijevanja. Zašto onda nemaju za trudnoću i dijete? To što je žena trudna, ne znači automatski da će stalno izbivati iz ureda. Nikada ne možemo znati. Na kraju krajeva, takve privatne informacije i situacije nisu stvar poslodavca, barem ne na razgovoru za posao.
Još jedna stvar koju je Whitney jako dobro uočila je opća nepravda prema ženama u poslovnom svijetu. Između brojnih drugih razloga o kojima stalno govorimo, trudnoća je samo jedan od njih koji se koristi za diskriminaciju žena u obliku uskraćivanja napredovanja. Poslodavcu trudnoća automatski znači da će ta majka htjeti manje radnih sati ili da neće moći odlaziti na poslovna putovanja. Ta viša pozicija uključuje koji sat prekovremenog ili putovanja, pa je ona automatski isključena iz konkurencije, bez obzira na njene kvalifikacije.
Što kada bi se muškarcu reklo da neće dobiti napredovanje jer vjerojatno želi imati više vremena za prinovu u obitelji. Naravno da se to neće dogoditi jer su žene još uvijek one za koje se podrazumijeva da će voditi glavnu brigu o djeci.
Što onda? Kako postupiti na razgovoru za posao kada uzmemo sve te činjenice u obzir? Dvije biste osnovne stvari trebale imati na umu.
1. Veličina tvrtke
Prva je ta da pogledate kolika je veličina tvrtke za koju želite raditi, odnosno koliko zaposlenika ima? U velikoj tvrtki, od sto i više zaposlenika, vi ste samo dio kolektiva i vjerojatno će netko moći preuzeti vaše zadatke kada vas neće biti. I netko će vas moći zamijeniti kada ćete morati otići ranije s posla. S druge strane imamo male tvrtke, u kojima vi niste samo dio kolektiva, već važan dio tima u kojem svatko ima svoj zadatak i bit će vas teško zamijeniti dok vi izbivate.
2. Obavezno istražite tvrtku
U doba informacija i tehnologije koje su nam omogućile da su nam sve potrebne informacije nadohvat ruke, jednostavno ne možete ne otići na Google i istražiti tvrtku. Bilo ona velika ili mala. Veća je šansa da ćete pronaći potrebne informacije o velikim tvrtkama. Istražite kako vaš potencijalni poslodavac općenito postupa sa ženama, trudnicama, majkama i kakva je politika tvrtke o porodiljnom dopustu i izbivanju s posla… Istražite i pruža li vaš potencijalni poslodavac mogućnost rada na pola radnog vremena ili da li možete jedan dio posla odraditi od kuće. Napišite si popis pitanja koja vas zanimaju i googlajte.
Ako baš ne možete pronaći neke određene informacije, uvijek postoji netko tko zna nekog tko zna osobu koja radi u toj tvrtki. Raspitajte se među prijateljima i poznanicima i potražite tu osobu. Ona će vam pružiti najbolje informacije o tome kakva je politika tvrtke po pitanju trudnica i zaposlenih majki.
Ovisi o vama i kompaniji
Sve zapravo ovisi o vama i kompaniji. Ako vaša potraga rezultira negativnim informacijama o tvrtki, bilo bi dobro da potražite drugog potencijalnog poslodavca. Ako potraga rezultira pozitivnim kritikama o tvrtki, onda se nemate o čemu brinuti.
Na kraju, ako niste sigurni ili ako je vaša potraga rezultirala nepotpunim informacijama, prije razgovora za posao pripremite strategiju, odnosno razmislite i isplanirajte kako ćete se nositi s nepredvidljivim situacijama u budućnosti, kao što su eventualne bolesti djeteta, odlasci po dijete u vrtić i slično. Tako ćete pokazati potencijalnom poslodavcu ne samo da ste se pripremili za sve moguće situacije, nego i da ste dobri u strateškom planiranju, organizirani i pripremljeni za sve moguće ishode. Takvog zaposlenika traži svaka kompanija.
Foto: 123rf
Drago mi je što ste objavili ovaj članak jer dijelim isto iskustvo. Dok sam bila trudna s drugim djetetom vrlo aktivno sam tražila posao. S prvim djetetom sam bila kod kuće četiri godine za vrijeme kojih sam također tražila posao, ali bez uspjeha. Zbog trudnoće mi je propala jedna šansa za zaposlenje i na razgovoru za posao sam bila izložena vrlo prizemnoj diskriminaciji od strane muškarca. Kasnije, igrom slučaja zaposlila sam se u 7 mj. Trudnoće. Kako?
1. Radilo se o maloj tvrtki koju je vodila vrlo otvorena žena.
2. Moje iskustvo i profil radnog mjesta su se poklapali.
3. Imala sam strategiju. Kako sam bila kod kuće toliko dugo namjeravala sam odmah nastaviti tražiti posao pa je moj muž bio spreman i voljan ako se zaposlim ići na porodiljski. Tako sam odmah rekla da sam trudna i da ću se vratiti na posao tri mjeseca nakon poroda. Pomoglo je i to što je zaposlenje na pola radnog vremena i ne moram predugo putovati do posla.
4. Iskustva drugih žena su mi pomogla, konkretno prijateljice kirurginje koja se morala vratiti na posao nakon tri mjeseca,a koju smatram izuzetno inteligentnom i sposobnom osobom. Tada sam vidjela da se to može.
Ovo je tabu tema u kojoj se ni mnoge žene snalaze. Zato je važno dijeliti međusobna iskustva.