Osnivačica brzorastuće IT tvrtke Pontis Technology Nataša Zec po struci je pravnica koju je put odveo u svijet softwarea. Kako? To je svi pitaju, a i ona sama kaže da je neobično vidjeti pravnika na ovoj poziciji. Svoju je karijeru započela radeći u odvjetničkom uredu, no vrlo brzo je shvatila da to nije za nju. Na prijedlog poznanika, prelazi u IT tvrtku, u područje prodaje. Jednostavno, željela je nešto novo i dinamično.
S jedne je pozicije prešla na drugu, iz jedne kompanije otišla u drugu, malo po malo izmjenjujući pravni svijet sa svijetom IT-a.
„Jednostavan odgovor je da sam sasvim slučajno došla u IT. Nije mi bila namjera to raditi nakon prava. Dogodilo se prije 15 godina i tu sam ostala“, rekla nam je. „Zaista sam se našla u tome i radim ono što volim. Ne mogu zamisliti da u bilo kojem paralelnom svemiru radim nešto drugo. To je ono što sam željela, a da to zapravo nisam ni znala“.
„Krenuli smo od same nule“
Kako kod nje mnogo toga ide spontano, tako je došlo i do osnivanja Pontis Technology. Nije razmišljala o poduzetništvu, već je upoznala investitore koji su vidjeli priliku u njezinom iskustvu i radu u IT sektoru te prepoznali potencijal za buduću suradnju. Zajednički su došli do ideje osnivanja nove IT tvrtke u Hrvatskoj. I tako je dala otkaz i „bacila se“ u poduzetništvo.
Početci nikako nisu bili jednostavni, ali to nije niti očekivala. Bila je svjesna toga da se upustila u rizik.
„Krenuli smo od same nule. Trebalo je osnovati firmu, otvoriti račun, prebaciti temeljni kapital, naći prostor za ured i paralelno raditi na svim administrativnim poslovima. To se sve brzo događalo i mjesec dana od osnivanja već smo sjedili u svojim uredima, već sam imala svoj tim ljudi koji su krenuli skupa sa mnom“, ispričala nam je Zec.
Pročitajte više: Mladom IT tvrtkom dominiraju žene, a bilježi zavidne poslovne rezultate
„Vi ćete nam biti prvi klijent“
Nije bilo lako biti nova tvrtka na tržištu. „Trebali smo klijente, trebali smo zaposlenike“.
Bez referenci nije bilo lako doći do klijenata, a reći nekome: „Nismo radili ni sa kim, vi ćete nam biti prvi klijent“ nije jednostavno. Podjednako je teško naći i zaposlenike, tako da su izazovi dolazili sa svih strana.
„Moja je sreća što sam krenula s ljudima kojima bezgranično vjerujem. Sve su to ljudi koje sam poznavala od ranije i znala sam da se na njih mogu osloniti“, kazala je ponosno. „Zajednički smo krenuli, jedni druge gurali i podupirali i u manje od godinu i pol došli smo do 10 klijenata na četiri različita kontinenta. Nije bilo lako, ali toliko smo brzo rasli da nismo stigli razmišljati o tome da smo tek na početku“.
Kao veliku prednost vidi i to što je od početka shvaćala koliko su važni zaposlenici u servisnim tvrtkama, tako da su od početka uspostavili jak HR odjel. To se pokazalo kao strateški izvrsna odluka jer im se zainteresirani kandidati sve više javljaju sami i danas ih sve manje proaktivno huntaju.
Pročitajte više: Iva Hrestak iz Pontisa: “Rizik je prijeći u tek osnovanu tvrtku, zato sam to i napravila”
Kad je biti nov prednost
Neuspjeha se nije bojala. U cijeli je projekt ušla svjesno, a investitori su joj zapravo bili jaka podrška.
„Uvijek sam imala predrasudu da su to neki veliki fondovi i da svi samo očekuju velik izvor prihoda, no, u našem slučaju, investitori su mi veliki support. Sve su to iskusni ljudi, a naš većinski vlasnik je privatna tvrtka iz SAD-a koja nije tipični investicijski fond. To je sasvim druga priča i pravo je zadovoljstvo biti njen dio“.
Upravo zbog potpore investitora nisu paničarili, već su se mogli fokusirati na razvoj poslovanja. U samom početku njihov je adut bio baš to što su – novi. Trudili su se klijentima pokazati kako su prilagodljivi i otvoreni. Naizgled manu, odlučili su iskoristiti kao prednost. Velike tvrtke nemaju toliku razinu fleksibilnosti niti je mogu imati. I upravo zahvaljujući toj fleksibilnosti i iskrenosti potpisali su prvi veliki ugovor već četiri mjeseca nakon registracije tvrtke.
„Uvjerili smo naše klijente da ćemo im se maksimalno prilagoditi, odraditi najbolje što možemo, objasnili smo da su nam prvi klijent i da nam je izuzetno važno uspjeti. Dali su nam povjerenje koje smo opravdali na čemu ćemo im uvijek biti zahvalni“.
Pročitajte više: Dijana Perić: Nisam znala čime ću se baviti, ali oduvijek znam svoje snage
Prvo je došao menadžment, a onda zaposlenici
Općenito, osnivanje tvrtke iz ničega bilo je vrlo zahtjevno, kao i rasti do faze od preko 50 zaposlenika u manje od godinu i pol dana. No, upravo zato Zec smatra kako je važno da poduzetnik ima širu sliku toga gdje želi biti, te da se ne fokusira na to gdje je trenutno. Ako razmišljamo veliko, brže rastemo.
„Nas pet koji smo krenuli bili smo menadžment. Ja sam tad već vidjela budućnost, veću firmu, a za to smo morali biti jako dobro posloženi. Znali smo tko je zadužen za koju poziciju, tko je za što odgovoran i na tim snažnim temeljima smo dalje gradili Pontis u ono što je danas i što će tek biti u budućnosti što nam se pokazalo kao strateški odlična poslovna odluka“.
Da je krenula sama i malo po malo zapošljavala inženjere, smatra da ne bi u ovako kratko vrijeme došla do ovog uspjeha i da bi se sve skupa „razvodnilo“.
Tvrtku su već proširili na područje Bosne i Hercegovine gdje posluju od 1. rujna ove godine. BiH su prepoznali kao zaista jako dobru priliku zahvaljujući ogromnom potencijalu talenata, a slični zakoni i jezik dodatno su olakšali sve administrativne peripetije.
„Uvijek ćemo gledati BiH, Srbiju, Sloveniju, Crnu Goru… To je i do blizine. Važno mi je da u sat vremena mogu avionom doći u Sarajevo i isti se dan vratiti“, pojasnila je Zec. „I jezik je značajan faktor. Iako svi koristimo engleski, i dalje se ugodnije osjećamo kad možemo koristiti svoj izvorni jezik“.
Pročitajte više: Pontis Technology, brzorastuće IT čudo, proširilo se na tržište BiH
Prvo mama, a tek onda poduzetnica
Jako joj je važno što više vremena mogla provoditi s djecom i suprugom, a još joj je važnije da je to vrijeme kvalitetno iskorišteno.
„Svaki dan se trudim doći s posla u normalno vrijeme, pokupiti djecu iz vrtića i škole. Ako nisam stigla sve odraditi taj dan, odradit ću to navečer kada njih stavim na spavanje. Ne želim da mi se djeca osjećaju zapostavljeno zbog moje karijere. Još su mali i jako im je potrebna mama. Ne želim da pamte mamu po tome što je puno radila i nije bila tu za njih, nego po tome što im je bila na raspolaganju i što smo vikende provodili kvalitetno, na putu, u prirodi”, kazala je. „Izražen sam obiteljski tip. Prvo sam mama, a onda sve ostalo“.
Njezina djeca, iako mala, jako dobro znaju gdje mama radi, pa i dođu s njom na posao „pomoći“ kada je potrebno. Srećom, odvojiti vrijeme za njih nije joj problem jer si radno vrijeme može organizirati kako želi. A sve to zato što se usudila iskoračiti iz zone komfora.
Za svoj poduzetnički pothvat voli reći da ih je pomazila sreća, ali i da sreće ne bi bilo da ju nisu znali prepoznati i da ne rade odličan posao.
„Sreća nas je pogurala, mi smo je znali iskoristiti“, zaključila je.
Foto: privatna arhiva
