Naša članica dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević kroz udrugu Prospectus pokrenula je nekoliko projekata s ciljem unapređenja društva i razvoja poduzetništva i kreativnih ideja.
Inspiraciju za posljednji, webstranicu za ocjenu rada službenika javnog sektora Ocijeni Me, dobila je dok je čekala ispred vrata državnog ureda u koji se uputila s namjerom prikupljanja informacija važnih za klijenta.
“Prvo su me našetali od nemila do nedraga dok sam našla pravi ured, znate kako to izgleda. Kada sam konačno došla do pravih vrata gospođa je razgovarala na telefon i samo mi mahnula da izađem van i pričekam. Ispred vrata se moglo čuti što ona govori, ali prvih desetak minuta nisam obraćala pažnju. Nakon nekog vremena već mi je dosadilo, primakla sam se vratima i imala što čuti, ona je na telefon izmjenjivala kuharske recepte! Za vrijeme mog radnog vremena koje klijent skupo plaća i za vrijeme njezinog radnog vremena koje svi mi skupo plaćamo. Palo mi je na pamet kako bi bilo divno kada bi postojala neka vrsta Facebooka za službenike, gdje bi ja mogla pronaći tu gospođu u sustavu i staviti joj komentar tipa -evo ja čekam k’o budala dok ona žlabra – i ocijeniti njezin rad. Palo mi je na pamet i više mi nije dalo mira dok nisam realizirala.”
Naravno Viktorija je imala ovakvih i gorih situacija na stotine tijekom života i karijere. “Ovo je bila samo neka vrsta kapi koja mi je prelila čašu i natjerala me da nešto učinim.” kaže.
Viktorija se nada da će sustav pomoći na način na koji su Trip Advisor i Booking pomogli da usluge postanu bolje. Kaže da su zloupotrebe su uvijek moguće, ali da su generalno gledano benefiti puno veći.
“Hoće li pomoći ili neće, ne znam. Hrvatska je na prekretnici, s jedne strane imamo manjak radnika u realnom sektoru, sa druge strane imamo ogromne viškove zaposlenih u javnom sektoru koji gutaju milijarde proračunskog novca. Sada je najpovoljniji trenutak za reformu javne uprave. Kada ćemo ako nećemo sada! Ugušiti će nas, pojesti i natjerati da se svi iselimo. Nadam se da će ovaj sustav pomoći da neradnicima ako ništa bude manje privlačno raditi u javnom sektoru jer i tamo kao i u privatnom mogu biti izloženi kritici i ocjeni. Do sada su ih ocjenjivali samo njihovi šefovi, dakle, bilo je bitno biti “dobar” sa šefom i ništa više. Sada i mi imamo moć, doduše ona je u tipkovnicama, ali i ta zna biti nezanemariva.”
Projekt je financiran sredstvima udruge, a razvijan u tajnosti.
“Nisam ni pokušala obratiti se javnom sektoru za pomoć. Vjerujem da bi oni platili samo da se ne objavljuje.”
