Nema većeg izazova od održavanja dobrih odnosa s ljudima u timu. Nužni su za razvoj svake tvrtke, za napredak i rast u svakom smislu – bez dobre komunikacije nema ni dobrih rezultata. Ma svi to znamo, zar ne?
Zašto onda padamo na svakom odnosu i sa kime se zapravo svadimo kad vodimo raspravu i branimo (prilično žestoko) svoje stavove? Što je to što zapravo čujemo kada slušamo i da li zaista slušamo? To su pitanja koja trebamo postaviti sebi da bismo zadovoljili ovu formu dobrih odnosa s ljudima u timu.
Sami biramo kako vidimo sugovornika
Nedavno sam svojim djevojčicama čitala priču za laku noć iz knjige španjolskih narodnih priča. Prilično jasna poruka opisana s dozom humora:
Obitelj gluhih živjela u nekom selu u unajmljenoj kući – mama, tata, sin, kći i baka. Otac po cičoj zimi odlazi po hranu i susreće najmodavca koji ga pita kako podnosi zimu. Otac pomisli kako ga pita za novac od najma on se stade braniti. Iako mu gazda kaže da ne traži novac otac ne posustaje i dade se u bijeg kući. U kući prvo susreće kći kojoj objašnjava kako je sreo gazdu i kako se upalašio jer ga je pitao za stanarinu pa je pobjegao. Kći prenosi poruku majci i govori da otac nije kupio meso jer je kod mesara kost i koža, na što će majka: Reci ocu da bez obzira na zimu ode po hranu jer mora nešto skuhati.“ Kći odlazi sinu i kaže mu da je mati rekla da joj što prije nađe mladića za udaju jer staricu nitko neće uzeti. Sin oduševljen trči baki i ponavlja ono što je čuo (ili mislio da je čuo): „Bako sestra će mi sašiti nove hlače jer su mu ove sasvim potrgane.“ Baka se nasmješi i kaže unuku da kaže majci da kolačići budu mekani kako bi ih ovaj puta mogla prožvakati.
Pretpostavljam da ste shvatili poruku, a vjerujem i da se svi barem malo prepoznajemo u ovome. Što je zapravo što čujemo kada komuniciramo i što vidimo u svom sugovorniku. Protivnika ili partnera? Kritiku ili naputke za promjene? Naša percepcija ovisi o nama samima. Mi biramo. Pa čak i u konfliktnim situacijama. Vidjeti jasno sugovornika koji je pred nama bez okvira koje smo mu postavili pretpostavljajući da razumijemo sve što se u njegovu životu događa i pritom osuđujući ga bez mogućnosti za pomilovanjem… Ispaljujemo hitac argumenata koji povrjeđuju našeg sugovornika i on se žestoko bori da vas ušutka sa još jačim otrovom. A onda to boli. O da, bol koja ne prestaje već u nama budi lavinu novih emocija koje će nas ako ih ne otpustimo, u drugoj sličnoj situaciji natjerati da reagiramo na isti način kao i naš sugovornik. I onda taj lanac loše komunikacije niže karike svakim danom, svakom raspravom. Ukoliko ne postanemo svjesni da je moć promjene tog obrasca u nama, lanac nikada neće biti prekinut, a naše će bitke postati sve bolnije i rane sve dublje.
Odnosi bez predrasuda
Danas sam još jednom svjedočila da je moguće probiti granice loše komunikacije i obojati jedan napet odnos u mir. Naučila sam da je moj vlastiti odabir način na koji gledam ljude i da mi je zapravo potpuno jasno tko su pojedinci koji stoje predamnom. Možete se predstaviti kako god želite, pokušati odglumiti da ste sasvim sigurni u sebe i da ste se spremni obraniti od svakog napada. Možete biti macho men ili igrati ulogu opake hladne dame, ja ću vas uvijek vidjeti onakvima kakvima zapravo jeste – osobom koja kao i svi mi žudi za malo pažnje, priznanjem i željom da je se zaista čuje. Ovo drugo me ne zanima i na to ne obraćam pažnju. To je uloga koju smo odabrali igrati kako bi se zaštitili od povreda. No komunikacija nije bojno polje. Riječi imaju moć, no prije svega da napune tuđe srce radošću.
S takvim pristupom, svaka komunikacija završava sa pobjedom za obje strane, energija je pokrenuta, naša ekipa motivirana, a mi mirni jer možemo odmah dalje.
Graditi odnose bez predrasuda, recept je dobrog tima.
Povezani članci:
>>Kad je dolazak na posao opuštanje
Lea Brezar, direktorica, Dhar media
www.dhar-media.hr
