Tko želi biti uspješan, bit će. Tko ne može naći rješenje u svojoj lokalnoj zajednici, naći će ga u nekoj drugoj. Treba istinski željeti. Svaki napredak, bio on poslovni ili osobni, je povezan sa strašću, a ne lokacijom. Netko tko ima samopouzdanja i voli istraživati strano – zanimaju ga jezici, druge kulture ili mentalitet, taj će kad tad prepoznati svoju priliku i krenuti u svijet. Doći će trenutak kad će ga neki nevidljivi „vakuum“ odvući u strano područje.
Podsvjesno će se osoba uvjeriti da će vani biti lakše, bolje i uspješnije. Tako će onda i biti. Misli imaju veliku moć. Sve dok ima čovjek snagu, voli što vidi, osjeća da se snovi pretvaraju u realnost bit će dobro. Može napredovati jer entuzijazam, strast i stranci mogu lakoćom prepoznati. Pozitivnoj energiji nitko ne može odoljeti.
Hrvatica rođena u Njemačkoj
Ja sam rođena i odrasla u Ludwigsburgu. U 4 zida govorilo se hrvatskim jezikom i njegovala se domaća žumberačka tradicija, posebno za praznike, ali izvan kuće sam bila kao i svaka druga Njemica – ista u ponašanju pa čak i u mnogim stavovima. Izvukla sam za sebe najbolje iz „stranog“ i „domaćeg“ načina života. Voljela sam svoj njemački rodni kraj i imala iznimno puno prijatelja. Aktivna sam bila od “jutra do kasne večeri”, i to od malih nogu, ali zaista nikada nisam prikrila svoje obiteljsko porijeklo. Dapače, ponosila sam se njime, ali tako da nisam druge omalovažavala i „svoje“ uzdizala. Takvo ponašanje može nekog uvrijediti i postižemo kontra učinak.
Pročitajte više: Monika Šajatović Bračika se nakon svjetske karijere vratila u Žumberak gdje pokreće vlastiti biznis!
Kako netko doživljava strane države i kako realne su njegove vizije ovisi od toga kakva iskustva je imao, što je o toj državi slušao, čitao ili u njoj doživio. Ja sam na neki način uvijek bila stranac, tamo i doma. Zato su mi stranci nešto najnormalnije. Naučila sam se od malena prilagođavati okolini i različitim ljudima. A to je jako važan element života.
Zato je moj prvi savjet:
Prije nego krenete bilo kamo, dobro razmislite jeste li spremni prihvatiti drugačije mentalitete i kulture.
Zašto mislite da je odlazak u inozemstvo prava odluka?
Pitajte se imate li realnu sliku o državi i što vas zapravo privlači. Odakle vam vizija o državi u kojoj želite graditi karijeru i zašto baš ona. Ako nemate realne vizije i mislite da samo vas čekaju, jako ćete se razočarati. Prihvatit će vas samo ako se prilagodite, a ujedno ostanete vjerni svom identitetu. Ne mašite svojom zastavom u tuđoj državi osim ako su praznici koje slavite s njima i ne oblačite se u arapsku odjeću ako niste islamske vjere. Budite to što jeste tako da se ne uzdižete iznad nekog.
Udajom sam se preselila mužu koji je bio isto kao i ja iz graničnog područja Žumberka, ali nekoliko metara na slovenskoj strani obale rijeke Kupe gdje su i moji roditelji 1969. kupili kuću. Otvorila sam turističku agenciju. Posao mi je baš cvao. Odlično sam radila i zaista puno zaradila. Muž je zato brzo napustio svoj posao i pridružio se agenciji. Svake godine kupili smo po autobus ili dva. Ulagalo se i širilo. Imala sam samo 24 godine kada sam imala agenciju u Rovinju, Stuttgartu ii Metliki. Muž kasnije i u Jastrebarskom.
Bila sam najmlađa vlasnica privatne turističke agencije “Jugoslavije”.
Ta se eto brzo raspala i ostala sam zbog ratnih razmjera bez turista, autobusa i muža. Umro je u dobi od 41 godine. Sve što mi je ostalo su bili veliki krediti od autobusa i mala djeca. Razumijevanja za moju situaciju nitko nije imao. U Sloveniji Hrvati, jer su se autobusi nalazili u početku rata tamo, a u Hrvatskoj Slovenci, jer je glavno sjedište bilo nekoliko metara sa slovenske obale Kupe. Bila sam na neki način stranac kamo god sam krenula. U Sloveniji sam 1996. odradila tečaj slovenskog jezika i počela raditi u tvrtki Danfoss koja je u Sloveniji imala sjedište. Djelatnici tvrtke su nekada bile stranke moje agencije. Srećom, posao mi je krenuo od ruke. Izgradila sam si tako dobro ime da su za mene čuli i headhunteri koji su mi ponudili posao u poznatoj slovenskoj tvrtki Iskra. Postala sam direktorica marketinga i komercijale.
Pročitajte više: Zašto ne biste trebali odbiti ponudu za posao u inozemstvu?
U svakom trenutku morate znati što najbolje znate raditi!
Zašto mi je pošlo tako dobro da su me zapazili i headhunteri na menadžere? Znala sam nešto bolje od svih, a to je bio njemački jezik. Osim toga, znala sam se u trenu prilagoditi potrebama, prepoznati potencijal jer sam poznavala mentalitet ljudi i zato znala procijeniti prilike. Nisam dozvolila da me ikada potisnu na neko radno mjesto gdje moje prednosti nisu došle do izražaja. U svakom trenutku morate znati što najbolje znate raditi. Iskra je izgubila jako veliki dio tržišta jer su bili snažno vezani za raspalo tržište Jugoslavije i istočni dio Europe gdje tada nije bilo nimalo dobro stanje. Zbog raspada Čehoslovačke na Češku i Slovačku, Poljska je prolazila reformacije baš kao i Mađarska, a u Ukrajini su počeli nemiri.
Zato se Iskra odlučila širiti prema Emiratima, SAD-u i, naravno, intenzivno raditi s EU državama koje su se počele ujedinjavati. Tražili smo u svim državama agente i reprezente. Za to su često zadužili i mene. Jezici i strast upoznavanja stranih mentaliteta su došli opet do izražaja, a ja na svoje mjesto. Tako sam putovala iz države u države, od kupca do kupca i sudjelovala u otvaranju novih prilika, sastavlja sam poslovne strategije za unapređenje prodaje i u posao uputila “nove” agente i reprezente. S njima sam obilazila potencijalne kupce, formirala cjenike, logistične puteve i sl.
Pročitajte više: 5 stvari na koje morate paziti ako tražite posao u inozemstvu
Dug od skoro pola milijuna eura i djeca na fakultetu bili su previše za jednu plaću!
Zarađivala sam odlično, a djeca su rasla. Došao je trenutak kada je djeci trebalo sve više. Kćer se bavila sportom. Igrala je odbojku u 1. slovenskoj ligi. Nisam htjela sponzora jer su ugovori bili tako rigorozni za mlade sportaše da sam imala osjećaj da prodajem svoje dijete ako potpišem. Potpisom si se praktički odrekao prava na dijete koje je imalo samo 15 godina. Financirala sam sve sama. Radila sam još više, još upornije jer sam znala da to radim za svoje dijete. Uskoro je počelo školovanje u Ljubljani za oba djeteta. Plaćom nisam mogla pokriti sve. Dug od skoro pola milijuna eura i djeca na fakultetu bili su previše za jednu plaću.
No ja sam si zadala zadatak, da će moja djeca studirati ono što vole, imati svoj auto da mogu kad god zatrebaju otići do svoje bake i da ću svojim primjerom dokazati da mogu doći i rat i smrt, ali tko je otvoren i spreman za izazove može preboljeti sve. Kćer je upisala privatni fakultet, sin se školovao i otvorio kafić, a ja sebi firmu i krenula u Dubai. Bila sam tri tjedna u Emiratima i okolici, a jedan kod svoje djece. Kako sam već u ranoj fazi upala u bazu headhuntera saznali su za taj moj potez i pozvali me u Njemačku.
Ponuda je bila tako dobra da sam ju prihvatila. Radila sam tada 5 dana za njemačku firmu, a vikende provodila s djecom. Nije mi bilo teško svaki se vikend voziti 1800 km (Heidelberg-Metlika) da bi provela vrijeme s obitelji. Njemačka firma me je opet slala po cijelom svijetu. Brinula sam za 126 komercijalista u 17 država te otvarala dodatne filijale. Zato sam ponekad morala ostati i duže vremena u nekoj od država. No tada su djeca već bila velika, kćer sudjelovala u međunarodnim programima i tako pošla najprije studirati u Španjolsku, a kasnije putovala od Irske, Mađarske, Njemačke do Grčke. Krenula je u svijet jer je kroz moj rad vidjela da su granice i prepreke samo u glavi. No, važno je spomenuti da smo jako puno pričali o tome da nikada ne treba ostati zauvijek u stranom svijetu jer kad si svoj na svom je ipak najljepše.
Meni osobno je najviše nedostajala domaća glazba. Falili su mi tamburaši, violina i harmonika. Društvo među koje ću sjesti i zapjevati na sav glas. Zajednički evergreeni, rock i pop su mi se također sviđali, ali u srce me dirne samo domaća tradicionalna pjesma.
Pročitajte više: Posao u inozemstvu – one su prihvatile izazov i otišle na drugi kontinent
Odlazak u inozemstvo – napravite plan!
Žalosno je gledati kako mnogi mladi odlaze nespremni van. Vjerujem da će se zbog toga i mnogi vratiti. Kada odlaziš u stranu zemlju moraš jako dobro znati zašto ideš i što zapravo želiš. Isto tako je žalosno da mnogi odlaze mržnjom i već prilikom odlaska tvrde da se nikada neće vratiti. Sve to su krivi motivi za odlazak. Takvi ljudi često tvrde da žive super, ali istina najčešće nije takva. Moj savjet svima je:
- Usavršite svoje već prirodne talente. Pitajte se što znate najbolje raditi i u tome se usavršavajte. Prije nego odete van idite na tečajeve, seminare i postanite stručnjak. U svijet ne idemo da bi se izgubili u masi prosječnih. Tad nema radosti u srcu niti dobre zarade. Živjet ćete ok, ali patit ćete i brzo željeti doma.
- Analizirajte državu, odnosno poslovno tržište kamo krećete. Možda ćete uspjeti bolje u Luxemburgu nego u Švicarskoj. Možda vam je Ukrajina bolja od Švedske, Belgija od Nizozemske ili istočna Njemačka od zapadne. Ne slijedite masu nego svoje snove.
- Dobro proučite običaje, mentalitet i poslovne navike države u koju krećete. Ne da postanete jedan od njih nego da pokažete da poštujete njihov odnos prema radu i životu. Ako to ne znate, ostanite doma.
- Naučite strani jezik što bolje. Savladajte prije svega engleski.
- Odredite sami sebi koliko dugo želite ostati u tuđoj zemlji i zašto. Za vašu psihu je to vrlo važno. Izradite plan u kojim slučajevima se radije vraćate u domovinu. Znajte kada odete da niste pupčanom vezom vezani. Vratite se ako ne dostižete zacrtane ciljeve. Šteta svakog dana. Možda se nakon povratka odlučite za ponovno odseljenje u stranu državu, ali krenete u neku drugu državu. Za mene je uvijek prvo pitanje: Zašto idem, što želim postići, zbog čega sam odabrala destinaciju te što sam spremna i do kada žrtvovati da realiziram svoj cilj i vratim se u domovinu.
Autor: Monika Šajatović Bračika, Country Security & Business Academy
Foto: Privatna arhiva
