Odradili ste posao ili ste predali proizvod svom klijentu, ali novac na vaš račun ne stiže. Razlozi zašto se to događa su brojni, odnosno opravdavanja klijenta su brojna. No kako biste isplatili plaće svojim radnicima i nastavili svoje poslovanje, ipak ćete morati iskoristiti svoja prava i tražiti novac. Jedna od opcija su obveznopravni instrumenti osiguravanja plaćanja.
Instrumenti osiguravanja plaćanja
- Financijski: mjenica, zadužnica, izjava o zapljeni.
- Obveznopravni: jamstvo, preuzimanje duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja, ustupanje potraživanja-cesija, bankovna garancija.
- Stvarnopravni: zalog, hipoteka, fiducija.
Povezano:
- Odvjetnica savjetuje – Što učiniti kad vam klijent ne plati?
- 7 savjeta za naplatu potraživanja
- Problemi s naplatom potraživanja
Obveznopravni instrumenti osiguravanja plaćanja
Jamstvo
Jamstvo je ugovor kojim se netko treći, tj. jamac, obvezuje vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu glavnog dužnika ako je ovaj ne bi ispunio. Jamstvo ima sljedeće značajke:
- pismeni oblik, nema usmenog jamstva,
- akcesornost, jamstvo je ovisno o obvezi glavnog dužnika; ako ona prestane iz bilo kog razloga, prestaje i jamstvo,
- jamstvo može biti supsidijarno ili solidarno.
Supsidijarno jamstvo je takvo kod kojeg se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze glavnog dužnika tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu.
Solidarno jamstvo je takvo kod kojeg je jamac i platac, tj. vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveza bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca, bilo od obojice u isto vrijeme. Kod ugovora trgovačkog prava, ako nije što drugo ugovoreno, jamac odgovara solidarno. Solidarno i supsidijarno jamstvo može biti neograničeno, tj. jamci odgovaraju do pune obveze glavnog dužnika, ili ograničeno, tj. jamci odgovaraju za dio obveze ili su na drugi način podvrgnuti lakšim uvjetima. Ako nije ništa drugo ugovoreno, jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio.
4. subrogativnost, na jamca koji je namirio vjerovnikovo potraživanje po zakonu prelazi potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegova ispunjenja;
5. jamstvo kao odgovornost za drugoga treba razlikovati od odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke samog dužnika, jer su to dva različita institute uređena na različite načine.
Preuzimanje duga
Preuzimanje duga je promjena u obveznom odnosu kada na mjesto prijašnjeg dužnika stupa novi dužnik. Promjena nastaje ugovorom između postojećeg dužnika i novog dužnika – preuzimatelja, a na koju promjenu je pristao vjerovnik.
Pristanak vjerovnika na promjenu dužnika nužan je za nastup promjene, što je i logično s obzirom da bi bez takvog uvjeta vjerovnik mogao biti doveden u lošiji položaj, npr. ukoliko je novi dužnik preuzimatelj slabijeg imovinskog stanja od dosadašnjeg dužnika. Pristanak vjerovnika mora biti izričit, osim u dva zakonom propisana slučaja.
Prvi je kada je bez protivljenja primio ispunjenje od strane preuzimatelja (novog dužnika) koje je ovaj učinio u svoje ime. U tome slučaju smatra se da je vjerovnik takvim primitkom ispunjenja prešutno dao pristanak na promjenu dužnika.
Drugi slučaj prešutnog pristanka na promjenu dužnika postoji u slučaju kada je dug osiguran hipotekom (na nekretnini) koja se otuđuje. U tome slučaju, ukoliko otuđitelj nekretnine (prodavatelj, darovatelji sl.) ugovori sa stjecateljem (kupcem, obdarenikomi sl.) da ovaj i preuzima dug koji je osiguran hipotekom, smatra se da je hipotekarni vjerovnik pristao na promjenu dužnika tj. preuzimanje duga ukoliko na pisani poziv otuđitelja nije odbio dati pristanak u roku 3 mjeseca od primitka poziva, uz uvjet da je u pozivu upozoren na tu posljedicu.
Učinak preuzimanja duga na sporedna prava, jamstva i zaloge trećih
Što se tiče sporednih prava (prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.), ista se preuzimanjem duga ne mijenjaju. Jamstva i zalozi koje su dale treće osobe za dužnika, promjenom osobe dužnika prestaju, osim ukoliko jamci i zalogodavci pristanu na isti način odgovarati za novog dužnika – preuzimatelja.
Pristup dugu
Pristup dugu je promjena u obveznom odnosu kada treći – pristupitelj stupa u obvezu prema vjerovniku pored dužnika. Do pristupanja dugu dolazi ugovorom između
vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku. Dakle, u ovome slučaju vjerovnik, uz postojećeg dužnika, dobiva i novog dužnika.
Povezano:
- Kako se osigurati i naplatiti svoj rad kada ste freelancer?
- Što svakako morate napraviti kada zaprimite rješenje o ovrsi?
Preuzimanje ispunjena
Preuzimanje ispunjenja je promjena u obveznom odnosu kada se treći obvezuje dužniku da će ispuniti njegovu obvezu prema vjerovniku. Do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom između dužnika i treće osobe koja se obvezuje ispuniti obvezu koju dužnik ima prema vjerovniku. Treća osoba odgovora dužniku ukoliko pravodobno ne ispuni obvezu prema vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika. Bitno je naglasiti da treća osoba ne preuzimanjem ispunjenja ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema toj trećoj osobi – preuzimatelju ispunjenja.
Bitno je naglasiti da u određenim slučajevima ugovor o preuzimanju duga, umjesto namjeravanog učinka promjene dužnika, proizvodi druge pravne učinke.
Kada ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanja ispunjenja?
Ugovor o preuzimanju duga na koji vjerovnik nije dao pristanak ne proizvodi učinak promjene dužnika, već učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja kojim se treća osoba (uvjetno rečeno preuzimatelj) obvezuje dužniku da će njegov dug ispuniti prema vjerovniku. U takvom slučaju vjerovnik nema nikakva prava prema toj trećoj osobi, nego se on i dalje namiruje od dužnika. Uslijed navedenoga, a obzirom da sklapanjem ugovora o preuzimanju duga redovito postojeći dužnik i preuzimatelj rješavaju neki svoj postojeći odnos, uputno je da u praksi dužnik, preuzimatelj i vjerovnik istodobno daju svoje potpise, tj. dužnik i preuzimatelj potpisuju ugovor o preuzimanju duga, a vjerovnik na isto pristaje.
Dakle, ugovorom o preuzimanju duga na koji je vjerovnik izričito ili, u navedenim slučajevima, prešutno dao svoj pristanak, postojeći dužnik se oslobađa svoje obveze.
Kada ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu?
Osim uvjetovanjem promjene dužnika postojanjem pristanka vjerovnika na takvu promjenu, zakon dodatno štiti vjerovnika čak i kada je dao svoj pristanak na takvu promjenu. Tako se određuje da ukoliko vjerovnik u trenutku davanja pristanka nije znao niti morao znati da je preuzimatelj (novi dužnik) prezadužen, prijašnji dužnik se ne oslobađa obveze, a ugovor o preuzimanju duga, umjesto učinka promjene dužnika, ima učinak ugovora o pristupanja dugu. U tome slučaju se jača pozicija vjerovnika tako što on uz postojećeg dužnika dobiva i novog dužnika.
Ustupanje potraživanja (Cesija)
Cesija je ugovor kojim vjerovnik (cedent ili ustupatelj) prenosi svoju tražbinu koju ima od svog dužnika (cesusa) na novog vjerovnika (cesionara ili primatelja). Ugovor o cesiji je uređen čl. 80. – 89. Zakona o obveznim odnosima (ZOO).Cesus mora biti obaviješten o ugovoru!
Bez obzira što je ugovor o cesiji dvostrani ugovor koji sklapaju cedent i cesionar te pristanak cesusa nije potreban (cesus nije ugovorna strana), praksa pokazuje korisnost cesusovog potpisa na ugovoru kao osiguranje neupitnog dokaza da je upoznat s promjenom vjerovnika, čime se izbjegavaju potencijalni problemi u svezi provedbe ugovora o cesiji.
Kada se ugovorom o cesiji razrješava nekakav postojeći obvezni odnos između cedenta i cesionara tada je vrlo važno ugovorom jasno odrediti kada i pod kojim uvjetima prestaje obveza cedenta prema cesionaru. To može biti danom sklapanja ugovora ili danom podmirenja obveze od strane cesusa. Ako to nije ugovoreno, onda datum prestanka obveze određuje vrsta ugovora o cesiji – što opet mora biti navedeno ugovorom. Ako se radi o ustupanju radi ispunjenja, obveza cedenta prema cesionaru prestaje potpisom ugovora, a ako se radi o ustupanju radi ispunjenja, obveza cedenta prestaje tek kada cesionar naplati ustupljeno potraživanje. Ako iz ugovora o cesiji nije razvidan dan prestanka obveze cedenta prema cesionaru – obveza prestaje danom potpisa ugovora!
Bankovna garancija
Bankova garancija poseban instrument osiguranja plaćanja i izvršenja ugovorenih obveza o ugovornom roku kojim određena banka garantira korisniku da će njen komitent izvršiti sve preuzete obveze navedene u garanciji. Ukoliko to komitent ne učini, preuzete obveze će izvršiti banka.
Garancija se u pravilu izdaje u pisanom obliku. Postoje različite vrste bankovnih garancija: kreditne, činidbene, bezuvjetne, uvjetne, obične, solidarne itd. Supergarancija se javlja u situaciji kada korisnik garancije nema povjerenja u banku-garanta i traži još dodatnu garanciju od druge banke (supergaranciju).
Autor: odvjetnica Vesna Koški
Foto: Unsplash
