Diljem svijeta obiteljska poduzeća čine 75% ukupnog broja svih poduzeća i doprinose s 65% udjela u globalnom BDP-u. Mnogo je rasprava u ekonomskoj akademskoj zajednici vođeno na temu utjecaja samih obitelji na uspjeh ili neuspjeh takvih poduzeća, a novo je istraživanje bacilo i novo svjetlo na odnos obitelji i obiteljskih biznisa.
Pročitajte još: Pokrenuli ste obiteljski biznis ili radite u njemu? Ovo su najvažniji pravni i društveni detalji na koje morate paziti
Obiteljski vlasnici uglavnom imaju imaju bolje učinke na obiteljska poduzeća, nego menadžeri iz obitelji?
Kako bi bolje razumjeli utjecaj koji odnos između članova obitelji ima na uspješnost obiteljskih biznisa, autori studije proveli su meta analizu 204 ranije akademske studije koje pokrivaju 3.880.267 poduzeća u 30 zemalja. Obiteljska poduzeća razlikovala su se prema udjelu obitelji kao vlasnika, upravitelja ili oboje. Ova se razlika pokazala važnom. Prijašnje su studije pokazale da obitelji koje su vlasnici u prosjeku unaprjeđuju performanse firmi, dok je utjecaj obiteljskih menadžera ostao nerazjašnjen.
U svim obuhvaćenim studijama utjecaj obitelji imao je vrlo mali pozitivan učinak na profitabilnost firme, dok je obiteljsko vlasništvo bilo korisnije za firme nego obiteljski menadžment. Pa ipak, neke su firme kojima su upravljale obitelji imale odlične rezultate, dok su druge imale daleko lošije. Ovo je u skladu s ranijim nalazima prema kojima neki menadžeri unutar vlasničke obitelji mogu pokazati dobre osobine vodstva, dok mnogi pribjegavaju štetnim nepotističkim praksama.
Istraživanje je pokazalo da se ti različiti ishodi mogu najbolje objasniti varijacijama između pojedinih zemalja, i to kroz dva institucionalna uvjeta: povjerenju u obitelj i povjerenju u institucije, piše Harvard Business Review.
Povjerenje u obitelj
U nekim je državama povjerenje u obitelj prioritetna vrijednost. Kako bi izmjerili povjerenje u obitelj, istraživači su se oslanjali na rezultate Globalne studije vrijednosti. Na jednom kraju spektra, ako se događa određeni sukob između obitelji i poduzeća, menadžeri iz obitelji imaju tendenciju prioritizirati obitelj. U tim država postoji snažna tendencija prema zapošljavanju manje kvalificirane rodbine u menadžerske uloge, a veća je i vjerojatnost da će se resursi firme koristiti u privatne svrhe.
Pročitajte još: 6 nasljednica obiteljskih biznisa za koje morate znati
S druge strane, u državama u kojima menadžeri iz obitelji imaju samo umjereno povjerenje u obitelj i znaju povući jasnu granicu između potreba obitelji i potreba biznisa, tvrtke kojima upravlja obitelj (a nije samo vlasnik) posluju uspješnije. Ovdje se i resursi firme strože nadgledaju i koriste samo u profesionalne svrhe, a na firmama je manji pritisak oko zapošljavanja rodbine.
Povjerenje u javne institucije
Drugi ključni faktor koji utječe na uspješnost obiteljskih biznisa je povjerenje u javne institucije. Radi se o povjerenju u efikasnost formalnih procedura neke zemlje i zakona te uvjerenje da će ih policija, javni službenici i sudovi dosljedno provoditi.
Kada je institucionalno povjerenje visoko, veća je vjerojatnost da će obitelji imati nepristranu politiku zapošljavanja i na menadžerske pozicije postaviti kvalificirane pojedince, bez obzira na obiteljske veze. Menadžeri iz kruga obitelji u ovim će firmama možda i zaposliti rodbinu preko ljeta, ili kao praktikante, no savršeno su svjesni negativnih posljedica odabira manje kvalificiranih članova obitelji nego kvalificiranijih ljudi izvan obitelji.
U zemljama u kojima građani nemaju povjerenje u javne institucije i sumnjaju u integritet javnih službenika, obiteljske će se firme prije okrenuti prema unutra i zaposliti više članova obitelji. Ovo im uvelike ograničava opcije i povećava šanse da će donositi loše odluke.
Pročitajte još: Što djeca poduzetnika mogu naučiti odrastajući uz privatni biznis
Obiteljska poduzeća najuspješnija u državama u kojima su zadovoljena oba kriterija
Rezultati su pokazali da su obiteljske firme najuspješnije u državama u kojima postoji i visoko povjerenje u institucije i u obitelj. I ne samo to, u takvim su državama obiteljske firme poslovale mnogo bolje nego ne-obiteljske.
Autori studije stoga zaključuju kako dobro regulirano institucionalno okružene uvjetuje obiteljima da implementiraju najbolje prakse i sankcioniraju nedolično ponašanje. Istovremeno, važnost koje društvo pridaje obitelji može utjecati na bolje funkcioniranje obitelji s boljom upravljačkom snagom.
Najveći se izazovi javljaju u zemljama u kojima se obitelji na upravljačkim pozicijama natječu u promicanju vlastitih interesa na račun javnog dobra. Primjeri su lobiranje kod vlada da im omoguće veće porezne olakšice koje bi se financirale smanjenjem izdataka za manje privilegirane skupine. Paradoksalno je to što upravo ovakvo ponašanje može narušiti povjerenje javnosti u formalne institucije, što povratno utječe na opisane rizike povezane s upravljanjem obiteljskim firmama.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj?
Hrvatska spada u države u kojima je evidentna niska razina povjerenja stanovništva u institucije. Jedan od pokazatelja je Corruption Perception Index kojeg mjeri organizacija Transparency International.
“Prema CEPOR-ovom Business Transfer Barometar istraživanju, većina poduzetnika starije generacije u Hrvatskoj preferira prijenos upravljanja na članove obitelji što je najčešće potaknuto vizijom obiteljskog poduzeća kao elementa kohezije članova obitelji gdje se zajedničkim radom, međusobnom suradnjom i sinergijom ideja i energije svih uključenih članova obitelji povećava obiteljski kapital”, rekla nam je Mirela Alpeza, izvanredna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i direktorica Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR).
Alpeza objašnjava kako odluka o tome da upravljanje ostane u obitelji može biti i rezultat očekivanja vlasnika poduzeća o većoj mogućnosti utjecaja na odluke člana obitelji kao menadžera, te većoj lojalnosti.
“U slučaju kada je upravljanje preneseno na profesionalnog menadžera, vlasnici obiteljskih poduzeća mogu smatrati da će imati manju mogućnost kontrole poslovanja i menadžerovih odluka. Ukoliko dođe do zloupotrebe ovlasti i položaja, postoji potreba da se kroz“ institucije“ zatraži naknada za štetu koju je nanio menadžer što u uvjetima njihove (ne)efikasnosti može biti teško provedivo”, objasnila je Alpeza.
Smatra i da poduzetnici u Hrvatskoj kod preferiranja članova obitelji na menadžerskim pozicijama nisu vođeni kalkulacijama, “već emotivnim razlozima i vizijom skladne obitelji koja vodi uspješno obiteljsko poduzeće koje vlasnik poduzeća ostavlja u nasljeđe.” Pa ipak, evidentno je da sklonosti zapošljavanju članova obitelji ipak ima, pa će tako mnogi vlasnici obiteljskih poduzeća u Hrvatskoj zbog svih navedenih razloga radije zaposliti člana obitelji i pružiti priliku u nadi da će vremenom steći potrebna znanja i iskustvo, nego kvalificiranijeg ‘vanjskog’ kandidata, po cijenu efikasnosti i prosperiteta poduzeća.
Idealno bi bilo da djeca vlasnika praksu odrade u drugim poduzećima
“U obiteljskim poduzećima najčešće se ne provodi selekcijski proces u kojem se za neko radno mjesto javljaju i članovi obitelji i profesionalni menadžeri, pa onda poduzetnici na kraju imaju objektivne rezultate o kvalifikacijama jednih i drugih i svjesno daju prednost članovima obitelji. Članovi obitelji (dominantno djeca) se uključuju u rad poduzeća najčešće nakon završenog školovanja i nakon toga im se daje vrijeme da steknu iskustvo radom u obiteljskom poduzeću. Kao djeca vlasnika poduzeća ne prolaze isti put kao što bi to prošao neki zaposlenik koji nije obiteljskim vezama povezan s vlasnikom. Imaju privilegiran status samom činjenicom da okruženje ne gleda jednako na njih kao na druge zaposlenike što sigurno da utječe i na proces učenja i na njihovu percepciju o sebi”, pojasnila je Alpeza.
Bolja bi opcija svakako bila da djeca vlasnika poduzeća nakon završenog školovanja stječu radno iskustvo u drugom poduzeću srodne djelatnosti, i to nekom koje je bolje organiziranog od obiteljskog. Na taj bi način imali drugačiji pogled na izazove i prilike jednom kada se vrate natrag u ‘svoje’ poduzeće.
„Teško je vjerovati da će u skoro vrijeme obiteljska poduzeća na našim prostorima objavljivati natječaje za radna mjesta na kojima će profesionalni menadžeri ravnopravno moći konkurirati članovima obitelji i dobiti prednost ukoliko to zaslužuju svojim kvalifikacijama. Međutim, postavljanje nekompetentnih osoba na važne pozicije u obiteljskom poduzeću negativno će se odraziti i na poslovne odluke koje obiteljsko poduzeće donosi (a živimo u vremenu kontinuiranih izazova, od pandemijskih, ekoloških, tehnoloških…) i fluktuaciju zaposlenika jer oni kvalitetni neće tolerirati situaciju u kojoj nemaju priliku za osobni razvoj“, zaključuje profesorica.
Foto: Canva
