Roditeljstvo i obitelj u razdoblju tranzicije iz tradicionalnih oblika odgoja u stabilne i funkcionalne oblike modernog odgoja prisilno su usporeni pod utjecajem pandemije. Može se reći kako roditeljstvo proživljava svojevrsnu krizu pod utjecajem preuzimanja značajnijih uloga u djetetovu odgoju i obrazovanju u odnosu na prošla vremena kada je ta uloga bila pripisana većinski ustanovama za odgoj i obrazovanje (vrtići, škole).
Promjena rutine
Pandemija doprinosi načinu života koji se prvenstveno odvija u domovima, kako za odrasle tako i za djecu. Time su značajno narušene uspostavljene rutine kod djece i odraslih. Svaka promjena rutine te uspostavljanje novih rutina u svojim začecima donosi i dozu kaosa, što je normalna reakcija na proces prilagodbe. U već izazovnim i stresnim vremenima, promjene unutar obiteljske rutine također uzrokuju preispitivanje stabilnosti, povezanosti i sigurnosti, posebice kod djece. Roditelji i djeca uče se suočavati s emocijama koje su izraženije, a najprisutnija je emocija strah. Znamo da se teško oduprijeti strahu i suočiti s njime posebice kada su u pitanju bolest i egzistencijalna pitanja. No, da bi se djetetov razvoj odvijao cjelovito i neometano, na socioemocionalni dio razvoja se potrebno značajnije usmjeriti. Roditelji su ujedno uzor i model ponašanja koji djeca slijede. Bivajući u strahu od budućnosti i neizvjesnosti, često su nesvjesni svojih reakcija te ih djeca u tome kopiraju i preuzimaju model suočavanja sa stresom i strahovima.
Pročitajte više: Pandemija promijenila očinstvo: tate preuzimaju veći dio obaveza oko brige za djecu!
Nova uloga roditelja
Osim realnih životnih situacija s kojima se roditelji svakodnevno suočavaju, ujedno dobivaju i nove uloge poput one koja se tiče obrazovanja djeteta. Od njih ne možemo očekivati da znaju apsolutno sve, no djeci je obrazovna uloga odraslih potrebna kako bi se njihov kognitivni razvoj odvijao u optimalnom i željenom smjeru. Organizirati praćenje online nastave za dijete također je važna zadaća roditelja. Mediji su snažan distraktor, a kućno okruženje također spada u okruženje koje nije primarno školsko te može biti zahtjevno i izazovno postići da dijete prati nastavu te izvršava svoje obaveze koliko god ono bilo odgovorno.
Djeca i roditelji provode većinu vremena jedni s drugima. Djeca postaju ovisnija o roditeljima te vrijeme za posao i vrijeme za obitelj nemaju granice. Mogućnost fokusa se gubi i kod jednih i kod drugih. To ujedno utječe na razvoj koncentracije i pažnje kod djece. Odgovornost i samostalnost se sve kasnije razvijaju i manifestiraju kod djece. Djeca od tri godine i mlađa praktički nisu okusila život izvan pandemijskih uvjeta te se vjerojatno nisu značajnije odvajala od roditelja.
Utjecaj pandemije na obitelj
Prilikom prvog vala pandemije provođena su istraživanja o utjecajima pandemije na obitelj. Dobiveni rezultati išli su u prilog čvršćoj i boljoj povezanosti članova obitelji te mogućnosti za više zajednički provedenog vremena. Za razliku od tada, danas obitelji sve manje provode vrijeme odvojeno. Stoga su konflikti na svim razinama unutar obitelji sve češći. Situacija se ne može promijeniti, no društvo ima značajnu ulogu u jačanju kompetencija roditelja kako bi u ovakvim neizvjesnim vremenima mogli biti podrška djeci i kako bi obitelj spremno mogla odgovoriti na društvene krize.
Ono što se može u trenutnoj situaciji je osnažiti kompetencije roditelja te im biti na usluzi u ulozi stručnjaka. Naglasak je svakako na socioemocionalnom razvoju djece, a ujedno i na psihomotornom budući da je zamijećeno sve manje fizičke aktivnosti i boravka na zraku također pod utjecajem uvjeta pandemije. Kognitivni razvoj kao i razvoj govora jednako su važni i u potrebi za intervencijom. Roditelje je potrebno osnažiti kako bi kompetentno i sigurno uspostavili obiteljske rutine kojima omogućuju i djetetov doprinos što povoljno utječe na razvoj. Rutine trebaju biti postavljene tako da podrazumijevaju aktivnosti koje doprinose cjelokupnom razvoju djeteta. Osim usmjerenih aktivnosti, važno je i vrijeme za igru odnosno vrijeme koje obitelj provodi zajedno u aktivnostima.
Pročitajte više: Rad od kuće još uvijek pod upitnikom: mnoge majke nemaju uvjete za efikasnost u “kućnom uredu”?
Razvijanje socioemocionalnih sposobnosti
Prilikom zajedničkog druženja članovi obitelji mogu otvoreno razgovarati o izazovima s kojima se suočavaju, o uspjesima, ali i o brigama te socioemocionalnim dilemama. Kroz ovakve vidove aktivnosti, djeca barem unutar obiteljskog okruženja usvajaju socioemocionalne kompetencije u mjeri u kojoj je to optimalno. Također, za neometan razvoj važno je uspostavljanje granica čime djeca usvajaju preuzimanje odgovornosti za sebe i svoje obaveze i aktivnosti. Roditelji ne moraju znati i moći sve. Kvalitetno postavljenim temeljima osiguravaju podlogu za optimalan djetetov rast i razvoj.
Autor: Daria Antonović
Foto: Canva/privatna arhiva
