Pandemijsko je doba donijelo mnoge novitete. Nagli premještaj u virtualni svijet samo je jedan od njih. Uslijed silnih lockdown-ova, poslovni je svijet odgovor pronašao na digitalnim platformama kao što su Zoom, Skype, Cisko i slično. Iako se time riješio prvi problem – nemogućnost održavanja sastanaka uživo, pojavio se i jedan novi – zaposlenici diljem svijeta požalili su se da ih virtualni sastanci umaraju. Zaista, od školaraca do direktora, kod svih sudionika online sastanaka javio se isti fenomen – u isto vrijeme, duplo su umorniji.
Četiri tjedna, više od sto sudionika, polovica na menadžerskim pozicijama
Upravo se tim pitanjem pozabavilo Američko društvo psihologa, koje je provelo istraživanje o utjecaju kamere na umor. Provedeno je istraživanje u periodu od četiri radna tjedna, 19 dana, a sudjelovalo je 119 zaposlenika. Dva su tjedna sudjelovali na sastancima s upaljenom kamerom, a dva tjedna s ugašenom. Od uključenih, većinom su bile žene, čak 56%, a nalazili su se na različitim pozicijama – od IT stručnjaka i softverskih inženjera do koordinatora a ljudske resurse, s udjelom od gotovo 49% na menadžerskim pozicijama.
Što je zanimalo istraživače? Čini li upaljena kamera razliku i koje su posljedice umornosti na virtualnim sastancima – tiši glas i manja angažiranost? Za kraj, pretpostavili su da će veći osjećaj umora osjećati žene i noviji zaposlenici.
Pročitajte više: Koliko bi trebalo trajati vaše drijemanje da bi bilo učinkovito?
Zaposlenici osjećaju veći umor kad imaju upaljenu kameru na virtualnim sastancima
Došli su do zaključka da zaposlenici zaista osjećaju veći umor danima kad je kamera upaljena, te da je osjećaj češći i intenzivniji kod žena i novih zaposlenika nego kod duže zaposlenih muškaraca.
Umor su objasnili aktivacijom osjećaja samoprezentacije prilikom upaljene kamere. Prijašnja su istraživanja dokazala da nastup, držanje govora ili održavanje prezentacije, stavlja osobu u centralnu poziciju te se javljaju osjećaji slični stresu – u urođenoj želji da se predstavi u što boljem svijetlu. Saznajemo kako se slični učinci javljaju kad je upaljena kamera. Iako gledajući realno, osoba nije u centru pažnje i vjerojatno neće nastupati, prisustvo upaljene kamere pobuđuje osjećaje kao da se to zaista događa.
Samoprezentacija je zahtjevan proces
„Samopredstavljanje se odnosi na ideju da većina ljudi ima urođenu želju da ih se promatra u povoljnom svjetlu i imaju za cilj prenijeti pozitivne informacije o sebi. Samopredstavljanje je rasprostranjeno u društvenim razmjenama i, iako postoje dokazi da zaposlenicima donosi neke beneficije, to je i kognitivno zahtjevna aktivnost, budući da je samopredstavljanje oblik samoregulacije koji od aktera zahtijeva da pažljivo prate i aktivno upravljaju svojim izražajnim (tj. uočljivim) ponašanjem tijekom društvenih interakcija,“ navode i Američkog društva psihologa.
Sa samopredstavljanjem povezan je i pojačan osjećaj promatranja koji zaposlenici zbog kamere osjećaju te i veća samoevaluacijom i fokusom na sebe zbog gledanja samog sebe na ekranu. Sve to rezultira time da osobe udaljuju fokus od sastanka zbog distrakcije samog sebe. A da toga nisu ni svjesni! Radi se od podsvjesnim radnjama, koje se odvijaju neovisno o osobi i njenim željama.
Pročitajte više: Osjećate li i vi intenzivan umor nakon videopoziva? Evo o čemu je riječ
Osjećaj promatranja također se pokazao realnim. Naime, istraživanje je potvrdilo da ljudi na virtualnim sastancima imaju mnogo dulji pogled nego uživo, odnosno, da tijekom razgovora licem u lice, pogleda često odluta po prostoriji, dok tijekom virtualnog sastanka sudionici cijelo vrijeme gledaju u ekran.
Dodatan napor predstavljaju pokušaji dešifriranja zbunjujućih neverbalnih znakova. Pa tako se dešava da netko rukama upućuje na nešto što drugi ne vide ili da gleda u lijevi kut ekrana i drugi nastoje shvatiti kome se obraća. Osim toga, često je i pretjerano kimanje glavom, glasno govorenje i slično. Sve to doprinosi osjećaju umora, ističu iz Društva psihologa.
Žene i novi kolege su umorniji
Jedna od pretpostavki bila je i da su žene podložnije umoru. Pretpostavka je potvrđena, a istraživači su ju objasnili činjenicom da su žene kao dugo diskriminiranija skupina, podložne više se truditi zadobiti poštovanje. Pa tako ulažu više vremena u odijevanje i pripremu te više energije u samoprezentaciju.
„Konkretno, žene se općenito smatraju manje sposobnima od muškaraca i pripisuje im se niži status, što se često očituje u ženama koje se sude oštrije. Kad su pred kamerom, žene mogu osjećati veći pritisak da se uključe u učinkovitu samoprezentaciju, doprinoseći tako pojačanom odnosu između korištenja kamere i umora. Doista, istraživanje je otkrilo da je veća vjerojatnost da će žene usmjeriti internu pozornost pri gledanju videa uživo.“
Pročitajte više: Kako dobro izgledati na online sastancima? Ovo su 5 najvažnijih stvari na koje morate paziti!
I kod novih zaposlenika je uočen isti proces. Zbog toga što njihova pozicija još nije etablirana, oni mogu osjetiti veći pritisak oko prezentiranja vlastitog sebe.
„Zaposlenici s dužim radnim stažom imali su više vremena za stvaranje i usavršavanje svoje organizacijske slike u odnosu na novije zaposlenike. Drugačije rečeno, zaposlenici koji su duže u organizaciji nose “dodijeljeni status” što doprinosi tome da se na poslu smatraju uglednijim. Štoviše, njihov će im mandat vjerojatno dati veću slobodu ponašanja od novijih zaposlenika koji još uvijek pokušavaju uspostaviti svoju profesionalnu sliku Kao takvi, zaposlenici koji su duže u tvrtki vjerojatno će osjetiti manji umor u obradi i upravljanju načinom na koji ih se doživljava kamerom, smatrajući da je to manje važno za njihov dojam. To se, naravno, uspoređuje s novijim članovima koji se moraju odmaknuti od svog „novopečenog“ statusa i ustanoviti da su kvalificirani, pritisak na samopredstavljanje koji se osjeća kada su promatrani na virtualnim pozivima.“
Foto: Unsplash/ Debashis RC Biswas
