Nikada nemoj da napustiš. Onoga tko te voli u obliku u kojem jesi.
Uvijek napusti. Onoga tko te želi i mora oblikovati po sebi.
Najvrednije nas lekcije u životu najčešće nauče oni od kojih smo to najmanje očekivali.
Ja sam od žena koje su prolazile kroz moj život očekivala svašta, (svašta sam i dobila) ali nikako nisam očekivala to da će me s tolikim žarom učiti kako biti žena od gline.
Oblikujući šarene okruglice na kuhinjskom stolu, radeći male ujednačene, ali dovoljno velike loptice od mesa zapitah se. Kolika je moć oblikovanja? Pomislih, ako se oblikovati može komad mesa, zašto se ne bi mogla oblikovati i žena? Nije to bilo pitanje. Više odgovor.
Kada je A. odlučila dati otkaz jer se posao koji je voljela nije sviđao njezinom tadašnjem dečku, gledala sam u nevjerici. Kada je A. izgubila dečka, točnije kada ju je ostavio zbog druge, svoj je bivši posao poželjela natrag. Natrag nije bilo. Na njezinu je mjestu već bila druga. Sada radi posao koji ne voli.
Kada je M. saznala da njezin novi dečko potajno voli plavuše, bez ramišljanja je stavila ekstenzije i ofarbala se u plavo. Svima nam je bilo smiješno kako se prekrasna prirodna brineta preko noći pretvorila u plavo smiješno stvorenje. Još uvijek je plava.
Kada je L. odlučila krenuti u teretanu, njezin joj je ljubomorni muž kupio kućni bicikl jer nije htio da vježba u uskoj trenirci među napaljenim oznojenim frajerima. Kućni bicikl naravno ne koristi. Kaže, nema vremena za njega. U međuvremenu se udebljala i njezin se muž šali na račun njezine debljine kada su u društvu. L. zbog toga jako pati, ali se pravi da ju njegove riječi ne diraju.
Kada je T. odlučila upisati tečaj španjolskog jezika, njezin joj se dugogodišnji dečko nasmijao i rekao da prestane gledati sapunice i odraste. Prestala je. On još uvijek subotom navečer igra playstation kod najboljeg frenda i puši travu.
Kad se K. odlučila vratiti na studij književnosti, njezin se visokoobrazovani partner pobrinuo za to da se predomisli. Rekao joj je da on zarađuje dovoljno i da nema potrebe da oboje rade. K. je danas kućanica koja potajno čita Tolstoja. I koja kada ide na frizuru njega traži novac.
Kada nemamo svoj kalup za pečenje onda ćemo ga posuditi od susjede i peći u njezinom. Kada ste muškarac i kraj sebe imate nedovršenu/neoblikovanu ženu oblikovat ćete je po sebi. Vrijedi i obratno. Vrlo jednostavno. Vrlo ekonomično.
Žene se oduvijek daju oblikovati na sve moguće načine. Moja se majka, dobro se sjećam, oblikovala i po nekoliko puta dnevno. Točno onako kako je to tražio moj otac. Čas bi bila jaka i neovisna, prava santa leda, čas kasnije bi se rasplinula onako slaba i potpuno prepuštena – njemu. Radila je ono što joj je moj otac savjetovao (čitaj naredio) jer muškarac ipak zna najbolje što jedna žena želi, zar ne? Nije to i neka novost, žene su prije pedeset godina bile u potpuno drugačijem položaju nego danas. Znalo se gdje im je mjesto. Nisu ni pomišljale zauzeti neko drugo.
No ipak, iza mojih je roditelja više od trideset godina braka, a ne četiri godišnja doba. Mislim da nakon tolikih godina zajedničkog života ljudi postanu jedan oblik, a ne dva zasebna.
Danas, sa tolikom neovisnošću koja nam je dana, i sa beskrajnom slobodom o kojoj neprestano pričamo – mi žene stojimo, kao vojnici, sasvim rezignirano u dugoj koloni očekujući muškarca koji će nas oblikovati. Ispunjavamo njihove želje, jer svoje često niti nemamo. Sa svakim muškarcem nove želje. Nova očekivanja. Nove zablude. Čekamo u koloni. Tiho i strpljivo. Onoga tko je nerijetko i sam potpuno neoblikovan i nedovršen, ali nebitno, jer – on je muškarac.
Kada si žena spremna si se u ime ljubavi pretvoriti u bilo koji oblik. Tako mi volimo.
Zaboravljamo, da će nas taj isti muškarac (ako je pravi) najviše voljeti onda kada smo potpune i svoje. U obliku u kojem već jesmo, a ne u kojem bi (po njegovu mišljenju) trebale biti.
…
Gledam je. Govori mi.
Ali on od mene očekuje…
Pusti to što on očekuje. Reci mi, što ti očekuješ sama od sebe? Ili si zaboravila na sebe?
Jesi, vidim to. Osjećam to.
Bit ćeš ljuta, potom povrijeđena. Utopit ćeš tugu u čaši utjehe. Zavezat ćeš srce. Podgrijati ego.
Ali onda ćeš shvatiti.
Načinjena si tako da želiš više, bolje i jače. Ne zaboravi to.
…
Jebu nas tuđa očekivanja a da ni ne osjetimo.
Život me naučio.
Da budem i sanjar i borac u isto vrijeme.
Ne komad mesa.
I nikako ne komad gline koju će po svojoj želji i potrebi oblikovati neki muškarac.
Ingrid Divković
Uz dozvolu preuzeto s bloga ingriddivkovic.com
