Sada je i službeno. Nina Skočak, diplomirana politologinja i novinarka koja proteklih godina radi u europskim institucijama u Briselu, i njezina “GenZ” lista, idu na europske izbore. Kao kandidacijska lista grupe birača prikupili su ne samo nužnih 5000, već 8500 potpisa koji su im, kao nezavisnoj listi, bili potrebni za kandidaturu za izbore za Europski parlament, koji će se održati 9. lipnja. Njezina lista “stara” je u prosjeku 26 godina, a najmlađi kandidat ima – 19! Potpise je u studentskom domu na “Savi” prikupljala čak i Ninina baka, a Nina nam je ispričala sve o iskustvu prikupljanja potpisa bez ikakve stranačke infrastrukture, podršci koju je dobila iz cijele Hrvatske, ali i onom najvažnijem – programu “GenZ” liste. A osvrnula se i na kritike koje posljednjih tjedana dobiva na račun stana koji je sama kupila u Briselu.
Sustav favorizira samo postojeće političke strukture
Mnogima si poznata kao influencerica i TikTokerica, koristiš društvene mreže da bi progovarala o raznim društveno važnim pitanjima – od rodne neravnopravnosti pa do održive mode. Je li dovoljno prepoznata važnost društvenih mreža u političkom kontekstu, ne samo za “klasične” oglase?
Nažalost, ne. Žao mi je vidjeti da većinom i političari kad dođu na TikTok smatraju to nekim formatom “zezancije” gdje oni trebaju biti cool i slično. Veliki dio populacije, pogotovo mladih, informira se isključivo putem tih kanala i oni vole vidjeti i informativan sadržaj. Naravno da treba biti i malo spontan i malo drugačiji na TikToku, ali treba i pružati sadržaj o, recimo, programima i nekim politikama jer to uistinu ljude i zanima. Evo, na primjer, snimala sam o tome kako Europski parlament funkcionira iznutra ili kako funkcioniraju izbori. To su objave koje dobiju od 200.000 do 300.000 pregleda i to nije nikakav clickbait i nikakva zezancija, nego ozbiljan kratki video koji ljude zanima.
Potpisi su prikupljeni. Išla si u Osijek, Split, Rijeku… čak je i tvoja baka skupljala potpise na “Savi”. Koliko vam je prikupljanje potpisa otežala činjenica da se potpisi i dalje moraju prikupljati olovkom i papirom, pored “funkcionalnog” sustava e-građani?
Iskreno, ovo je jedna od najtežih stvari koje sam u životu napravila. Nisam bila svjesna koliko je to ustvari zahtjevno bez ikakve stranačke infrastrukture, bez ikakvih financija, bez ikakvih mreža na terenu. To sve stranke imaju i njima to nije problem. Nažalost, jedini način na koji nezavisne liste mogu biti kandidati jest da fizički skupe 5000 potpisa. Javljalo mi se na stotine ljudi i pitalo “Nina, gdje je link, gdje možemo potpisati online, je li moguće da to u 2024. još uvijek nije digitalizirano”. Nažalost, stravično je teško prikupiti te potpise uživo i evo, ja ovo smatram ogromnim uspjehom za nas. Bez ikakvih infrastruktura uspjeli smo to napraviti. Sad vidim da ovakav sustav favorizira samo postojeće političke strukture jer novi i mladi ljudi, koji nisu dio političke stranke, teško se mogu izboriti. Nisam vjerovala da tih 5000 potpisa može biti toliko “krvav” proces. Da ne govorimo koliko je to ekološki problematično. Isprintali smo preko 1000 papira, vozili te liste automobilima, autobusima, slali poštom… Uistinu je apsurdno do krajnjih granica.
Pročitajte više: Domaća influencerica ide na izbore za Europski parlament
Sad kad su potpisi predani, koji je plan za dalje?
Sad kad smo predali potpise, moj prvi plan je da se moram odmoriti, a mislim da je tako i cijelom mom timu. Čeka nas duga kampanja, ovo je kampanja koja traje šest tjedana, nije kratko, zahtjevno je i prvo ćemo se odmoriti i staviti sve na papir. Nismo htjeli unaprijed raditi velike planove. Kako kažu, “zec nam je još uvijek bio u šumi”.
Mlade ne interesira politika – istina ili mit?
Mlade interesira politika. Ja sam se sad u to itekako uvjerila. Čak 90 posto ljudi koji su nam dali potpis bili su mladi ljudi. Javljali su nam se volonteri iz cijele Hrvatske koji su nam htjeli pomoći, sve redom mladi. Doživjela sam to da mi razred maturanata dođe i potpiše za listu. Kome se to ikad dogodilo od stranaka i političara? Ovo je samo dokaz da mladi jesu zainteresirani, ali nisu zainteresirani za vas odnosno za postojeće političke strukture i da žele nešto novo.
I redovi u Varšavskoj za parlamentarne izbore pokazali su da su mladi bili itekako zainteresirani… Kako mobilizirati mlade da izađu na izbore za Europski parlament, koji pritom nisu toliko popularni?
Rekla bih da je ključ edukacija. Mladi generalno ne izlaze na izbore jer se ne razumiju u to. To govori i činjenica koliko mladih ne zna što su izborne jedinice na parlamentarnim izborima, a kamoli da se razumiju u nešto što se događa u Briselu. Ključ je edukacija i to mora biti sustavna edukacija u školama, online, kroz cijelo društvo, jer kad se u nešto razumiješ, teže to ignoriraš.
Kako program “generacije Z” približiti i onima koji nisu u toj skupini – problemi koje obrađujete ipak dotiču širu skupinu, od samo generacije Z?
Da, naši problemi se definitivno dotiču šire skupine, a ne samo generacije Z i to je jedan od naših izazova. Sad mi zapravo moramo sjesti i vidjeti kako da u kampanji dođemo do ljudi do kojih nam je malo teže doći. Inače, stranke imaju obrnut problem, njima je teže doći do nas mladih, a lakše do starije generacije. Svakako moramo to napraviti i trudimo se.
Iznosiš zanimljivu činjenicu da u Parlamentu ima više zastupnika imena Martin nego onih mlađih od 30 godina. Manje ih je od 1 posto u Europskom parlamentu. Kako biste to regulirali, jesu li kvote rješenje?
To je nažalost veći sustavni problem samih stranaka koje sustavno mlade ljude stavljaju na dno liste. Sustavno mlade ljude miču iz tog procesa. Mi smo se vodili nekim rješenjima koje su mnoge međunarodne udruge mladih predlagale, kao i hrvatske udruge, a to je privremeno rješenje kvota mladih, barem neka minimalna kvota koju stranke mogu zadovoljavati kako bi se potaknulo to promišljanje stranaka i postojećih struktura da bi trebali uključiti mlade. Mi danas opet vidimo najveće političke stranke koje nemaju ni jednog mladog kandidata na svojim listama. Neke stranke nemaju ni jednog mlađeg od 45-50. To je uistinu apsurd.
Pročitajte više: Evo koliko se žena nalazi na izbornim listama pet najvećih stranaka
Glasovanje sa 16 godina, menstrualni dopust, stambeno pitanje… Ovo su detalji programa
U programu navodite da ćete pokrenuti raspravu o smanjenju starosne granice za glasovanje na 16 godina. Može li to biti opasno s obzirom na to da se mladi o politici uglavnom informiraju na društvenim mrežama gdje su popularni kontroverzni kreatori poput Ivana Pernara, a obrazovanje o politici i nije na zavidnom nivou?
To je jedna praksa koju nismo mi izmislili. To je nešto što predlažu mnoge udruge civilnog društva, mnogi stručnjaci. Ta praksa već postoji u Belgiji, Austriji, Malti… Sad sam uvidjela da postoji i veliki broj mladih koji su itekako politički informirani, puno informiraniji nego neka starija generacija. Politička informiranost nema prevelike veze s godinama. Naravno, baza treba biti šire građansko obrazovanje, ali to je jedna mjera koja se u struci predlaže, da se mlade što prije uključi u politički proces i da što prije krenu promišljati o tome koje su političke opcije, što ih zanima u politici i slično. Mnogima se pokazuje kao dobra praksa.
U programu navodite da želite pokrenuti raspravu o plaćenom menstrualnom bolovanju. U nekim je zemljama svijeta menstrualni dopust produbio diskriminaciju. Poslodavci su počeli još rjeđe zapošljavati žene u odnosu na muškarce. Kako tome doskočiti da nam se ne bi dogodilo isto?
Za sad je u Europi jedino Španjolska uvela tu praksu, i to samo jednog dana plaćenog menstrualnog dopusta, i to za žene koje uistinu imaju menstrualne bolove i trebate medicinsku potvrdu za to. Smatram da nam to mora biti osnovno ljudsko pravo. Po meni, o tome nema govora. Svatko tko je u boli i tko proživljava neku vrstu takve boli mora imati pravo da ostane doma jedan dan. Po meni je velika diskriminacija što ženama do sad to nije bilo omogućeno.
Zalažete se i za zabranu takozvanog ružičastog poreza. Zašto je to važno?
“Pink tax” je jedna stvarno okrutna marketinška praksa i neka istraživanja ukazuju na to da žene troše nekoliko stotina pa i tisuću eura godišnje više na iste proizvode, u odnosu na muškarce. Jednostavno iza te prakse ne postoji nikakvo ekonomsko ni racionalno objašnjenje, jedino objašnjenje je to da se pokušava manipulirati ženama kao potrošačima. Proizvodi im se brendiraju na drugačiji način i koštaju više. Bilo kakav oblik takvih praksi trebao bi biti zabranjen jer koristi samo velikim proizvođačima. Nema apsolutno nikakve društvene koristi.
Mladi izdvajaju 40 posto prihoda da bi osigurali krov nad glavom. Iako stanovanje nije sfera koju EU regulira, ističete da se stambena kriza ne smije više ignorirati. Što EU može poduzeti?
Stambena politika je nešto što je sad krenulo biti aktualna tema na europskoj agendi. Belgija sad predsjeda Vijećem i oni su napravili svoju rezoluciju upravo vezanu uz stambenu politiku, koju mi podržavamo. Neke od mjera koje Europa može donijeti su, recimo, uvođenje zajedničkog europskog stambenog fonda koji će države članice koristiti za izgradnju javnih stanova, da na neki način regulira velike privatne investicije… To sve Europa može kroz svoje mehanizme i direktive tako da mi je jako drago što ta tema dolazi na dnevni red, iako puno prekasno. Mi ćemo se definitivno boriti da tu temu dalje guramo na europskoj razini.
Pročitajte više: Marija Okopni: ‘Kamate rastu, ali ne utječu na odluku o kupnji nekretnine’
Neki komentatori na društvenim mrežama zamjerili su ti stan koji si kupila u Briselu, govoreći da nisi pravi predstavnik generacije Z odnosno ljudi za koje se zalažeš jer si oni to ne mogu priuštiti. Kako to komentiraš?
Ljudi misle da je meni netko poklonio taj stan, da ja imam neke sponzore… Taj stan je kupljen na kredit koji ću otplaćivati idućih 30 godina kao valjda 99 posto ljudi danas. To nije ništa čudno i ništa nenormalno. Imam posao, radim, banka je odlučila da sam sposobna dignuti kredit i to je cijela filozofija. Ne znam zašto su ljudi toliko zločesti po tom pitanju. Upravo jer sam sama prošla cijeli taj proces i uistinu nije lako biti maltene rob banke do kraja radnog vijeka, razumijem kroz što ljudi prolaze i nisam nikakva iznimka. Nije mi stan došao s neba, nisam zaradila ne znam koliko novca u kešu, to su samo puste priče. Na svojoj koži sam vidjela koliko je teško i zahtjevno kupiti sam svoj krov nad glavom i to ne smije biti tako. Krov nad glavom nama mora biti maltene osnovno ljudsko pravo i ne smije biti toliko teško doći do stana.
Veliki dio programa posvetili ste socijalno pravednoj ekonomiji. Proširili biste obvezu nefinancijskog izvještavanja i na mala i srednja poduzeća u EU. Hoće li se mali poduzetnici protiviti još jednoj regulativi koja im se nameće?
To možda zvuči birokratski komplicirano, ali to je nešto što se ne radi svake godine. Već sad će biti obaveza i za male poduzetnike, jedino za što nije bila obaveza je za mikro poduzetnike. To uopće nije neki komplicirani proces, to je nešto što je ustvari jako dobro i za sama poduzeća, da vide kako stoje po pitanjima koja nisu nužno vezana samo uz financije. Zvuči užasno komplicirano, ali u praksi ne bi trebalo biti.
Zalažete se za novi način mjerenja uspješnosti ekonomije. Koje su glavne mane trenutnog?
U 21. stoljeću ne možemo sve mjeriti kroz čiste brojeve BDP-a. Što meni znači i da Hrvatska ima najviši BDP na svijetu ako ne možemo udisati čisti zrak, ako moram nositi masku, ako ne mogu piti čistu vodu i tako dalje… Moraju postojati i drugi indikatori po kojima mjerimo uspješnost države. Sami brojevi BDP-a više nisu pokazatelj same uspješnosti. Tu imamo taj ekološki faktor, ljudski faktor…
Unatoč zakonskim mjerama, žene u EU zarađuju 14 posto manje od muškaraca, a 8 posto velikih tvrtki ima ženu na čelu. Jesu li kvote krajnje ili privremeno rješenje?
Generalno svaka vrsta kvota je skoro uvijek samo privremeno rješenje dok se ta društvena situacija nekako ne stabilizira u smislu da jednako favorizira obje strane i pruža jednake šanse svim skupinama. To je privremeno društveno rješenje koje je očito bilo prijeko potrebno.
Kako jačati anti-diskriminatorne politike?
Naravno, prva stvar je uvijek i zauvijek edukacija. Edukacija je majka antidiskriminacije. Edukacija na svim razinama, od djece do starijih. Europa u tome stvarno radi jako dobar posao, ali mora i nastaviti u tom smjeru.
Foto: Privatna arhiva
