Nakon 2 godine rada u KPMG-u, Nikolina Žganec dobila je poslovnu ponudu za rad u kontrolingu društva UniCredit Leasing Croatia. Nije ni znala da će kod novog poslodavca napredovati do samog vrha – i to za vrijeme trudnoće.
Kontroling kao stepenica na putu do vrha
Nikolina sebe naziva lokal patriotom pa se tako nakon fakuteta nadala vratiti u Varaždin. Ipak, atraktivan posao i prilika koja joj je kao mladoj osobi pružena, zadržali su je u Zagrebu. Doba u KPMG -u opisuje kao uzlaznu putanju i neprestano učenje kroz revidiranje različitih sektora, putovanja i prekovremenog rada. Sve to smatra neophodnim za daljnji razvoj i početak karijere kojoj je u budućnosti stremila. Nakon 2 godine, uslijedio je poziv kolege iz UniCredit Leasing Croatia za rad u kontrolingu, a odgovor je brzo uslijedio.
„Kada se na nekoj poziciji ne vidiš dugoročno, najbolje je otići u ranoj fazi. U kontroling tim UniCredit Leasing Croatia došla sam kao junior analitičar i postepeno rasla te nakon nepune 3 godine preuzela voditeljsku poziciju. Rad u kontrolingu mi je pomogao u stvaranju šire slike poslovanja i stjecanju znanja iz različitih područja da budem što kvalitetniji savjetnik managementu u donošenju poslovnih odluka“, započinje.
Njezin poslovni put potvrđuje da, kada si na pravom mjestu, okolnosti rade za tebe. Tako je njezina tadašnja šefica i mentorica u to vrijeme otišla na porodiljini pa je Nikolina, zajedno s kolegom, preuzela komunikaciju prema predsjedniku Uprave. Kako je on prepoznao zalaganje ovog dvojca, a šefica nakon porodiljinog otišla na novo radno mjesto, Nikolina je postavljena kao voditeljica kontrolinga.
„Ako ti jednog dana odeš, mi idemo s tobom“
„Tada sam ispod sebe imala četvero ljudi. Bio je to jako čudan osjećaj jer sam imala 27 godina i bila nadređena kolegama 10-ak godina starijima od sebe, koji su me ujedno i učili tom poslu. Našla sam se u vrlo nezahvalnoj situaciji“, nastavlja.
Ali kolege joj nisu otežavali, baš suprotno. Bili su jako pristupačni i razumjeli novu situaciju. Iako vjeruje da su neki od njih imali „unutarnje borbe“ s novom organizacijskom postavom, ona im je svojom urođenom disciplinom i poslovnim navikama pokazala da je ta situacija dobra za sve njih. Nikolina se trudila izboriti za izazovnije zadatke, bolje uvjete i za neke bolje pozicije kako bi svi bili zadovoljni. S ponosom kaže kako su joj neki od njih rekli – „ako ti jednog dana odeš, mi idemo s tobom.“
Unapređenje za vrijeme trudnoće
Krajem 2013. godine u organizaciji se oslobodilo mjesto CFO-a pa je Nikolina spontano preuzela zadatke i aktivnosti te pozicije. Tadašnja Uprava predložila je da upravo ona preuzme ulogu, prvo internog CFO-a, a zatim i formalne titule. Ovo je bio još jedan dokaz njezinog truda i rada koji je došao u pomalo „nezgodnom“ trenutku, pa je Nikolina trudnoću obznanila u šaljivom tonu.
„Na sastanku smo bili predsjednik i član Uprave, HR voditeljica i ja. Oduševljena s ponudom koja je stavljena pred mene, rekla sam da ću rado preuzeti funkciju ako su me voljni čekati jer nas je trenutno šestero u sobi – i objasnila da sam u 3. mjesecu trudnoće s blizancima.“
Odmah su rekli kako će se pokušati snaći bez nje pa je kolegica, tada njezina zamjenica, preuzela cjelokupni odjel financija. Bila je svjesna kako je poslodavac u njezinom slučaju preuzeo rizik, jer po zakonu je imala pravo i na 3 godine porodiljnog dopusta. Srećom, posao nije takav da mora biti u doticaju s klijentima, pa je mogla većinu obavljati od kuće te bila aktivna i u kontaktu sa svojim timom kroz cijelo čuvanje trudnoće pa sve do odlaska u bolnicu.
„Po dolasku kući iz bolnice, sa mnom je prva 3 tjedna bila svekrva. Sjećam se kako smo samo gledale u ta mala bićenca i učile što i kako raditi. To je bio period privikavanja jednih na druge. Preporuka iz rodilišta da ih hranimo svaka 2 sata bila je poseban izazov s obzirom na kombinaciju dojenja i bočice.“
Majčinstvo testira uloge
Sljedećih 14 mjeseci Nikolina se potpuno posvetila blizancima. Htjela je pričekati da prohodaju, počnu komunicirati i budu samostalniji u radnjama prije nego se vrati na posao. Na početku nije bilo nimalo lako, sve dok nisu uspostavili ritam hranjenja, spavanja, presvlačenja i šetnji. Često u šali sa suprugom kaže da im je prvih nekoliko mjeseci proteklo u magli. Koliko je god bilo teško, sreće je bilo u dvostrukoj dozi. Uživala je u tim danima i bilježila svaki događaj u njihovom razvoju.
Prije nego što se vratila na posao, preko online servisa našla je pouzdanu dadilju, a čak i njoj je bio pravi izazov čuvati živahne dječake blizance do njihove 2,5 godine. Iz tog razloga upravo to iskustvo stavlja kao preporuku za daljnje poslove.
Na pitanje kako se nosi sa zahtjevnim poslovnim ulogama i onim majčinskim, često govori kako prihvaća svu pomoć, ne komplicira i pojednostavljuje sve što može. Logistike u obliku baka servisa nema jer, kako kaže, bake su iz Varaždina i još uvijek rade pa uskaču vikendom, a tete čuvalice koristi kad ni ona ni suprug ne mogu izostati s posla. Sa suprugom dijeli kućanske i ostale poslove, a često koristi vrijeme rano ujutro ili kasno navečer kako bi obavila sve što treba.
Tema je to o kojoj je Nikolina pričala i na prošlogodišnoj Women in finance konferenciji i time pomogla brojnim ženama shvatiti da nisu same i da mogu sve.
„Non stop mijenjaš uloge iz uloge majke u ulogu partnerice, prijateljice koja dogovara kavu mjesec dana unaprijed, pa poslovne žene koja odgađa kasne sastanke da bi stigla klincima u vrtić na priredbu. Naravno, uvijek kasnim i dođem zadnja, ali dođem i to njima puno znači. Više ne možeš sve stizati, nečeg se moraš odreći i vrijeme za tebe ne postoji. Nema toliko uređivanja i čestih odlazaka frizeru. Neke stvari možda bih i mogla ubaciti u raspored, ali onda bih ukrala vrijeme koje provodim s njima, a to ne želim”, ističe.
“Kada me netko pita vježbam li, moj odgovor je – da, po kvartu, u parkićima gdje trčim za loptom ili biciklom.“
Majka – žena – članica Uprave
Po povratku na posao, kolegica koja ju je mijenjala nije skrivala oduševljenje zbog njenog povrata te je preuzela drugu poziciju u organizaciji kako bi se Nikolina vratila svojoj. Sljedećih godinu i pol nastavila je raditi kao voditeljica financija kada joj se ponovno ukazala prilika za napretkom. Odlaskom jednog člana tadašnje Uprave, njezin šef bio je u dilemi koga odabrati kao zamjenu. Odlučio se interno za Nikolinu i njezinog kolegu te proširio Upravu na tri člana.
„Sve se odvilo kroz pola sata, od komunikacije nama da smo kandidati pa do interne komunikacije cijeloj kompaniji. Iako sam kroz svoj rad i Performance Management alate pokazivala ambicije za tako nešto, nisam očekivala da će se to i dogoditi. Mislila sam da mi kao majci dvoje male djece neće biti pružena ovakva prilika. Tada sam imala 33 godine i nisam se osjećala spremnom. Trebala sam biti odgovorna, osim za CFO, i za CRO područje, koje mi je bilo potpuno novo. Međutim, uz podršku najbližih i kolega bez kojih ne bih uopće bila u ovoj poziciji, odlučila sam prihvatiti izazov i nisam požalila.“
S tisuću pitanja u glavi pristala je na novu ulogu. Nikolina je članica Uprave UniCredit Leasing Croatia od kraja 2016. godine, a početkom ove godine mandat joj je produžen za još 3 godine. Iako to znači još 3 godine poslovnih izazova i rasta nje same, ujedno predstavlja i veliki izazov na području privatnog života.
Nikolina i suprug podržavaju jedan drugog u razvoju svojih karijera te se trude da njihovi “bojsići”, kako ih od milja zovu, ne osjete ovaj izuzetno dinamičan životni tempo. Zato ih uvijek vode sa sobom i nerado se odvajaju od njih. Iskustva drugih kažu da je lakše kad djeca malo porastu, no oni baš nemaju takav osjećaj jer svaka faza života nosi sa sobom drugačije potrebe.
Iako je trebalo puno rada i odricanja da stigne do toga gdje je danas, Nikolina je zadovoljna s trenutnom pozicijom, osjeća da profesionalno raste iz dana u dan, smatra da vodi primjerom te ističe da je poslovni izazovi ispunjavaju.
Foto: Martina Cvek, privatna arhiva
