Koliko ste puta čuli “dobronamjerni” savjet, da u poslovnom svijetu ništa nije osobno, to je samo posao? Iako je godinama taj savjet slovio kao najbolji način da odvojite privatni život od poslovnog i ne donosite frustracije s radnog mjesta kući, vrijeme je pokazalo kako to zapravo i nije točno.
Ljudi ne napuštaju posao, napuštaju ljude
Iako bi vjerojatno bilo lakše nositi se sa stresom kad bismo svi mogli podvući crtu i reći da posao nije osoban, to nije točno.
U svom blogu, američka korporativna i karijerna trenerica, Chrissy Scivicque ističe kako je ideja da posao nije osoban samo isprika kako bi se prema ljudima loše odnosilo.
“Ideja da posao nije osoban jednostavno pruža opravdanje za loš tretman ljudi na radnom mjestu. Pokušava obezvrijediti ljudsku interakciju i rezultat je zapravo kontraproduktivan”, piše Chrissy i dodaje kako ljudi koji ne osjećaju povezanost sa svojim šefom i suradnicima, često napuštaju radno mjesto.
“Ljudi ne napuštaju posao – napuštaju ljude”, ističe Chrissy te dodaje kako je prilikom donošenja bilo kakve poslovne odluke u obzir potrebno uzeti i ljudsku komponentnu.
Ne vjerujete da je posao zapravo veoma osoban? Postavite si nekoliko jednostavnih pitanja. Jeste li ikad gubili noći razmišljajući o stanju na poslu? Jeste li se ikad s nekim na poslu posvadili oko načina na koji bi nešto trebalo raditi? Jeste li ikad pomislili da je nešto što se od vas traži na poslu “glupo”, “krivo” ili “dosadno”?
Ako ste na ova pitanja odgovorili potvrdno, onda posao doživljavate osobno.
Osobni doživljaj posla posebno je izražen kod poduzetnika jer je njihov posao njihovo “dijete”. Sve što rade, rade jer žele uspjeti. A uspjeh je veoma osobna kategorija.
Radite li direktno s klijentima, stvarate osobne veze s njima. Surađujete li s partnerima ili suradnicima i to je osobna veza. Čak je i vaš stil rada, veoma osobna kategorija. Neki su radoholičari (ulažu cijelog sebe u posao), drugi su lijenčine (nije im previše stalo).
“Posao je osoban, jer svi težimo dubljoj povezanosti s poslom, vezi koja nadilazi poziciju i moć i novac, vezi u kojoj ispunjavamo određene potrebe i stvaramo nešto”, piše u svom blogu trenerica Lolly Daskal.
Jer činjenica je da svi želimo biti cijenjeni i prepoznati i znati da svojim trudom i radom činimo razliku.
Uostalom, htjeli mi to priznati ili ne, ali ono što radimo (i kako to radimo) obilježava nas kao osobu. Svoj uspjeh procjenjujemo po tome što smo postigli u karijeri i koliko smo novca zaradili.
Ono što radimo obilježava nas kao osobu
I majke i domaćice koje se cijeli život brinu za obitelj i domaćinstvo, procjenjuju se po tome kako su odradile svoj “posao”. Kako im izgleda kuća – da li je čista, uredna, uvijek spremna za goste? Kako im izgleda obitelj – jesu li djeca dobro odgojena, kako se ponašaju?
Upravo činjenica da nam je stalo do našeg posla (ne samo do radnog mjesta, već zaista do onoga što radimo), ono je što nas tjera da se ustanemo iz kreveta svakog jutra. U redu, to i činjenica da ne želimo biti gladni beskućnici.
“Da nije osobno, zašto bismo se trudili? Nije bitno što vam je stalo do posla, već koliko vam je stalo. Jer kad na poslu i u životu date najbolje od sebe, kad sve shvaćate osobno i povezujete se s onim što radite na osobnoj razini, tada ćete pronaći dublje značenje u svemu što radite. A kad se “povežemo” s poslom koji radimo, spremni smo unijeti i cijelog sebe u taj posao”, piše Lolly Daskal.
Htjeli vi to priznati ili ne, ali najuspješniji ljudi uspjeli su upravo jer su posao shvaćali osobno. Pogledajte samo Matu Rimca ili Stevea Jobsa? Oni nisu odustajali jer su vjerovali u to što rade i unosili su cijelog sebe u posao. Ma koliko to ponekad bilo teško “preživjeti”.
