Danas smo održale još jedan networking breakfast, a pričale smo o najvećim izazovima ženskog vodstva. Kako se nametnuti kao autoritet, a ne izgubiti empatičnost i toplinu? Odgovore smo potražile na panel-raspravi od žena kojima vodstvo nije stran pojam. One su Lidija Karaga iz Poslovne inteligencije, Martina Šimić Baranović iz Signifyja, Petra Mesarić Horvat iz IM-COMP-a i Linea Snelle i Sandra Kujundžić Drašković iz Transcoma. Panel je vodila direktorica Women in Adria Ivana Matić.
Prije panela predstavili su nam se Luka Mandir iz RBA i Loreta Iva Lončar iz A1.
„Prepoznajemo važnost ženskog poduzetništva i prva smo banka koja je osmislila posebno financiranje za poduzetnice, što razvijamo sve do danas. Ponosan sam na to što je banka razvila u ovih sedam godina“, rekao je Mandir.
„A1 nudi brojne pogodnosti za poslovne korisnike, te smo uvijek na raspolaganju za sva pitanja i pomoć“, dodala je Lončar.
“Igrate li poker?”
Sve su naše panelistice u nekom dijelu svoje karijere bile zadužene i za business development, a nešto je to u čemu žene i dalje čine manjinu.
Podpredsjednica poslovne inteligencije u Transcomu Kujundžić Drašković je svoj prvi susret s business developmentom doživjela nakon devet godina u telekomu. Nije se najbolje snalazila, stoga je otišla na kavu s vlasnikom jedne velike tvrtke i tražila ga da je nauči prodavati.
„Pitao me igram li poker“, rekla je opisujući kako je bila zbunjena njegovim pitanjem. „Rekao mi je da moram naučiti igrati poker jer se na pokeru sve rješava“.
Nije joj bilo lako baviti se prodajnim aspektom posla, uvijek se osjećala kao outsider. Taj dio posla joj jednostavno nije bio zanimljiv. Ma koliko brojke rasle, nisu je veselile. „Draže mi je raditi s ljudima nego se baviti čistim biznisom. Ali bitno je znati da se sve može naučiti“.
Mesarić Horvat paralelno vodi obiteljski biznis u oblasti prerade stakla i vlastito poduzeće Linea Snella za oblikovanje tijela. U prodaji je provela osam godina i, za razliku od Kujundžić Drašković, u njoj je pronalazila veselje. No, s porodiljnog se vratila drugačijih prioriteta. Business developmentu se posvetila u potpunosti, od čega izdvaja traženje novih klijenata i investicija.
„Širimo se i želimo vidjeti kakve su nam šanse“, kazala je Mesarić Horvat. Za sve postoji vrijeme.
Pročitajte više: Branka Novosel na večeri otkrila što čini pravo mindful vođenje
“Ako ste direktor, ne znači da sve možete”
Zna to dobro i Šimić Baranović. Kad je prvi put došla na visoku poziciju, onu voditeljice hrvatske podružnice Signify, nije bilo vrijeme. Ipak, borila se kako je znala. Bilo je to doba kad se vratila s porodiljnog, selila i imala punu glavu svega. A najteže joj je, kaže, bilo naći svoj autentičan način vodstva, tim više što su njezini uzori bili puno drugačiji od nje.
„U tom traženju je privilegija da vam se uloga sastoji od 15 različitih zadataka jer ako ste vi svjesni svojih snaga, lakše ćete delegirati ono što vam lošije ide ili što manje volite“, pojasnila je. Svatko je dobar u nečemu i ne postoji netko tko je dobar u svemu.
„Morate maknuti ego. Ako ste direktor, ne znači da sve možete“, poručila je.
Primijetila je kako muškarci više vole družiti se i izlaziti s poslovnim partnerima, pa i igrati poker. Njoj takav stil ne odgovara. Karaga se u potpunosti poistovjetila s njom.
„Pitanje je bilo kako razviti biznis u UK, a sad je tamo đir da iznajmiš jahtu, dovedeš ljude i nema puno priče. Meni je to nespojivo sa mnom.“
„Neke stvari moramo prihvatiti takve kakve jesu. Meni je netko rekao da ne želi raditi sa mnom i ja sam to prihvatila. To je ok, mogu raditi s mojim kolegama“, dodala je Šimić Baranović.
Pročitajte više: Promjena stila vođenja – kada i kako? Situacijsko vodstvo u akciji
“Nije svakome motivacija intrinzična”
Kujundžić Drašković je sklona promjenama, a na jednoj poziciji nikad nije bila duže od tri godine. Zaključila je kako nije isto voditi veliki i mali tim jer, kad vodite npr. 1700 ljudi ne možete sa svima komunicirati osobno.
„Transcom je međunarodna tvrtka s 30.000 zaposlenih, a ja njih 29.000 uopće neću vidjeti. I kako da ja išta prenesem nego kroz digitalne poruke, procese i pravednost koju pokazujem?“, kazala je. „Ja sam po prirodi glasna, dosta brzo se ljudi sa mnom počnu zezat. I to moji zaposlenici vide i volim upravljati kroz zezanje. Ali u zezanju mogu lupit nogom o pod i tad svi znaju da moramo biti ozbiljni“.
Radila je s različitim zaposlenicima, te je naučila da je važno brzo reagirati kad je netko loš zaposlenik jer ako se nekome stalno „gleda kroz prste“, to vidi cijeli tim.
„Ne mora se pokazati tko je šef i nije stvar smeta li nešto šefu, nego timu,“ pojasnila je. „Recimo, ako se kolege ne slažu, pokušavam to promijeniti, razgovaram s njima. Ali ne pred svima, pričamo nasamo. I kažem im neka sami riješe nesuglasicu. Ako ne uspiju, kažem im da se dogovore tko mijenja tim“.
„Jedno je što nam govore na faksu, drugo je što nas dočeka u praksi“, nadovezala se Mesarić Horvat. „I nije isto razvijati ljude u velikoj i maloj firmi. Ne možeš očekivati da svakoga motivira isto, nije svakome motivacija intrinzična, netko možda želi veću plaću“.
Pročitajte više: Kako je žensko vodstvo spasilo marku Gap usred koronakrize?
Nitko se ne pita želi li netko biti lider
I zato je važno imati sluha za različite potrebe, pri čemu je empatija važna osobina svakog vođe. Liderski stav je pak nešto što dolazi s vremenom, ali samo ako osoba želi biti lider.
„Neki ljudi se zaborave zapitati želi li netko biti na liderskoj poziciji. Neke žene ne žele biti na liderskoj poziciji jer ne žele odgovornosti koje uz to idu. To uvijek trebamo imati na umu. Netko može imati liderske osobine, ali ipak nema tu želju. A ako netko to želi, taj stav može prirodno doći,“ smatra Šimić Baranović.
„Kad smo mi osnovali firmu, dvije žene i jedan muškarac, angažirali smo coacheve da nas poduče kako da radimo neke stvari. I danas je vrlo jasno da kod nas nema mjesta za non performance i to je poruka koju šaljemo na svim razinama,“ dodala je Karaga. „Nismo davali puno otkaza. Prvo radnika uvijek pitamo u čemu je problem“.
Napomenula je kako ne uče svi jednako. Netko želi da mu se sve jasno objasni, dok netko voli učiti samostalno, a netko nešto treće. Potrebno je pitati ljude što ih sprječava da uče i napreduju.
„Vrijednost je imati čovjeka, ne želimo ih se lako odreći“, pojasnila je.
Pročitajte više: Bez menadžmenta, bez birokracije – kako funkcionira samoupravljanje?
“Poštujte ljude i ostavite ego po strani”
Također je potrebno imati na umu da tko radi taj i griješi, a upravo se na greškama najbolje uči. Tako je Kujundžić Drašković rekla da podržava tuđe odluke čak i kad zna da su pogrešne, no istovremeno pazi da osoba ne skrene previše s puta.
„Morala sam puno puta pogriješiti da budem gdje sam sad. Ne mogu to drugima oduzeti. Proći ćemo kroz svaku situaciju i popraviti sve“.
Mesarić Horvat je to shvatila nakon što je postala majka. Shvatila je kako, koliko god neobično to zvučalo, i djecu i radnike treba tretirati slično, točnije s puno poštovanja i razumijevanja. No, treba znati postaviti granice. „Moje cure u Zagrebu znaju da se možemo zezati i otići na kavu, ali da posao ne smije patiti“.
„Iz svih ljudi možete izvući neku korist ako imate poštovanja prema njima kao ljudima i kao stručnjacima. Lakše ćete surađivati i bolje utrošiti svoje i njihovo vrijeme,“ rekla je. Netko će vas zamijeniti dok ste odsutni ili preuzeti posao koji ne stignete. „Život je puno jednostavniji kad ostavite ego po strani“.
„Poslovne inteligencije ne bi bilo da nije bilo ljudi koji su radili kod nas. Kakva god da sam ja, ako nemam ljude koji vole i žele raditi uz mene, od toga ništa“, složna je Karaga.
Konačno, važno je imati tim s kojim možete otvoreno razgovarati, pa i podijeliti svoje strahove. Karaga se prisjeća koliko je važno bilo otvoreno izraziti strah oko širenja na globalno tržište. No, potrebno je razmišljati veliko.
„Jedino tako ćeš se pomaknuti“, zaključila je.
Networking breakfast održao se u Riverside golfu, a sponzori i partneri bili su Raiffeisen Bank, A1, Allianz i UniCredit Leasing.
Foto: Women in Adria
