Svijet je danas potpuno nezamisliv bez tehnologije. Malo je ljudi koji mogu obavljati svoje poslove u potpunosti off-line, a kamoli bez računala ili ikakvog mobilnog uređaja. Naši su stari možda mogli živjeti uz samo jedan radio, možda crno-bijeli televizor i fiksni telefon, no mi si danas teško možemo zamisliti bogat društven život u potpunosti lišen tehnologije. Iako je postala svojevrsna potreba, očiti su i negativni utjecaji tehnologije. Zato je dobro znati kako je povremeno možemo isključiti iz života.
Povezano:
- Melinda Gates: ‘Nisam bila spremna na to kako tehnologija utječe na moju djecu’
- 7 načina kako spriječiti da vam tehnologija ometa san
- Dopaminski post: Zašto je vrijeme da se odmaknete od tehnologije
Kako se negativni utjecaji tehnologije upliću u naše živote?
Mediji i društvene mreže imaju značajan utjecaj na naš život. Uz obitelj, prijatelje i poslovne suradnike, oni su veliki dio dana prisutni u našem životu bilo da slušate radio dok se vozite na posao, gledate vijesti, čitate novine, pratite neke online portale ili objave odnosno komunikaciju na društvenim mrežama. Posvuda su i okružuju nas. Čak su došli i na vaš ručni sat.
Dnevno se putem medija i društvenih mreža pošalje enormna količina informacija da to predstavlja pravi napad na naš um, pažnju, tijelo, radno okruženje i privatan ili društveni život.
Od faze prije 15 godina kada skoro da nismo imali poštenog sadržaja na Internetu, došli smo do prezasićenja, digitalnog smoga. Porukama odaslanim pomoću medija može se na nas utjecati na različite načine, neki od njih su pozitivni, motiviraju nas, uče, informiraju i razvijaju. Za takvim sadržajima sam i osobno često u potrazi i rado ih pratim.
S druge strane negativni utjecaji tehnologije značajno su vidljivi i kroz širenje lažnih vijesti, propagandu, programiranje uma, nametanje stvarnosti i ideja, manipulacije, utjecaj na naš negativni unutarnji govor i slično. S godinama se ubrzao protok informacija, više ih je dostupno, kako onih dobrih tako i onih lažnih. Treba to sve moći pratiti i pri tome ostati svoj i normalan.
Gubeći vrijeme na nepoznate korisnike intrneta, zanemarujemo sebe i svoje najbliže
Nije uvijek lako razlučiti što je od ovih digitalnih inputa prema nama kvalitetno i istinito, a što nije, što je dobro za nas, a što nas zapravo “truje”. I sada bi mi trebali svakoga dana glumiti filter koji će odvajati jedne od drugih. Osim što može biti korisna ili zabavna, intenzivna prisutnost ili aktivnost na društvenim mrežama i velika konzumacija medijskog sadržaja nas kroz određeni period i umara, smanjuje radnu efikasnost, odvlači pažnju od ciljeva i zadataka, i povećava stres i posljedice stresa.
Nije zanemarivo ni vrijeme i energija koje nam “ukradu” na trivijalnosti, a koje možemo provesti puno korisnije, s onima koje volimo ili ćemo ih posvetiti – sebi.
Primjerice, ako se dobrano “navučete” na dnevnu višesatnu konzumaciju digitalnih sadržaja ili medijskih programa bez racionalnog filtriranja, može se smanjiti komunikacija unutar obitelji, odlazak u prirodu, druženje s prijateljima uživo bez gledanja u mobitele, čitanje vrijedne literature ili jednostavno manje se posvećujemo sebi, poslu, bližnjima. Kada objava na mrežama postane oblik izbacivanja osobnih frustracija na sve o čemu imate ili nemate svoj stav, govor mržnje, friziranja našeg života, laganja samom sebi ili oblik liječenja osobnih problema, onda smo otišli s onu stranu crte.
Kao u svemu, naći pravu mjeru je ujedno i pravi izazov.
Goni nas iracionalni strah ‘da ćemo nešto propustiti’
Da bi se smanjilo vrijeme koje provodimo na mrežama ili u nekritičkoj konzumaciji apsolutno svakog sadržaja bez filtriranja, potrebno je prvo doista odlučiti i tada stvarno u praksi manje vremena provoditi u konzumiranju tehnologije i sadržaja. Obratite pažnju na statistiku vašeg mobilnog telefona i provjerite koliko vremena (sati) dnevno trošite na razne sadržaje. Mogli biste se i šokirati koliko vremena je otpalo na produktivnost, zabavu, umrežavanje ili nešto treće.
Ako nam netko skrene pozornost ili već osjetimo da nam prevelika vezanost uz tehnologiju, pogotovo u trenucima kada nam nije ni potrebna niti korisna, zašto se onda ne odlučimo da to vrijeme smanjimo? Često pojavljuje tzv. strah da ćemo nešto jako važno propustiti ako nismo na Facebooku ili Instagramu svaki dan satima ili da ćemo biti izostavljeni od nekog društvenih događanja i društvenog života. Ako nije bilo na Instagramu, je li se uopće dogodilo?
Strah od izostavljanja nije jedini. Poneki se boje išta objaviti na mrežama od straha procjene i ocjene drugih. Hoće li dobiti dovoljno lajkova ili hoće biti dovoljno “zanimljivi”, lijepi i egzotični sa svojim životom drugima? Koliko puta vam se dogodilo da bjesomučno skrolate po timelineu na mrežama u nadi da ćete naći neki baš zanimljivo sadržaj, a nitko od vaših kontakata nije postao ništa zanimlivo? Pa vrtite, refreshate i opet vrtite ubijajući dosadu. Gdje ste mogi biti u to vrijeme? S kime? Što ste sve mogli tada raditi? Društvene mreže mogu postati ozbiljan problem kada ih ovako gledamo.
Gutajući velike količine nefiltriranog medijskog i digitalnog sadržaja ne dobivate garanciju da ste točno i pravovremeno informirani, već da ste prvi progutali velike količine sadržaja. Pitanje je i što je od informacija točno i korisno, koliko netko želi da smo stvarno istinito informirani. Što propuštamo i što mi stvarno možemo saznati o pravoj istini, a ne onoj serviranoj. Pri tome ne mislim na novinare. Zamislite koliko manje stresa bi imali ljudi da prestanu sudjelovati u baš svakoj mogućoj raspravi na mrežama i izbacivanju ljutnje, ispod svakog članka iznositi svoje stavove ili uvjeravati ljude da je njihovo gledište jedino ispravno. Tada kada bi, tako smanjenog stresa i s puno više vremena u životu, svoju energiju usmjerili na nešto pozitivno, da nešto kreiranju, rade ili pomažu potrebitima, možda bi se puno bolje osjećali.
Osobno, već godinama sam temeljita u smanjivanju digitalnog i medijskog “zagađenja” svog vremena i nastavljam u tom ritmu. Od religioznog praćenja medija i mreža, postala sam osoba koja svoje vrijeme koristi na sasvim drugim mjestima. Godinama ne gledam “religiozno” svaki TV dnevnik, ne čitam dnevni tisak, prestala sam pratiti portale, na radiju prebacujem stanicu kada krenu s vijestima, ne pristajem slušati političke objave i drastično sam reducirala svoje pojavljivanje, komentiranje i objavljivanje na mrežama.
Od osobe koja je doručkovala LinkedIn, ručala Facebook i večerala Twitter (plus još nekoliko mreža), postala sam osoba koja aktivno koristi samo jednu društvenu mrežu poslovno i privatno i funkcioniram sasvim dobro. Biram reduciran broj informacija, ljudi i mjesta koje koristim za vlastito informiranje o meni zanimljivim sadržajima.
Danas nastojim ja koristiti tehnologiju, a ne ona mene. Dobar je način da tehnologija služi meni, a ne ja njoj.
Odbijam sudjelovati u ‘kolektivnim psihozama’ i počinjem živjeti
Presložila sam svoje vrijeme i sve više ga koristim za osobni rast i razvoj, obitelj, prijatelje, prirodu, sport i dobre knjige, te naravno poslove kojima se bavim. Svaka važna vijest koja treba doći do mene, dođe tako i tako. Ostale mi ili nisu potrebne ili ne mogu utjecati na određene događaje, a lišena sam sudjelovanja u nekih psihozama ili stanjima kolektivne svijesti koja se generira kada neki događaj ili situaciju komentira i prepričava veći broj ljudi. Često sam na putovnajima, događajima ili u društvu s ljudima čije fotografije ne stavljam na mreže i još sam živa i poslujem.
Jutra posvećujem sebi i tehnikama osobnog rasta i razvoja All level healinga, meditacijama koje radim.
Tijekom radnog dana imam faze posvećene isključivo produktivnosti i poslu, faze kada pogledam ono što me zanima na internetu, kada odgovaram na poruke, komentare i ostalo, a imam dijelove dana kada doslovno ugasim sve vanjske izvore ometanja i osiguravam si prostor za rad, kreativnost, pisanje i slično. Tada ne gledam ni Facebook, ne čitam mailove i ne odgovaram na pozive. Čak i sastanke nastojim grupirati u određene dane, a neke dane ostavljam samo za sebe i svoju kreativnost ili kreaciju.
Ograničavam i svoje radno vrijeme, gasim laptop na vrijeme da se odmaknem od posla i ne nosim ga stalno sa sobom.
Ne želim tehnologiji dati moje vrijeme za moju obitelji, vježbanje, prirodu ili knjigu. Kada sam s obitelji ili prijateljima, nastojim ne družiti se s tehnologijom. U teretanu nikada ne unosim mobitel. Doista smo postali predostupni, cijeli dan, vikendima, kada bismo trebali odmarati. Imamo pravo na odmor od posla i klijenata i treba to pravo koristiti. Baš kao što i klijenti i posao imaju pravo na odmor od mene jer i oni imaju sebe, svoje obitelji, prijatelje, interese, život. Svima nama treba odmor.
Uvijek računam i na fleksibilnost za neočekivane trenutke, ne želim postati mali vojnik koji uvijek sve radi po satu i kalendaru. Ne zaboravljam ni na svoje vrijeme za ljenčarenje. Pratim i osluškujem moje tijelo i intuiciju, oni me nikada ne varaju.
Filtrirajte ljude i sadržaje – osjećat ćete se bolje
Pažljivo biram koliko, što i koga ću pratiti i čitati na mrežama (blaženo je neke ljude maknuti sa svoje vremenske crte na mrežama), trudim se naći pozitivne, edukativne i motivirajuće sadržaje na Internetu, a večeri NE provodim uz politiku ili kataklizmičke medijske sadržaje, već uz dobru knjigu ili jednako takvo društvo.
Zapamtite, kada se tek budimo ujutro ili kada naš um navečer krene u fazu smanjene aktivnosti, važno je obratiti pažnju na informacije koje primamo. Nije isto hoćete li ujutro prvo zgrabiti mobitel i čitati vijesti i mailove ili ćete prvih 30 minuta dana posvetiti sebi kroz rad na sebi.
Uvečer kada polako idete prema snu birajte što će biti zadnje što primate kao informaciju – politika, svađa i rat ili motivacija i zahvalnost. Zapamtite da je neposredno nakon što se probudimo i kada idemo prema noćnom odmoru utisnuće informacije u naš um jako duboko. Pazite što ćete si utisnuti u to vrijeme.
Autorica: pravnica, poduzetnica, konzultantica, trener i učitelj All level healing tehnike Ana Keglović Horvat
Foto: Burst, Unsplash
Odličan tekst! Saželi ste toliko toga jasno, jezgrovito i jednostavno.