Malo zastanite, zapitajte se i iskreno odgovorite na sljedeće tvrdnje:
- Često se osjećam intrinzično manjkavo i defektno iznutra
- Užasno se osjećam kada pogriješim u nečemu
- Teško sama sebi opraštam greške.
- Podsvjesno me muči ružan osjećaj da sam loša i neadekvatna osoba.
- Sklona sam odustati čak i prije nego li pomislim probati nešto novo što me zanima
- Započnem nešto i onda stalno odlažem za sutra
- Sramim se skoro svega u vezi sa sobom
- Moje je samopouzdanje na toliko niskom stupnju da sam samu sebe uvjerila kako ne mogu ništa pametno postići u svom životu
- Bolje je da se ne upuštam u nešto, nego da u tome doživim neuspjeh ili da budem odbijena
- Osjećam se posramljeno kada ne ispunjavam tuđa očekivanja (roditelji, škola, posao, društvo)
- Duboko u sebi i podsvjesno osjećam da i ne zaslužujem ovaj život
Ako ste odgovorili potvrdno na više od četiri pitanja, sigurno ste i vi jedna od mnogih osoba koja se osjeća zarobljena svojim kritičnim i negativnim mislima koje se najčešće stvore same od sebe. Često se znaju miješati i s takozvanim nametljivim mislima što je tipično za ljude koji imaju opsesivni poremećaj ličnosti ili opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP) što nije tema ovog članka, piše Živim.
Koju poruku šalje vaš unutarnji kritičar?
Možda će vam zvučati glupo, besmisleno i ironično, no dobro je da osvijestite da svatko od nas ima nekog svog unutarnjeg kritičara koji sam po sebi nije loš ako njime znamo upravljati. Naš unutarnji kritičar nam pokušava pomoći i zaštititi nas, samo što mnogi ne razumiju njegovu logiku i stalno upadaju u iste zamke.
Evo jednog vrlo životnog primjera. Vaš unutarnji kritičar može vas spriječiti u situaciji kada se dovoljno ohrabrite i pokušate nešto učiniti što vam teško pada (vježbati, naučiti neku novu vještinu, pospremiti, čitati) da čujete taj unutarnji glas koji vas neprestano osuđuje – da nije tako ili da nije dovoljno dobro, da ne vrijedimo, da ovo i ono.
Tek kada se uhvatimo u koštac s našim samo govorom koji je pretjerano negativan i kritičan prema sebi, osvijestimo njegovu prisutnost i prije svega razumijemo o čemu se radi, tek tada možemo nadmudriti unutarnjeg kritičara koji je tu da pomogne da se znamo učinkovitije pozabaviti njime i da osvijestimo sva negativna i iskrivljena vjerovanja o sebi.
Pročitajte više: Što je anksioznost? “Svjesni smo pretjerivanja vlastite psihe, ali…”
Prepoznajte negativni govor, imenujte ga i zaustavite ga na vrijeme
Za početak, potrebno je osvijestiti okidače koji izazivaju negativan unutarnji govor. Nadalje, puno je onih koji imaju veliki problem prepoznati svoje osjećaje, verbalizirati ih i imenovati. To je također potrebno proći. Također, potrebno je prepoznati i osvijestiti negativne posljedice koje za sobom povlači taj loš unutarnji govor. Dalje je sve vježba. Pa evo nekoliko tehnika koje možete i sami primijeniti, a koje će vam (samo ako ste uporni), pomoći da zaustavite negativno razmišljanje:
Distancirajte se od svojih misli
Kada vaš um kaže da je život bez veze, nema nikakvog smisla ili kad pomislite da je sudbina odredila vašu nesreću, prihvatite tu misao tako što ćete jednostavno reći: ‘‘Ja samo mislim da život nema smisla i to je samo moja misao, a ne činjenica niti istina‘‘ ili ‘‘To je samo moja misao da sam rođen da budem nesretan!‘‘
Zapitajte se: “Je li mi ova misao korisna?”
Nije važno je li misao negativna ili nije. Ono što je bitno je da razumijete je li vaša misao korisna i vrijedna pažnje. Ako ste pogriješili na poslu ili rekli nekome nešto ružno pa se poslije pokajali, a vaš um vam govori “Nisi ti za ovaj posao‘‘, ‘‘Nisi to trebala reći. Jako si ga povrijedila i to će sigurno loše utjecati na vašu vezu‘‘ – takve misli svakako nisu korisne, a znate li zašto? Vrlo jednostavno – zato što vam takve misli ne daju niti jedan praktični savjet ili rješenje što da po tom pitanju učinite i promijenite. Dapače, samo vas još više spuštaju dok vas unutarnji glas sabotira i podsvjesno kritizira i omalovažava. I opet osvijestite: ‘‘Pa da, to je samo moja misao, a ne nikakva apsolutna istina ili činjenica koja se može empirijski dokazati, zar ne?‘‘
Imenujte svoje priče
Naš um neprestano prepričava neke svoje priče, i to najčešće negativne: ‘‘Nisam ja za to‘‘, ‘‘To će zauvijek ostati nedostižno za mene‘‘, ‘‘Vidi kakva si‘‘, ‘‘Bez veze se trudiš. Ništa od toga!‘‘
Poanta preispitivanja svojih misli nije u tome da se vi svjesno borite protiv tih priča. Ne, poanta je da svaku svoju priču jednostavno priznate i osvijestite. Jednom kada identificirate, osvijestite pa i imenujete omiljene priče svog uma, garantiram vam da će svaki puta biti manja vjerojatnost ponovnog upadanja u te podmukle zamke. Ako se i jave, bit će doista rijetke i u obliku intenziteta možda nekih tjelesnih senzacija i neugodnih osjećaja. Ne shvaćajte za ozbiljno svoje jer to su samo misli.
Umjesto da se usredotočite na neku misao, prebacite fokus na nešto drugo
U principu, negativne misli same po sebi ne bi trebale biti problem. One postaju problem kada povjerujete u njih i kada postanu vaše istine te im date punu pažnju. Radi se o tome da nas podsvjesni um često podsjeća na neke loše stvari iz prošlosti, upozorava na loše stvari koje dolaze u budućnosti i tako nam imputiraju užasnu spoznaju da zapravo s nama nešto nije u redu. Nakon što si kažete da je to samo vaša misao umjesto dubinske analize, bacite fokus na nešto smislenije. Sigurna sam da ima toliko stvari na koje se možete fokusirati. Nazovite nekoga, izađite van, pospremajte, itd.
Pripazite na uporabu negativnih riječi koji podsvjesno pobuđuju tjeskobu
Ispitajte svoje unutarnje brbljanje i slobodno se zapitajte ili konstatirajte: ‘‘Ma možda ja ipak pretjerujem s predviđanjem loših ishoda? Iskustvo mi je pokazalo da se skoro ništa od tih mojih predviđanja nije ostvarilo!‘‘ U tom kontekstu također razmislite i osvijestite jeste li skloni čestom korištenju riječi poput nikada, uvijek, sve ili ništa, nemoguće, nepodnošljivo, moram i trebam? Sve je to dio repertoara koje ste pohranili u vaš negativni samogovor koji samo još više umnožava i povećava intenzitet vaših tjeskobnih misli, i sigurno ne pomaže u ublažavanju vaše tjeskobe i anksioznosti uzrokovanu takvim negativnim mislima (pričama) i najcrnjim scenarijima.
Naučite biti tolerantni prema neizvjesnosti koje donosi život
Anksiozni ljudi naprosto ne podnose neizvjesnost. Oni žive u uvjerenju da ako bi imali moć kontrole svega i sviju oko sebe, da ne bi bilo ni briga u njihovim životima. Ipak, život često piše svoje priče bez obzira svidjele se nama te priče ili ne. Život je pun neizvjesnosti i zato je dobro da si to osvijestite. Različiti nepredviđeni događaji i nesreće dio su naših života i treba ih prihvatiti kada i ako se dogode, što ne znači unaprijed mozgati i razmišljati, prizivati i motati po glavi različite što ako scenarije. Znate li zašto? Zato što je rad na sprječavanju nekih loših ili negativnih ishoda koji jednostavno ne ovise o nama koliko god se mi trudili, ponekad nemoguć. Takav način razmišljanja može vama i bližnjima doista uništiti život.
Na što to ne možemo utjecati? Pa primjerice što će netko misliti o meni, hoću li oboljeti od neke teške bolesti, hoće li doći do svjetskog rata, o prirodnim katastrofama, klimatskim promjenama, itd. Jednako tako poučno je učiti i svoju djecu da se znaju uhvatiti u koštac s neizvjesnosti (primjerice koju će ocjenu dijete dobiti iz matematike i kako će reagirati ako nije odličan), umjesto da budete pretjerano i prezaštitnički nastrojeni prema, jer ih tako samo ograničavate živote i njihove slobode. Djeca jednostavno moraju imati iskustva i ona dobra i loša kako bi mogli učiti iz njih i nadograđivati se iznutra.
Pročitajte više: Psihologinja savjetuje kako se smiriti kad nas obuzme anksioznost
Možete brinuti koliko hoćete – briga ionako ne mijenja ishod
Ima mnogo onih koji su se uvjerili da ako dovoljno brinu, neće se dogoditi neke loše stvari. To je zato što se većina vaših briga i ne ostvare, a vi onda mislite je li se ta briga isplatila? Međutim, sama briga i zabrinutost koja samo generira i potiče vašu anksioznost, ne sprječava da se nešto (ne)dogodi. Malo razmislite koliko ste brinuli o… Jeste li mogli spriječiti da se to nešto dogodi ili ne dogodi?
Upoznavajući se kroz rad na sebi, svakim danom ćete napredovati i znati kako se udaljiti i upravljati lošim mislima koje vas paraliziraju i čine anksioznim. Osim toga, zapamtite da nije poanta u tome da se riješite svojih neugodnih misli pod svaku cijenu (npr. potiskujući ih ili se praveći se da ne postoje), jer misli su tu.
Konačni cilj je prepoznati svoje misli te ih doživjeti upravo onakvima kakve jesu – ne ih gurati od sebe i koristiti loše mehanizme suočavanja s takvim mislima, kao što su agresija, prejedanje, ovisnosti, itd. Radeći na sebi, potrebno je prepoznati i osvijestiti jednom za svagda, da su ljudske misli zapravo samo obične mentalne konstrukcije koje se najčešće mogu osporiti ili pobiti njihovim preispitivanjem kao što sam vam dala upute kako da to učinite. Naravno, treba biti uporan i dosljedan i rezultati sigurno neće izostati. Kod nekoga će to ići brže a nekoga možda sporije. Sve ovisi koliko je kontaminiran krivim vjerovanjima iznutra i lošim životnim navikama.
Foto: Canva
