Kao i svake godine, pažnju na dodjeli Oskara 2020. odnijelo je nekoliko upečatljivih događaja. Ovih dana definitivno svi pričaju o govoru Joaquina Phoenixa, a i o plaštu u kojem se na crvenom tepihu pojavila Natalie Portman.
Povezano:
- Tina Turner: Što možemo naučiti od kraljice rock’n’rolla?
- Kako je Frida Kahlo svoju bol pretvorila u umjetnost?
- U susret prvoj ženi na mjesecu: povijest žena u svemiru
Dodjela Oskara davno je prestala biti isključivo umjetnička manifestacija, a njegova društvena i politička dimenzija koja se manifestira u govorima i stavovima njegovih gostiju ima dugu povijest. Svi će se složiti da je ta povijest počela na dodjeli 1973. godine kada je Marlon Brando odbio prisustvovati ceremoniji te je poslao aktivistkinju za prava američkih starosjedioca, Sacheen Littlefeather. Ona je umjesto njega odbila nagradu u kategoriji najboljeg glumca za film Kum. Brandov čin označio je protest protiv stereotipne uloge američkih starosjedioca u kinematografiji.
Muškarci daju nagrade muškarcima
U tu su povijest ušli i glumci poput Richarda Geera svojim govorom o Kini i Tibetu 1993., Halle Berry, Michael Moorea, Dustin Lance Black, Patricia Arquette, Chris Rock i Leonardo DiCaprio. Posebna godina za političke poruke definitivno je bila 2016. kada su pod parolom ‘Oskar tako bijel’ (Oscar So White) ceremoniju bojkotirali neki glumci poput Willa Smitha i Jade Pickett Smith.
Unatoč brojnim kritikama, Američka akademija filmskih umjesnosti koja dodjeljuje nagradu Oskar još uvijek nije riješila problem manjka socijalne inkluzije. Tako su ponovo u nominacijama žene i osobe drugih rasa bili spektakularno zapostavljeni. Iako je vidljiv napredak u sastavu članstva akademije (2016. godine 92% članstva su činili bijelci, a 75% muškarci, danas je 84% članova bijele rase, dok su njih 68% muškarci), nije primijećen veliki napredak u priznavanju rada ženskih redateljica, scenaristkinja te žena u drugim kategorijama. Najproblematičnija kategorija kroz povijest i dalje ostaje ona za najboljeg redatelja, koja je od početka dodjele rezervirana za muškarce.
Žene s plašta Natalie Portman
Upravo je zbog toga plašt koji je na sebi imala Natalie Portman jedan od najvećih političkih ‘statementa’ na ovogodišnjoj dodjeli. Natalie je izgledala veličanstveno u Diorovoj kreaciji, a na rubovima plašta koji je podsjećao na odjelo zlatnim su koncem bila izvezena imena žena zapostavljenih u kategoriji najboljeg redatelja ove godine. I ovo joj nije prvi puta da skreće pažnju na ozbiljno zanemarivanje žena. Na dodjeli 2018. godine, najavila je istu kategoriju rečenicom: “…i ovo su svi muškarci nominirani.”
“Želja mi je bila odati priznanje ženama čiji nevjerojatan rad ove godine nije bio prepoznat”, rekla je Natalie Portman na crvenom tepihu, objašnjavajući novinarima i svijetu poruku iza svog veličanstvenog stylinga.
Mi smo odlučili napraviti malu posvetu svim ženama koje je Natalie Portman proslavila na svom plaštu pa smo izdvojili sva njihova postignuća. Uz to smo se prisjetili i povijesti ove vrlo kompetitivne i izrazito muške kategorije te svih žena koje su joj se približile.
Povezano:
- Savjeti Jennifer Lopez o uspjehu upravo su doza inspiracije i osnaživanje koje trebate danas
- Inspirativni ženski likovi s malih ekrana
- Što nas je Lady Gaga u samo nekoliko moćnih rečenica naučila o ostvarivanju snova
Celine Sciamma
Celine Sciamma francuska je scenaristica i redateljica rođena 1978. godine. Javnosti se prvi puta predstavila filmom Water Lilies koji je prvu puta prikazan 2007. godine na festivalu u Cannesu. Film Tomboy koji je prikazan na 61. Filmskom festivalu u Berlinu uspjela je snimiti u samo dva i pol mjeseca, a u francuskim se školama prikazuje kao dio obrazovnog programa. Njen film Girlhood 2014. godine također je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu, a predstavljen je i na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu te Sundance Film Festivalu. Njene glavne teme su odrastanje u kojem prikazuje borbu LGBT mladeži s vlastitom percepcijom odrastajući u suvremenom društvu. Njen zadnji film Portrait od the Lady on Fire osvojio je nagradu Queer Palm na festivalu u Cannesu prošle godine.
Mati Diop
Mati Diop je glumica i redateljica rođena u Francuskoj, a poznata je po ulozi u filmu 35 Shots of Rum. Osim toga, u kinematografiji je zapamćena i po filmu Atlantics kojeg je režirala 2019. godine, a koji je nominiran za najvišu nagradu Festivala u Cannesu, Palme d’Or. Iako nije osvojio istu nagradu, Atlantis je odnio nagradu Grand Prix.
Alma Har’el
Alma Har’el je četrdeset četverogodišnja redateljica koja se bavi filmom i glazbenim spotovima, porijeklom iz Izraela. Njen najpoznatiji uradak je dokumentarac Bombay Beach, koji je osvojio najveću nagradu na filmskom festivalu Tribeca 2011. godine. Osim toga, film je postao dijelom kurikula na nekoliko sveučilišta, uključujući i Harvard. Poznata je i po filmu Love True, a portal specijaliziran za filmske kritike nezavisnih produkcija, IndieWire, svrstao ju je među top 12 ženskih redateljica spremnih režirati blockbuster.
Melina Matsoukas
Melina Matsoukas trideset devetogodišnja je američka redateljica koja se bavi glazbenim spotovima, filmom i reklamama. Dvostruka je dobitnica nagrade Grammy i četverostruka dobitnica nagrade MTV Video Music Awards. U svojoj bogatoj karijeri režirala je spotove za mnoge zvijezde, od Beyonce, preko Snoop Doga, do Jennifer Lopez. Režirala je i filmove Queen & Slim i Insecure koji govore o problemima Afroamerikanaca u modernom američkom društvu.
Marielle Heller
Marielle Heller četrdesetogodišnja je američka glumica, redateljica i spisateljica. Najpoznatija je po režiji u filmu Dnevnik jedne tinejdžerice i biografske drame Can you ever forgive me? Prošle je godine režirala film A beautiful day in the Neighborhood koji prati život Freda Rogersa, a glumi ga Tom Hanks.
Greta Gerwig
Greta Gerwig je američka glumica i redateljica najpoznatija po filmovima Lady Bird iz 2017. godine i Little Women iz 2019. godine, za koje je zaradila nominaciju Oskara za najbolji film. Prvi je film nominiran i za najboljeg redatelja i najbolji originalni scenarij, a drugi je nominiran za najbolje adaptiran scenarij. Iako nije osvojila titulu najbolje redateljice, u povijesti je ostala zapamćena kao jedna od vrlo malo žena koje su uopće nominirane u toj kategoriji.
Lorene Scafaria
Lorene Scafaria je četrdeset jednogodišnja američka scenaristica, glumica i redateljica. Najpoznatija je po filmu Nick & Norah’s Infinite Playlist iz 2008., Seeking a Friend for the eng of the world iz 2012. i Hustlers koji je prošle godine podigao prašinu zbog angažmana Jennifer Loper, koja je u njemu odigrala ulogu života.
Lulu Wang
Lulu Wang je kinesko – američka filmska redateljica i producentica, rođena 1983. Pamtimo je po scenariju i režiji filma Posthumous iz 2014. i The Farewell iz 2019. Također je napisala i producirala nekoliko kratkih filmova, dokumentaraca i glazbenih spotova.
Pet u 90 godina
U svih 90 godina od kada se dodjeljuju Oskari, samo je pet žena nominirano u prestižnoj kategoriji za najboljeg redatelja. Htjeli smo pokraj redatelja dodati /redateljicu no to ionako ne bi imalo smisla kada je očito da je kategorija muška.
Stavimo ove podatke u omjer. Od 450 nominiranih u ovoj kategoriji kroz čitavu povijest dodjele Oskara, samo je pet nominiranih bilo ženskog roda. I od 90 dobitnika, samo je jedna bila žena. Kathryn Bigelow osvojila je Oskara za najbolju redateljicu 2010. godine za film The Hurt Locker, koji prati događaje u ratom pogođenom Iraku. Lina Wertmüller bila je prva žena nominirana u ovoj kategoriji, i to čak 48 godina nakon prve ceremonije ikad.
Čak 17 godina kasnije nominirana je i druga žena, Jane Campion, za film Piano, dramu koja prati radnju na Novom Zelandu u sredini 19-tog stoljeća. Na dodjeli 2004. godine nominirana je i Sofia Coppola, a 2018. godine i Greta Gerwing. Ove su žene ušle u 1.11% žena koje su ikada uopće nominirane u ovoj kategoriji, dok se broj žena koje su zaista i osvojile nagradu iznosi bijednih 0.22%.
Natalie Portman svojim je istupom drugima ukazala na srž problema s dodjelama prestižne nagrade i nadamo se da je tako označila korak prema njegovom rješenju. Također se nadamo se da će politički istupi na dodjelama Oskara postati još češći i da će borba svih glumaca i publike koja šalje poruke podrške na kraju i uroditi plodom. Tko zna, možda već sljedeće godine Oskari prestanu biti toliko muški.
Foto: Instagram
