Teško ubojstvo ženske osobe uvodi se kao novo kazneno djelo. Povećava se kazna za silovanje. Unapređuje se postupak zamjene kršene mjere opreza istražnim zatvorom te postupak obavještavanja žrtve o izlasku nasilnika na slobodu. Ovo su neke od novosti koje je jučer predstavila Vlada, neposredno po izlasku prvog izvješća o provođenju Istanbulske konvencije u kojem Hrvatska i nije previše bajno prošla.
Premijer Andrej Plenković najavio je izmjenu više zakona kojima se osnažuju prava žrtava. Intervenirat će se u Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o sudovima i Obiteljski zakon.
„Najavljene izmjene zasigurno otvaraju mogućnost značajnog napretka u zaštiti žena žrtava rodno uvjetovanog nasilja. Također pokazuju snažnu političku volju da se reagira na probleme uočene u praksi i da se stvari mijenjaju“, smatra Iva Čatipović, koordinatorica i savjetnica za pravna pitanja u SOS Rijeka.
Čatipović objašnjava da svaka od najavljenih izmjena, kako kaznenih tako i obiteljskopravnih, ima potencijal predstavljati korak naprijed u sustavu za zaštitu žena žrtava nasilja.
Audiovizualno svjedočenje – jesu li sudovi za to spremni?
Kad je riječ o kaznenom zakonodavstvu, uvodi se pravo žrtve na žalbu protiv rješenja o mjeri opreza. Kod kršenja mjera opreza sud će u roku od 24 sata morati donijeti rješenje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom. Također, policija dobiva ovlasti uhititi nasilnika kada postoji sumnja da je mjera prekršena. Novost je i da će žrtve kaznenih djela protiv spolnih sloboda trebati ispitivati audiovizualnim putem. Ova mogućnost nije u potpunosti nova, objašnjava nam Čatipović.
Do sada je u Zakonu o kaznenom postupku stajalo da će se ispitivanje kao svjedoka žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela trgovanja ljudima ili ako je kazneno djelo počinjeno u obitelji provesti putem audio video uređaja – ako žrtva to zatraži.
„Dakle, bio je potreban zahtjev žrtve. To je bilo problematično jer žrtve često nisu znale niti da trebaju podnijeti zahtjev, a kamo li kako, kada i kome da ga podnesu“, napominje.
Prema jučer predstavljenom prijedlogu, ispitivanje kao svjedoka žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela trgovanja ljudima, nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama trebalo bi se provoditi putem audio-video uređaja uvijek, bez da žrtva za to mora postaviti zahtjev. S tim da je ostavljena mogućnost da žrtva ipak bude ‘uživo’ nazočna u sudnici, ako to sama želi i zahtijeva, pojašnjava Čatipović.
„Mislim da je ovo sigurno dobra izmjena, pod uvjetom da se uspije dosljedno sprovesti u praksi. Naime, još uvijek čujemo ponekad s terena da ‘nema linka’, dakle ne znamo sa sigurnošću imaju li apsolutno svi sudovi opremu potrebnu za ovaj način ispitivanja, je li oprema u funkciji, a osoblje osposobljeno da je koristi“, upozorava.
Pročitajte više: Femicid u Hrvatskoj: Zakoni podupiru nasilje, a društvu je ono ‘incident’
Problem je preveliki postotak izricanja novčanih kazni
Iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji briše se prekršaj spolnog uznemiravanja i prebacuje se u sferu kaznene odgovornosti, a za kršenje zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, moći će se izreći isključivo zatvorska kazna. Čatipović objašnjava da smo do sada imali alternativno rješenje – kršenje zaštitnih mjera (kao što je, primjerice, mjera zabrana približavanja) moglo je biti kažnjeno novčanom kaznom ili kaznom zatvora.
„U prekršajnoj sferi općeniti nam je problem prevelik postotak izricanja novčanih kazni. Smatram da novčane kazne nisu adekvatan način sankcioniranja nasilja u obitelji. Ne samo da šalju krivu poruku (da za nasilje u obitelji možemo biti kažnjeni na isti način kao za pogrešno parkiranje), već često u konačnici financijski oštete samu žrtvu, s obzirom na to da se često plaćaju iz zajedničkog kućnog budžeta“, naglašava.
Teže kazne za silovanje. Femicid postaje kazneno djelo
Među najavljenim promjenama je i povećavanje kazne za silovanje. Za temeljni oblik – tri do osam godina zatvora, umjesto jedne do pet, a za kvalificirani oblik pet do 12 godina zatvora, umjesto tri do 10 godina. Temeljni oblik silovanja zasniva se na izostanku pristanka, a kvalificirani oblik je teži oblik, kada je silovanje počinjeno uz silu ili prijetnju.
Ukida se zastara kaznenog progona za sva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (pedofilije), a propisuje se i nezastarijevanje kaznenog progona i nezastarijevanje izvršavanja kazne za kazneno djelo teškog ubojstva žene. Nametljivim ponašanjem i spolnim uznemiravanjem od sada će se smatrati kaznena djela koja nisu nužno bila dugotrajna.
Dugoočekivana traženja ženskih udruga i aktivistica da se femicid definira kao posebno kazneno djelo ostvarila su se. Femicid je ubojstvo žene samo zato što je žena pa se uvodi posebno kazneno djelo – teško ubojstvo ženske osobe za koje će biti zapriječena kazna zatvora od najmanje deset godina do dugotrajnog zatvora.
Čatipović pozdravlja najavljene pomake i promjene, no upozorava da treba imati na umu da je zakonodavni okvir, iako apsolutno nužan temelj svake stvarne promjene, upravo samo to – temelj.
„Koliko posla ima od izgradnje temelja do useljenja u kuću, vjerojatno isto toliko ima od postavljanja kvalitetnog zakonodavnog okvira do toga da on zaista i u potpunosti oživi u praksi. Sve ove izmjene praksa mora shvatiti, prihvatiti, oživotvoriti – a država ima odgovornost da i u tome pomogne“, upozorava pravnica.
Pročitajte više: Izvješće o Istanbulskoj konvenciji. ‘Koraci su poduzeti, ali koliko kvalitetni?’
Kako iskorijeniti patrijarhalne stavove iz sudova
Izvješće o Istanbulskoj konvenciji upozorilo je da u kaznenom pravosuđu prevladavaju predrasude i patrijarhalni stavovi. Vlada se, izgleda, odlučila uhvatiti u koštac s tim pa je najavljena promjena Zakona o sudovima. Tom promjenom na predmetima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama moći raditi samo oni suci koji se redovito stručno usavršavaju o problemu nasilja.
„Mislim da je primjer specijalizacije sudaca odličan primjer toga koliko je posla između ideje i njezinog (potpunog) ostvarenja“.
Čatipović objašnjava da prijedlog (novog) čl. 10 a Zakona o sudovima predviđa da se suci i državni službenici za rad na predmetima nasilja u obitelji određuju godišnjim rasporedom poslova, pri čemu će predsjednik suda voditi računa o tome da suci koji se raspoređuju na rad na ovim predmetima moraju imati izražen osjećaj i sklonost za rad na predmetima ove vrste te koji će redovito pohađati stručno usavršavanje iz ovog područja. Program i način održavanja spomenutog stručnog usavršavanja pravilnikom treba propisati ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Ako ćemo se voditi primjerom…
Pravnica upozorava da su u Hrvatskoj relativno nedavno na sličan način na općinskim sudovima osnovani posebni odjeli za postupanje u obiteljskopravnim predmetima. Suce i državne službenike za rad na tim predmetima također godišnjim rasporedom poslova određuje predsjednik suda. Pri tomu sukladno zakonu treba voditi računa o tome da suci koji se raspoređuju na rad na ovim predmetima moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke djece, vladati osnovnim znanjima iz područja socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za mlade osobe te redovito pohađati stručno usavršavanje iz ovih područja. Propisivanje programa i načina održavanja stručnog usavršavanja također je povjereno ministru zaduženom poslove pravosuđa.
„Što nam je pokazalo uvođenje obiteljskih odjela, odnosno (u neku ruku) specijaliziranih obiteljskih sudaca? Koliko mi je poznato, službene evaluacije (barem javno dostupno) nema“, naglašava.
Stoga se, dodaje Čatipović, možemo osloniti samo na povratne informacije kolega koje rade u praksi i informacije dobivene od naših korisnica, žena žrtava nasilja.
„Ono što od njih čujemo da, nažalost, obiteljski odjeli (blago rečeno) nisu ostvarili svoj puni potencijal: čujemo da se postupci uglavnom nisu ubrzali, da se privremene mjere i dalje prečesto ne donose u roku, da u velikim sudovima pojedini suci imaju puno previše, a u malima premalo predmeta…Čujemo da ponegdje nije bilo dovoljno sudaca koji zadovoljavaju (moram reći, vrlo neobjektivan kriterij) ‘osjećaja i sklonosti za rad na predmetima ove vrste’ pa su negdje za ovaj posao raspoređeni neki za koje se u praksi čini da pokazuju izraziti nedostatak ‘osjećaja i sklonosti za rad na predmetima ove vrste’. Tako da nam i dalje dolaze žene koje su jako razočarane načinom na koji se njih i nasilje koje su proživjele tretira tijekom sudskim postupaka. Prema informacijama kojima raspolažemo, obvezne, rodno specifične, redove edukacije za sada također nema“, naglašava.
Edukacija – da, ali treba pažljivo provođenje
Imajući na umu sve navedeno, nije joj lako izjasniti se o (ne)korisnosti najavljene ‘specijalizacije’ za rad na predmetima nasilja u obitelji.
„Specijalizaciju sudaca i službenika koji rade na ovakvim predmetima načelno apsolutno podržavam, ali mislim da trebamo biti puno, puno pažljivi u načinu provođenja ove mjere“, objašnjava. Smatra da moraju biti propisani puno jasniji, formalni kriteriji, s formalnom potvrdom posebne razine znanja i stručnosti koja će postojati već u samom trenutku stupanja na radno mjesto.
„Također, edukacija ne smije ostati mrtvo slovo na papiru – ona mora biti obvezna, redovna, jasno prepoznajući i adresirajući rodnu uvjetovanost nasilja prema ženama“, kaže.
Pročitajte više: Film “Samo kad se smijem” hrvatske redateljice zanijemio publiku na SFF-u
Stupanje na snagu od 2024.
Od ostalih izmjena, novine Zakona o kaznenom postupku omogućavaju veća prava žrtve pa će tako biti obvezna anonimizacija svih podataka na temelju kojih se može otkriti identitet žrtve. Propisuje se i pravo žrtve na žalbu protiv rješenja o mjerama opreza. U odnosu na istražni zatvor, sud će morati razmotriti žalbu ako je žrtva podnese. Također, tijela kaznenog postupka trebaju posebno uzeti u obzir rizične faktore za eventualno ponavljanje nasilja.
Kod izricanja mjere opreza zabrane približavanja sud će morati izreći minimalno 50 metara udaljenosti. Do sada u postojećem Zakonu nije propisana minimalna udaljenost. Propisuje se i obavezno ispitivanje bliskih osoba na dokaznom ročištu. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji povećava novčane kazne za sve oblike nasilja nad ženama, a za kršenje zaštitnih mjera propisuje kaznu zatvora kao jednu i isključivu kaznu.
Izmjene zakona će do kraja idućeg tjedna biti puštene u javno savjetovanje, a cilj je da se usvoje do kraja ove godine te na snagu stupe u siječnju 2024.
Pročitajte više: Feminističke knjige koje zaslužuju mjesto na vašoj polici
Briše se pojam ‘otuđenja’
Obiteljski zakon je u procesu usklađivanja s odlukom Ustavnog suda, drugim zakonima, ali i Istanbulskom konvencijom zbog čega se mijenja nekoliko članaka. Dodatno se štite prava i interes djece koja su žrtve nasilja u obitelji, a to podrazumijeva i djecu koja su svjedoci nasilja.
Također, poslana je uputa stručnjacima iz sustava socijalne skrbi da ne koriste pojam “otuđenja djeteta”, kao i da se majke koje se pozivaju na nasilje ne smatraju nesuradljivima i nekompetentnima kao roditelji. Ove promjene Čatipović posebno pozdravlja.
„Koncept otuđenja, koji je nažalost uspio pustiti duboko korijenje i u Hrvatskoj, nanio je nenadoknadivu štetu mnogim ženama žrtvama nasilja, koje su zbog njegovog korištenja od sustava umjesto zaštite dobile etiketu otuđiteljice i nesuradljive majke. Ako to korijenje sada zaista počupamo – napravili smo ogromnu stvar“, zaključuje Čatipović.
Od daljnjih promjena, iz zakona se briše obveza o medijaciji kada postoji tvrdnja ili saznanje o postojanju nasilja u obitelji, a kod donošenja odluke o roditeljskoj skrbi propisuje se da sud mora uzeti u obzir i tvrdnje o postojanju nasilja. Da bi se materijalno zaštitila djeca od roditelja koji ne plaćaju alimentaciju, uvest će se Alimentacijski fond putem kojeg će država isplaćivati iznos alimentacije za djecu čiji roditelji ne izvršavaju svoje obaveze, a država će se naknadno namiriti od obveznika uzdržavanja.
„Ne umanjujući značaj najavljenih izmjena, one same po sebi ipak većinom predstavljaju liječenje pojedinih simptoma, a ne uklanjanja dubinskih uzroka problema u našem sustavu“, zaključuje Čatipović.
Foto: Canva / Privatna arhiva / Twitter
