Sukobi su u svakodnevici, u poslovnom, ali i privatnom životu, neizbježni. Oni su često prisutni i među djecom, u vrtićima i školama, jer mnoga od njih nikad nisu naučila svoj sukob riješiti na miran i nenasilan način, pa čak nisu imala ni priliku naučiti. Nažalost, u medijima danas imamo mnogo vijesti o tome kako raste nasilje među mladima, kako ono u virtualnom svijetu, tako još uvijek i u osobnom kontaktu. Znati pravilno reagirati i naći kompromisno rješenje osnovne su pretpostavke stvaranja kvalitetnih privatnih i, kasnije, poslovnih odnosa, stoga je tvrtka Pripreme iuridica osmislila radionice kroz koje djeca stječu neophodne kompetencije.
Povezano:
Kako riješiti nasilje među mladima?
Radi se o radionicama medijacije, a ukratko, ako se još niste susreli s pojmom medijacije, riječ je o postupku u kojem stranke u sigurnom ozračju i uz pomoć treće nepristrane osobe – izmiritelja, imaju priliku riješiti spor na vlastiti način i uspostaviti konfliktom prekinutu komunikaciju. U II. osnovnoj školi Varaždin nedavno smo održali takvu radionicu za osme razrede, kroz koju su djeca u simulaciji suđenja naučila kako nenasilno riješiti sukobe u razredu i školi.
Prvi korak uspješne medijacije, pa tako i u radionici vršnjačke medijacije, je međusobno upoznavanje sudionika/polaznika. Čak i ako se isti već poznaju, radi se o novom upoznavanju i povezivanju. Potom slijedi razgovor oko razloga sukoba i toga što uopće sukob predstavlja, a zatim se obrađuje još cijeli niz elementa. Sam tijek je popraćen igrama i raznim aktivnostima u kojima sudjeluju svi polaznici. Istraživanja su pokazala da, što se djeca više igraju, postaju bolja u društvenim vještinama i uključivanju u međusobne odnose te se bolje nose s problemima. Igrom se sposobnost nošenja sa stresom neprestano poboljšava i naposljetku se mogu nositi sa sve težim i složenijim situacijama. Otpornost se ne postiže izbjegavanjem stresa nego učenjem kako ga svladati.
Učenici kroz različite situacije shvaćaju razloge sukoba
U drugom dijelu radionice obrađuje se izmišljeni sudski predmet uz sudjelovanje polaznika, bilo u svojstvu suca, odvjetnika, svjedoka ili treće osobe, te se na jednostavan i razumljiv način simulira sudski postupak. U svakom slučaju uzima se u obzir dob polaznika tako da se simulira predmet na djeci zanimljiv i shvatljiv način. Primjerice, priča o Ivici i Marici te strašnom vuku koji je došao pred šumsko vijeće prilikom koje se izmijenjuju učenici na pozicije i vuka i djece i vijeća te pokušavaju shvatiti razloge koji su doveli do određene situacije
Nastavno se simulira način rješavanja konflikta između učenika uz posredovanje „ravnatelja“, na način da su neki učenici u ulozi učenika, neki profesora, neki roditelja, a neki ravnatelja. Na taj način im se daje mogućnost da pokušaju shvatiti poziciju ravnatelja, odnosno razrednika pri rješavanja konflikta između učenika, a kako bi u budućnosti pokušali sagledati situaciju sa svih kuteva.
Nema podizanja tona ili upotrebe sile
Treći dio podrazumijeva medijaciju u istom predmetu, odnosno problemu iz simulacije suđenja/šumskog vijeća/školskog odbora. Prikazuje se kako se razgovorom uz pomoć treće/trećih osoba može riješiti nastala situacija i dolazi se do zaključka da se svaki problem može riješiti mirnim putem, bez da se primjenjuje „sila“ u bilo kojem obliku. Djeca medijatori sa sigurnošću znaju da će u takvom okruženju, prilikom sukoba i razlike u mišljenju, biti saslušani, uvaženi i da će svaki podignuti ton ili upotreba sile biti kontraproduktivni.
Kako bi odnosi među djecom bili bolji, važno je i da se svako pojedino dijete osjeća dobro i vrijedno. To se postiže usmjeravanjem djetetove pozornosti sa pohvale na zadatak, što mu dodatno pomaže da se fokusira na rad i izgradi osjećaj da je kadro usavršiti neku vještinu. Naglasak na trudu, a ne na urođenoj sposobnosti dugoročno gledajući djetetu nosi više samopouzdanja. Također, jedna od vještina koja se razvija ovakvim radionicama je empatija, ključni čimbenik liderske, menadžerske i poslovne uspješnosti. Viša razina empatije smanjuje vršnjačko nasilje te uvelike poboljšava međuljudske odnose.
Djeca moraju znati da su uvažena i bitna
Ono što iz iskustva ovakvog rada s djecom još mogu preporučiti jest uvođenje pravilnika ponašanja početkom školske godine, u suradnji sa samim učenicima, koji će predložiti barem jedno pravilo kojeg se svi moraju pridržavati, kao i sankciju za nepridržavanje istog – djeca moraju znati da su uvažena i bitna, da njihovo mišljenje jest važno i tada se više angažiraju i imaju osjećaj odgovornosti i prihvaćanja. Promicanje demokracije u ovom se slučaju odvija kroz razgovor što znači dobar razred i kojih se vrijednosti treba pridržavati kako bi u njemu bilo sklada. Naravno, u temelju svega ostaje iskren i autentičan razgovor, odnosno svijest djece da se uvijek imaju kome obratiti, pa tako prepreke postaju lakše, a osjećaji straha, nemoći ili frustracije, koji često dovode do sukoba, blijede.
Autorica: Odvjetnica Kristina Bajsić Bogović
Foto: Unsplash
