Napokon smo i to dočekali – napuštanje životinja postaje kazneno djelo. Predviđena kazna zatvora je do godinu dana, a povisit će se i zatvorske kazne za ubijanje ili mučenje životinja. Iz dokumenata radne skupine Ministarstva pravosuđa i uprave, koja radi na izmjenama Kaznenog zakona, vidljivo je da se Ministarstvo odlučilo ozbiljnije „uhvatiti“ teme jačanja zaštite životinja. Osim velikog broja građana, ovu odluku, naravno, pozdravljaju i razne udruge koje godinama apeliraju na stroži Zakon te zbrinjavaju napuštene i mučene životinje. O ovoj odluci, ali i prostoru za daljnji napredak, razgovarali smo s Ivanom Crnojom iz Udruge Pobjede te predsjednikom Udruge Prijatelji životinja Lukom Omanom.
Kazna za napuštanje životinja sigurno će imati i preventivni učinak
Za početak, važno je spomenuti da je trenutačno Kaznenim zakonom propisana kazna zatvora do godinu dana ako netko usmrti životinju ili ako ju teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili ju izlaže nepotrebnim patnjama. Ako je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja, kažnjava se zatvorom do dvije godine. Što se tiče napuštanja životinja, ono se kao zasebno kazneno djelo već tretira u Kanadi, Finskoj, Švedskoj, Francuskoj, Sjevernoj Irskoj i Mađarskoj, dok je u Švicarskoj svrstano u sferu prekršaja, ali uz predviđenu i zatvorsku kaznu.
Ivana Crnoja smatra da je prijedlog da se napuštanje životinja kažnjava zatvorskim kaznama odličan, jer će ta kazna, sigurna je, imati i preventivni učinak.
„To je ono što mi trenutno moljakamo ljude – da dobro, da sto puta razmisle trebaju li imati psa jer ako nemaju vremena, novaca, općenito uvjete, nitko ih na ovome svijetu ne tjera da to učine, da ga imaju! I tako se odgajaju ljudi! Nadam se kako će isti prijedlog proći saborsku proceduru. To je start, to je temelj“.
I Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja, ističe da je odluka o tome da napuštanje životinja i u Hrvatskoj postane kazneno djelo „pozitivna i nužna promjena te konkretan korak naprijed“. Objašnjava da napuštanje životinja zaista ima sve elemente kaznenog djela jer je svatko tko napusti životinju itekako svjestan da toj životinji slijede patnja i smrt, umiranje od gladi, žeđi, vrućine ili hladnoće, stradavanje od automobila, ugrizi drugih životinja i slično.
Pročitajte više: Je li smrt kućnog ljubimca dovoljno dobar razlog za izostajanje s posla?
Niti jedan zlostavljač životinja nikada nije dobio zatvorsku kaznu
Osim toga, napuštena životinja, krivnjom onoga tko ju je napustio, može ugristi drugu životinju ili čovjeka i izazvati prometnu nesreću. Zbog osobe koja je napustila životinju, lokalne zajednice moraju organizirati njezino hvatanje, liječenje, kastraciju, cijepljenje, smještaj u sklonište, oglašavanje i udomljavanje, i to na trošak svih građana. Ističe da u Udruzi Prijatelji životinja zbog toga smatraju da je najvažnije da napuštanje životinja uđe u Kazneni zakon i da bude kažnjivo zatvorskom kaznom.
„To će djelovati vrlo edukativno i preventivno i drastično će povećati provedbu. Sami građani žele da se napuštanje životinja sankcionira kaznom zatvora – aktualne ankete pokazuju da više od 88 posto ljudi podržava ovu hvalevrijednu najavu nadležnog Ministarstva“, poručuje Oman.
Crnoja se osvrnula i na kažnjavanje zlostavljača i/ili ubojica životinja. Kako kaže, sadašnji prijedlog Vlade jest da kazna poraste na maksimalno trajanje od dvije godine, što je povećanje u odnosu na sada. Naime, kao što smo već rekli, sada je maksimalna kazna koju zlostavljač i/ili ubojica životinje može dobiti jedna godina i to je, smatra Crnoja, u startu poraz, jer u našem sudstvu postoji mehanizam koji sve kazne do godinu dana mijenja u rad za opće dobro, što znači da niti jedan zlostavljač nije dobio zatvorsku kaznu nikada, premda su odgovarali za neopisivo strašne zločine.
„Čak i sadašnji prijedlog, koji, podsjećam, još uvijek je samo to, prijedlog, na povećanje do dvije godine je preblag, odnosno ta kazna je premala. Uzeti nekome život i/ili zlostavljati nekog s kim načelno možeš potpuno suosjećati, jer bazične potrebe koje svojim ponašanjem grubo gaziš su istovjetne svim vrstama, je neoprostivo i društvo to ne smije tolerirati“!
Pročitajte više: Udomljavanje pasa čin je kojim spašavate život i činite svijet boljim
Lokalna zajednica mora prepoznati svoju ulogu
Ističe da nasilje ne poznaje vrstašku, rodnu, nacionalnu ili bilo kakvu razliku, ustvari ono je uglavnom okrenuto prema onima koji se teško ili nikako ne mogu braniti. U tom slučaju društvo koje komunicira kroz zakonodavnu odnosno izvršnu vlast preuzima ulogu zaštitnika slabijih. U tom kontekstu kazna ne smije biti mala, iz pijeteta prema žrtvama, kao i zbog pedagoške mjere odgajanja idućih generacija kojima nasilje ne smije biti društveno prihvatljiv imperativ.
Dodaje da postoji i problem „trpanja svega u isti koš“.
„Kako bih se laički mogla izraziti o zakonu koji jednako tretira nekoga tko je sustavno, primjerice godinama seksualno zlostavljao svoga psa, nekoga tko organizira borbe pasa, želim reći da zakon mora prepoznavati i stupnjevati težinu izvršenog zločina! Jer u protivnom njegujemo generacije koje sliježu ramenima. Nama, meni je dosta slijeganja ramenima, želim da se približimo društvima koja nas na tolike mnoge načine inspiriraju, društvima koja desetljećima imaju i upražnjavaju visoke kazne za zlostavljače životinja i naravno da su rezultati prisutni“, poručuje Crnoja.
Dakle, prostora za napredak u cijeloj priči oko Zakona – ima. Kad je riječ o napuštanju životinja, Oman naglašava da je preventiva najvažnija. Iznimno je bitna kontrola mikročipiranja pasa, odnosno trebalo bi se provjeravati jesu li u svim kućanstvima svi psi označeni mikročipom, što je i zakonska obaveza. Aspekt na kojemu također treba poraditi je obavezna kastracija pasa i mačaka kao jedini način kontrole razmnožavanja životinja, uz evidentirane izuzetke.
Lokalne zajednice trebaju poticati i financirati kastracije, što su mnoge i počele. Odličan primjer je Grčka koja je 2021. propisala da je kastracija pasa i mačaka obavezna za sve, uz neke medicinske iznimke, osim za licencirane uzgajivače. I mnoge druge države svjesne su da je upravo kastracija učinkovita i humana metoda regulacije populacije pasa i mačaka.
Pročitajte više: 4 razloga da svog kućnog ljubimca vodite na posao
Imamo dobre zakone, ali oni ne daju rezultate jer se – ne provode
„To su uvidjeli sada već i mnogi gradovi u Hrvatskoj i vrijeme je da to uvidi i država. Neželjene trudne kuje i mačke te štenci i mačići odbačeni po parkovima koje polužive jedu crvi trebaju postati prošlost, a to se neće dogoditi ako se ne propiše način obavezne kontrole razmnožavanja pasa i mačaka, uz evidentirane izuzetke. Visoke kazne potaknut će ljude i da ne zanemaruju zakonsku obavezu kontrole razmnožavanja pasa i mačaka jer će itekako sada više paziti na sve zakonske odredbe. Kada bi sve lokalne zajednice jednako provodile svoje zakonske obaveze, problema gotovo ne bi niti bilo“.
Trenutačno neke lokalne zajednice uredno zbrinjavaju napuštene i ranjene životinje, provele su kontrolu mikročipiranja pasa, odnosno obišle su sva kućanstva kako bi se uvjerile da su svi psi označeni mikročipom, financiraju kastracije skrbničkih psa i mačaka, kao i slobodnoživućih mačaka, educiraju stanovništvo, dok neke nisu ni svjesne svojih zakonskih obaveza i nužnosti preventivnog djelovanja.
„Poticanje provedbe zakonskih propisa zahtjevan je posao, no donijet će iznimne rezultate u zaštiti životinja u Hrvatskoj“, zaključuje Oman.
Kad je riječ o prostoru za napredak, Crnoja objašnjava da je ono u čemu Hrvatska „očajno kaska“ – provedba zakona.
„Mi i sada imamo jako dobre zakone koji bi, da se provode, dali itekako dobre rezultate“!
I ona se dotaknula činjenice da je svim gradovima i općinama zakonom naložena provjera odnosno popis mikročipiranih pasa.
Pročitajte više: Sprječavaju li kućni ljubimci razvoj karijere ili biznisa?
‘Turisti se istovremeno šokiraju i ljepotom i okrutnošću naše zemlje’
„Slikovito to izgleda ovako: oformite tim ljudi, primjerice komunalne redare ili zaposlite studente, ljude preko programa Javnih radova… mogućnosti postoje, koji od vrata do vrata idu u vašoj općini ili gradu i popisuju pse, provjeravaju jesu li su ti psi čipirani, ako nisu dozvoli se rok u kojem su skrbnici dužni ispoštovati tu zakonsku obavezu, pa tek onda eventualno ide kazna. Provjerite jesu li kastrirani i događa se to da vi manjom financijskom injekcijom u taj projekt dobijete znatno smanjenje troškova zbrinjavanja napuštenih pasa u budućnosti jer neće biti neželjenog potomstva ostavljanog uokolo, kao što, kada pronađete psa na ulici, očitanjem čipa točno znate tko mu je skrbnik, on ne postaje komunalni problem odnosno problem grada ili općine, nego se kazna za psa bez nadzora naplaćuje skrbniku što ga onda dalje čini opreznijim i slično…“.
Puno je modela po kojima se već sada, uz postojeće alate, problem može smanjiti i staviti pod kontrolu te tako, u budućnosti, rasteretiti javne proračune.
„Naš problem je to što aktualne politike ne razmišljaju o budućnosti i održivosti, nego samo u okvirima svojih mandata. Mislim da civilni sektor već odrađuje ogroman, gotov sav posao brige o napuštenim životinjama. Vrijeme je da se i javni sektor konačno uključi, vjerujem, odnosno želim vjerovati da smo i kao društvo dovoljno sazreli da se u Europu uselimo i moralnim vrijednostima koje se daju iščitati iz brzog i efikasnog sustava koji postoji da bi štitio i služio a ne da se, kao što je trenutno situacija, turisti istovremeno šokiraju i ljepotom i okrutnošću zemlje kojom se tako nezasluženo ponosimo“, poručuje Crnoja za kraj.
Foto: Canva / privatna arhiva / Instagram @voxfeminae
