Pokretanje i održavanje poslovanja zahtjev rad, upornost, ali i jako puno hrabrih odluka. Svaki poduzetnik zna da jedino rizikom može stvoriti velike pomake. Kako bismo se uvjerili u istinitost tih tvrdnji upitali smo naše poduzetnice koji su njihovi najradikalniji potezi. Njihova hrabrost će vas zaraziti!
Povezano:
- Kako su ove poduzetnice i managerice prigrlile osobne i poslovne krize i iz njih izašle još jače
- Što najbolje hrvatske poduzetnice planiraju i očekuju u 2020.?
- Top 9 savjet menadžerica iz 2019.!
Najradikalniji potezi poduzetnica
Kada bismo pitali sve ljude na svijetu što im najviše treba u životu, većina bi ih sigurno odgovorila – siguran posao i obitelj. No s druge strane, kada bi pitali većinu uspješnih poduzetnika čega su se prvo trebali odreći kada su započinjali vlastiti posao, odgovor bi najvjerojatnije glasio – sigurnosti. Stoga smo pitali naše poduzetnice koji su im bili najradikalniji potezi prilikom pokretanja i održavanja poslovanja. Neki odgovori su nas jako iznenadili!
“Sklapanje posla nekoliko sati prije poroda”
Ana Milas otkrila nam je situaciju koju definitivno možemo uvrstiti u najhrabrije poteze koje smo ikad čuli. Njenu odluku o drastičnoj žrtvi vlastitog komfora zasigurno je poduzela malo koja žena. “Moj najradikalniji potez otkad imam firmu je bilo prihvaćanje konzultantskog ugovora s jednom globalnom korporacijom 9 sati prije poroda. Naime, skype meeting na kojem sam potvrdila suradnju je bio u 18:00, a ja sam rodila svog sina u 03:20”, otkrila nam je Ana.
Najradikalniji potezi su oni koje prvi puta vučemo
“Svojim najradikalnijim potezom smatram zaokret koji sam napravila na vrhuncu karijere, kad sam nakon deset godina vrlo uspješne menadžerske karijere u marketingu odlučila otići i specijalizirati se u nekom području koje je novo, u nečem čega nema, nešto što nije toliko zastupljeno na našem tržištu”, ispričala je Silvija Vig. Ona se odlučila usmjeriti u poslovnu etiku, područje za koje kaže da nije bilo razvijeno u Hrvatskoj, unatoč širokoj i dugotrajnoj prisutnosti u SAD-u. Nakon deset godina istraživanja uspjela je doktorirati u tom području, a čak je izdala i vlastitu knjigu.
“Moram priznati da su se svi čudili mojoj odluci i pitali me ‘Pa postoji li uopće poslovna etika u Hrvatskoj?’. Međutim, nisam odustajala i mislim da nisam pogriješila”, zaključuje Silvija.
Sličnu nam je stvar ispričala i Maja Bosanac. “Prva radikalna odluka je svakako bila odlazak sa sigurnog posla i kretanje u novu priču, a druga još radikalnija odluka je bila kretanje u priču koja još ne postoji u Hrvatskoj, priča za koju ne znaš kako će ju netko prihvatiti – održivi eventi! Nadam se da će se ovaj potez pokazati kao pravi potez i da ćemo svi mi postati svjesniji naše okoline, okoliša, ali i etike u poslovanju”, kaže Maja.
“Prihvatila sam ‘pogrešan’ posao u pogrešno vrijeme”
Jedan od ključnih momenata kod uspješnog poslovanja je znati prepoznati pravu priliku u pravo vrijeme. Međutim, Emila Hrelić učinila je upravo suprotno i nije požalila. “Najradikalniji potez koji sam do sada napravila za održavanje i razvoj poslovanja je prihvaćanje poslovnog izazova koji nikako nije bio u planu, i koji se dogodio u trenutku koji nije bio ni vremenski ni tematski prikladan. Uložena hrabrost i trud su urodili rezultatima i posljedično su se otvarala i druga vrata kao nastavak/nadogradnja započete priče. Na kraju se pokazalo da je trenutak bio najbolji mogući”, ispričala nam je Emila.
Najradikalniji potezi nekada nisu dovoljno radikalni
Visoke pozicije često nose hrabre zadaće koje nisu nimalo ugodne, a jednu takvu zasigurno si je zadala Anđelka Strajher. “Nakon što sam postala predsjednica Uprave, promijenila sam 30% zaposlenika u manje od godinu dana. Da sad imam priliku razmisliti odnosno mijenjati, potez bi bio još radikalniji – promijenila bih 30% zaposlenika u kraćem razdoblju, unutar maksimalno dva mjeseca. Industrija u kojoj poslujemo je izrazito dinamična pa su promjene dijelova poslovanja stalne i u tom treba biti brz”, objasnila je Anđelka.
Najradikalniji potezi uključuju radikalnu hrabrost
Kristina Ercegović kao svoje najradikalnije poteze navela je davanje otkaza na sigurnom poslu u Plivi, prodaju vlastite firme kada je bila na vrhuncu poslovanja te nakon toga otkazivanje najvećeg klijenta. “Poznata firma u tom trenutku mi je činila 40% prometa, a ja sam imala 5 zaposlenika. No, kroz 15 dana su došla tri nova klijenta i nadomjestili su mi promet za 45%”, ispričala je Kristina.
Velike klijente odbijala je i Gloria Curavić. “U mom poslovanju (praonica rublja u Dalmaciji) svi se “bore” za velike klijente poput chartera, a ja sam jedno ljeto ciljano baš takvim klijentima digla cijene znajući da će ih oni odbiti jer sam si rekla bolje raditi “manje” za “manje” nego raditi puno za 0″, objašnjava Gloria.
Postala najmlađa obrtnica
Helena Par je jedna od najmlađih poduzetnica za koje smo ikad čuli u Hrvatskoj. Kaže da je u životu morala poduzeti mnoge radikalne poteze, no onaj najradikalniji zasigurno je bio preuzimanje obrta od roditelja dok joj je bilo samo 19 godina. “Najradikalnije je bilo uloviti se u koštac sa svime i svačime. S 25 godina otvorila sam vlastiti obrt i mogu reći da sam uspješna. Već 15 godina vodim obrt, bilo nas je 5, a sada nas je 15. Ima uspona i padova, no stvarno najveći i najradikalniji potez je bio kada sam ušla u poslovni svijet, a ni sama nisam znala kamo to vodi”, kaže Helena.
Okrenula stabilnu tvrtku u nepoznatom smjeru
Ana Vukelić preuzela je stabilnu tvrtku od oca i sama krenula u potpuno ‘nestabilnom’ smjeru. “Radila sam manje više sve drugačije, osim što sam zadržala iste ljude. Za dvije godine udvostručila sam veličinu tvrtke u svim parametrima. Nadam se da sad kad sam se pohvalila stvari neće krenuti nizbrdo”, nasmijala se Ana.
Iz osobnog brodoloma u radikalno ulaganje
Iz osobnih kriza neke su žene izrodile najveće poslovne uspjehe, a takvu priču ispričala je i Josipa Maslać-Petričević. “Kada sam nakon bankrota i rastave braka morala kretati iz početka, odlučila sam s prevodiocem otići u tvornicu u Njemačku po mašine za šivanje, bez znanja jezika i bez novaca”, kaže Josipa.
Tamo je pokušala objasniti jednoj njemačkoj kompaniji koja je proizvodila mašine za šivanje kako želi uzeti njihove strojeve i otplaćivati ih kroz lohn-posao, to jest uzeti ih u svojevrsni zajam. “Ljudi su me gledali u čudu i na kraju su stvarno pristali. Bio je to veliki rizik, ali isplatilo se. Sreća je ovaj put bila na mojoj strani, ali sam ju ja izazvala!” prisjeća se Josipa.
Uložila u ‘eksperiment’
Maja Mesić nam je ispričala još jednu priču o hrabrosti koja se na kraju isplatila. Njen najradikalniji potez u biznisu bio je kada je svoj prvi stečeni novac, i ujedno i sav koji je imala, uložila u prvi stroj. “Stroj je povrh svega bio prenamijenjen za proizvodnju mojih Boya, tako da se radilo o ulogu u eksperiment. Sva sreća pa sam u toj fazi još živjela s roditeljima i nije mi visio krov nad glavom, ali da je sve ostalo bilo na čekanju, da”, kaže Maja.
Maji se ovaj ulog višestruko isplatio i danas ne žali za eksperimentom koji, srećom, nije propao. “Da se isplatilo govori i sama činjenica da vam se trenutno javljam iz Frankfurta sa sajma koji počinje prekosutra i gdje će Boya stajati uz sve moćne brendove crtaćeg pribora poput Faber Castella, Royal Talensa, ili Caran d’Achea. Tako da pucam od ponosa!” sretno zaključuje Maja.
Upustile se u potpuno nepoznati posao
Odluka o promjeni struke nije laka i uvijek nosi određene izazove. Ako tomu još dodamo činjenicu da se promjena ne odvija u okviru uhodanog poslovanja nego u nepoznato krećete potpuno sami, odluka o promjeni može se doživjeti kao radikalni potez. Ovakvu je odluku donijela Natalija Pekić kada se odlučila za potpuni obrat i iz sigurnog zaposlenja se bacila u poduzetničke vode.
“Nakon 14 godina kao direktor uspješnog obiteljskog poduzeća i visoke plaće te kao magistar ekonomskih znanosti bez ikakvog iskustva u građevinarstvu, otvorila sam vlastito poduzeće koje se bavi idejnim rješenjima interijera”, ispričala je Natalija. Osim što je ovo njoj bila nepoznata industrija, bila je donekle nepoznata i na tržištu. “Uz prodaju sam usluge istovremeno sam ulagala i u edukaciju tržišta, danas brojim preko više stotina projekata iza sebe i poduzeće posluje već 14 godina”, rekla je.
Kata Barišić dijeli sličnu priču te kaže da joj je “najradikalniji potez to što smo čak dva puta pokrenuli business koji uopće ne poznamo.”
Dala otkaz na sigurnom poslu uz troje djece
Martina Kosec radila je u školi i imala sigurno radno mjesto, no želja za vlastitim poslom bila je jača od potrebe za sigurnim životom. Zbog te je želje dala otkaz i upustila se u poduzetničke vode. “Nije bilo lako jer imam troje djece. Investirala sam privatne novce u izdavanje knjiga pomoću kojih sam si stvarala tržište”, ispričala je Martina.
Odvažile se izaći u javnost i aktivno prodavati ‘sebe’ i svoje usluge
Nije teško prodavati proizvod ako imate barem malo vještina trgovca, no prodati svoj osobni brend, to jest sebe, može biti mnogo zahtjevniji zadatak. Natalia Zielinska dugo je oklijevala u tome, no na kraju se ipak odlučila na stvaranje osobnog Brenda. “Meni je najradikalniji potez bio izaći u javnost, odnosno prestati reklamirati svoje usluge i formu te početi reklamirati sebe imenom i prezimenom”, kaže Natalija.
Iako se dugo odupirala jer nije htjela izgubiti privatnosti i svoju zonu komfora, na kraju se to pokazao kao odličan potez. “Klijenti su dobili više povjerenja u mene i moje usluge, a ovo povjerenje do sada nisam izgubila. Tako da jačanjem svog brenda na kraju sam ojačala cijelu firmu” zaključuje Natalija.
Da aktivna prodaja svojih usluga nije jednostavan potez zna i Tanja Pureta. “Moj najradikalniji potez za održavanje poslovanja je bila odluka da počnem aktivno prodavati svoje usluge. Nakon dvije godine poslovanja shvatila sam da se prodaja ne događa slučajno već je rezultat pomno osmišljene strategije, plana i njegovog sustavnog i dosljednog pridržavanja”, kaže Tanja te dodaje da joj je taj potez osigurao i kontinuirani rast poduzeća.
Drastično smanjila poslovanje unatoč upozorenjima da to ne čini
“U svom poslovanju zagovaram cjelovit pristup i jako mi je važno da svi Reviderm centri rade po protokolu te da su u istom prepoznatljivom sustavu rada. Stoga sam 2015. godine odlučila napraviti veliku čistku centara koji se toga nisu pridržavali”, otkrila je Kristina Ukalović.
Kada je iznijela svoj plan, mnogi iz njene okoline su joj savjetovali da to ne čini jer će joj u poslovanju nedostajati promet tih centara. No, Kristina je bila odlučna u svojoj namjeri i sa svojim brend menadžerom je zatvorila čak 15 centara diljem Hrvatske.
“Bio je to težak potez, ali smatram najbolji i odlučujući za daljnji napredak i rad. To je pomoglo onima koji su zaista željeli slijediti sustav da rastu još brže, a Reviderm se pozicionirao kao ozbiljan brend koji ne može imati svatko”, ispričala nam je Kristina.
Ostala vjerna ‘nepovezanom’ biznisu
Ivana Štulić je u počecima svog poslovanja često slušala komentare da unutar iste firme nudi usluge koje su previše različite i da bi se trebala fokusirati na samo jedan tip usluga ako želi da joj poslovanje uspije. Njeni najradikalniji potezi ustvari su sve njene strasti koje okuplja unutar svog poslovanja.
“Ono što većina nije vidjela je kako su te usluge povezane mojoj osnovnom vrijednosti – rastom. Samo su metode bile različite, a meni sve bliske. One mi daju širinu koju bih izgubila drugačijom odlukom. Da sam slušala druge, to jednostavno ne bih bila ja i ne bih mogla dati najbolje od sebe, a vjerujem da bi i moji klijenti to osjetili. Ovako mi se razne usluge tako lijepo preklapaju i nadopunjuju jedna drugu, na zadovoljstvo i klijenata i mene”, zaključila je Ivana.
Najradikalniji potezi su oni koji radimo u radikalnim vremenima
U vrijeme financijske krize rast novih biznisa gotovo da staje, no onim najhrabrijima ni to nije prepreka u ostvarivanju svojih snova. Najradikalniji potezi Maje Jelisić Cooper bili su kada je pokrenula firmu u vrijeme najveće svjetske, ali i osobne, financijske krize, i sve resurse uložila u posao. I to joj nije bilo jedini puta da poduzima veliko ulaganje u nezgodnom trenutku.
“Kasnije, kada smo izgubili najveći distribucijski ugovor i preko noći ostali bez 30% prihoda, opet sam odlučila značajno investirati u poslovanje kako bi otkupili što više sadržaja s ekskluzivnim pravima za Klasik TV kabelski kanal i blokirali konkurenciju. To se u konačnici vratilo kroz povećanu gledanost i popularnost kanala. Krajnji radikalan potez je bio prodaja firme i osiguranje još snažnijeg nastavka rasta poslovanja postojećega kanala te pokretanje još jednog TV projekta – DOX TV”, otkrila nam je Maja.
Založile svu svoju imovinu unatoč brojnim rizicima
Neke su poduzetnice, poput Ksenije Vrbanić, riskirale svu svoju imovinu u želji da prošire i održe poslovanje. “Kada sam se odlučila na investiciju za proširenje poslovnog prostora, potreban iznos je premašivao ono sto su banke nudile. Bilanca poslovanja je govorila da to nije održivo. A ja sam ipak založila svu privatnu imovinu i uspjela ostvariti cilj. Nakon toga su banke odjednom postale vrlo susretljive, ali mi ih više nismo trebali”, otkrila je Ksenija.
Maja Leskovar također je morala pokretanje vlastitog poslovanja garantirati osobnom imovinom. “Prijavila sam se za korištenje dvaju bespovratnih potpora za koje sam morala potpisati obvezujuće ugovore i dati zadužnice gdje garantiram imovinom firme i svojom vlastitom”, rekla je.
Napustile poslovne partnere
Najradikalniji potezi ovih poduzetnica vezani su uz napuštanje svojih poslovnih partnera. Karmen Orlović Mudri se nakon višegodišnjeg partnerstva odlučila uzeti poticaje za samozapošljavanje i otisnuti na samostalni put. “Otvorila sam svoju firmu koja radi 6 mjeseci i, iskreno, ovo mi je potez života. Gledajući unatrag mislim si, ‘da sam barem ranije ovo učinila'”, zadovoljna je Karmen.
Ovo nije bio samo radikalan potez za, kako kaže, nju kao ženu i novoostvarenu poduzetnicu, već i za nju kao osobu. “Ideje koje su bile duboko zatrpane u meni počele su izlaziti, promijenila mi se energija i otvorile su mi se nove mogućnosti. Tražili su me iz Britanije kao konzultanta da započnu poslovanje u Hrvatskoj u mom prekrasnom Vukovaru, i jučer smo pokrenuli postupak za registraciju firme. Već me preporučuju u Londonu za sljedeće klijente. Moj radikalan potez je na kraju ispala promjena svijesti, odvažnost, vjera i uporan rad”, zaključuje Karmen.
Svoje poslovne partnere napustila je i Ana Keglović Horvat, koja također nije požalila zbog te odluke. “I tako dva puta. Oba puta počela sve iznova. Ponijela sebe i svoje znanje. Lekciju je trebalo ponoviti da sada imam ono sto sam tražila od poduzetništva”, kaže Ana.
Nastavila s radom unatoč velikim gubitcima
“Najradikalniji potez koji sam napravila u svom poslovanju jest što sam odlučila nastaviti s radom nakon godine gubitka”, otkrila nam je Ivana Kraljić Šoban. Ivana smatra da nije lako biti poduzetnik u Hrvatskoj, a da je još teže ako ste žena i poduzetnica. No, kaže da je nju njena suluda volja i vizija gurala naprijed bez obzira na sve.
“Svaki poduzetnik to teška srca priznaje, no prvih nekoliko godina je najteže. Taj test volje zadesio je i mene. Došao je trenutak odluke, trenutak biti ili ne biti – zatvoriti tvrtku ili nastaviti hrabro dalje. Iako su mi svi govorili da odustanem, unatoč nesigurnoj budućnosti, odlučila sam se ipak za ovo drugo. Zašto? Zato što zaista vjerujem u to što radim i zaista vjerujem da svojim radom mogu doprinijeti društvu u kojem djelujem”, ispričala je.
Veliko ulaganje unatoč minusu
Za Maju Kauzlarić ostavljanje sigurnog zaposlenja i ulazak u poduzetničke vode bio je težak, ali ne i najradikalniji potez koji je ikad poduzela. “Definitivno najradikalniji postupak bio je u trenutku kada je poslovanje zahtijevalo dodatna ulaganja jer je došlo do točke širenja ili umiranja”, objašnjava Maja.
U poduzetništvu nema nikakvih garancija, stoga nije lako donijeti odluku o daljnjem ulaganju, posebice kada već poslujete s minusima. Maja kaže da su ju spasili samo rad, vjera i prilagodba na novonastale situacije na tržištu.
“Kada stvarate sami ispočetka i nemate pozadinu niti ikakvu sigurnost tada ne krećete od nule već od nezamislivog minusa. Uz to sve što poduzetništvo jest bilo bi puno lakše kada bi zakonske regulative bile postojane i kada s te strane ne bi bilo još dodatnih šokova koji se znaju dogoditi baš u teškim trenucima”, požalila se Maja.
Otvorila tvrtku unatoč brojnim nedostatcima
“Otvoriti tvrtku i pokrenuti poslovanje u uslužnom sektoru, dok još nemaš ni jednog dogovorenog klijenta, u vremenu kada je konkurencija vrlo jaka, a istovremeno ne pripadaš niti jednoj skupini za bilo kakvu potporu od države (jer nisam ni proizvodnja, niti inovacija, niti klasičan start up), jednako je ludosti i žestokom izlasku iz zone komfora”, otkrila nam je Gordana Kadoić o svojim turbulentnim početcima.
Svoju je ulogu na početku poslovanja opisala kao onu lovca koji svakoga dana mora pronalaziti klijenta, odraditi projekt pa se ponovo bacati u lov. “Moram priznati da se još uvijek svako jutro budim s adrenalinom i novim idejama. Bojim se samo da će uz trenutnu gospodarsku politiku moj optimizam biti kratkog vijeka”, zaključuje Gordana.
Otkaz na sigurnom poslu
Jelena Čevra nam je ispričala da je najhrabrija od svih odluka bila je kada je ostavila posao o kojem su sanjali svi njeni vršnjaci iz struke i odlučila postati poduzetnica. “Zamišljala sam da će se to dogoditi možda negdje krajem 30-ih, kad budem imala malo više iskustva i hrabrosti. Ali život je imao drugačije planove, ja sam mu vjerovala i preko najradikalnijeg poteza došla sam do posla i života iz svojih snova”, zadovoljna je Jelena.
Sanja Varlaj je u kasnim 40-tima uspjela prevladati strah koji ju je kočio godinama, i to smatra najradikalnijim potezom koji joj je omogućio da napusti siguran posao. “Blokada je bila u uvjerenju da biti zaposlenik i imati plaću, ako sam dobra u tome što radim, znači imati i ‘sigurnost’ radnog mjesta te poštovanje poslodavca. Naučila sam na najteži način da je to potpuno krivo i da korporacije idu svojim tokom, i ako ih kao ne pratiš, tvoj rad ne vrijedi ništa” rekla je Sanja.
Još je nekoliko naših poduzetnica odlučilo napustiti sigurnosti i nošene rizikom zaploviti u nepoznato. Marina Lehki je nakon 24 godine staža dala otkaz na rukovodećoj funkciji u financijskom sektoru te je otvorila obrt bez ikakvog iskustva u poduzetništvu. Istu je stvar napravila i Snježana Fember Mateša koja je siguran posao zbog poduzetništva ostavljala čak 2 puta. Branka Švorinić Bratonja ovu je stvar napravila za vrijeme ratne ’92. godine, a Natalija Crnički i Petra Mesarić su ostavile posao na visokim pozicijama u obrazovnom sektoru koji se smatra jednim od najsigurnijih po pitanju zaposlenja. Ana Kanjera napustila je uspješnu korporativnu karijeru, a Ivona Bogović kaže da se uz puno truda i ulaganja napokon i ona odvažila na taj korak. Martina Ćustić ispričala nam je istu priču i dodala da se tek nakon toga osjećala ispunjeno i naučila voljeti sebe.
Foto: Privatna arhiva
