Problem “staklenog stropa” nešto je o čemu smo pisali u nekoliko navrata. I iako se stvari u pojedinim područjima (i pojedinim državama) ipak mijenjaju, činjenica je da će za probijanje tog stropa trebati još godine. Tome u prilog govori i zanimljiv tekst objavljen u New York Timesu, a koji je usporedio broj žena na visokim pozicijama u tvrtkama i broj muškaraca, ali i njihova imena.
Na vodećim pozicijama više Johnova nego žena
Justin Wolfers, profesor ekonomije sa Sveučilišta Michigan iskoristio je podatke iz istraživanja tvrtke Ernst & Young i napravio zanimljivu analizu. Tako je otkrio da na svaku ženu na vodećoj poziciji u SAD-u dolaze četiri muškarca koja se zovu John, Robert, William ili James. Ukupno gledano, čak 5,3 posto CEO-a velikih tvrtki zovu se John, a 4,5 posto David. U odnosu na to, tek je ukupno 4,1 posto žena među tim muškim društvom.
Prema istraživanju Ernst & Younga, na svaku ženu na vodećoj poziciji u nekoj od 1500 najvećih tvrtki u SAD-u, dolazi 1.03 James, Robert, John i William. Problem nije samo u tvrtkama u privatnom sektoru. Stanje nije nimalo bolje ni u Senatu, nadzornim odborima, ali i među sucima Vrhovnog suda. Zanimljiv je komentar autora analize, koji je primijetio da je ista situacija i na katedrama ekonomije na velikim i uglednim američkim fakultetima poput Harvarda, Princetona, Stanforda i Yalea. Kako je istaknuo, na svaku profesoricu dolazi 1.12 profesora koji se zovu James, Robert, John ili William.
Podaci bi vjerojatno bili još više ponižavajući, kad bi se u analizu uključila i druga, strana, imena jer je sve više profesora na američkim sveučilištima iz drugih država. Da sposobnih žena ne nedostaje govori i podatak američkog Department of Labor, koji kaže kako među dobro plaćenim managerskim radnicima oko 52 posto žena. Problem je što nadzorni odbori radije biraju bijele muškarce nego žene ili muškarce koji su drugačijeg etničkog podrijetla. Osim toga, prije četrdesetak godina tradicionalna imena poput Johna ili Roberta bila su učestala u SAD-u, što znači da bi se za dvadesetak godina situacija trebala promijeniti. Naime, u posljednje vrijeme uobičajenija su imena poput Jacob, Tyler i Zachary, ali i brojna neobična imena jer su njihovi roditelji željeli biti originalni.
Ivan vlada i u Hrvatskoj
Iako ova analiza nije primjenjiva na Hrvatsku u originalnom obliku, prevedemo li imena na Ivana i Ivicu, vidjeti ćemo da se situacija ne razlikuje mnogo. I u Hrvatskoj su to najpopularnija i najučestalija imena za dječake rođene oko 1950. godine, a koji su sad u godinama kada ostvaruju najviše pozicije u karijeri. (Moramo li spomenuti Ivicu Todorića ili Ivicu Mudrinića, a nije na odmet spomenuti ni Ivu Josipovića ili Ivu Sanadera, iako ovaj posljednji možda i nije najbolji primjer.) Ono što je zajedničko i Hrvatskoj i SAD-u je da je na čelnim pozicijama još uvijek više muškaraca nego žena. I to se, prema svemu sudeći neće tako skoro promijeniti. Iako je Hrvatska svojevremeno imala premijerku, a trenutno ima i predsjednicu države i predsjednicu Ustavnog suda, u tvrtkama još uvijek vladaju muškarci. Možda će se stvari s dolaskom žene na čelo države početi mijenjati i za žene u privatnom sektoru.
Foto: 123.rf
