Zašto tvrtke u vlasništvu žena ostaju u mikro segmentu? Razloga je mnogo, neki od njih su manjak kapitala vremena što rezultira manjkom vremena za umrežavanje što dovodi do manjka poslovnih prilika….A da bi stvarno postale velike trebaju vam poslovi s velikim tvrtkama. Kad vam prva otvori vrata, druga, treća i svaka sljedeća se puno lakše otvaraju.
Žene čine svega 2% nabave velikih korporacija
Ponovimo još jednom, poduzetnice čine svega 2% nabave velikih korporacija. Velikima je puno jednostavnije raditi s velikima. Negdje još 70-tih godina prošlog stoljeća američki predsjednik Nixon je odlučio tome stati na kraj za sve njihove manjine. Tada su nastali začeci prakse raznolikosti dobavljača koja kaže da svi moraju imati jednake prilike za pristup procesu nabave velikih kompanija. Praksa je krenula kao zakonska obveza za kompanije koje žele raditi s državom, morale su u proces nabave uključiti manjine. Ako je posao za velike tvrtke, onda od svojih dobavljača moraju očekivati da u svoje procese nabave uključe manjine i na taj način indirektno nabavljaju od manjina. Cilj nije nekome dati posao zato što je žena, nego joj dati priliku da se predstavi, pa ako zadovoljava kriterije i bolja je od ostalih dobiva posao. Danas ovu praksu primjenjuje većina velikih američkih kompanija, ne zbog zakonske obveze, nego jer je to dobra poslovna praksa za izgradnju odnosa sa svojom ciljanom publikom, što je teško razviti kroz marketing. “Walk the talk”.
Mi smo o tome počeli pričati još 2016. kad smo održali prvi Networking breakfast na temu raznolikosti dobavljača. Potom smo 2017. održali prvu konferenciju o raznolikosti dobavaljača. Praksa je praktički nepostojeća u Europi, jedina globalna kompanija koja ju primjenuje na svim tržištima je IBM. Mnoge poduzetnice su u Hrvatskoj dobile posao s njima samo zahvaljujući toj praksi. Jer IBM ima u svojim procedurama da se za svaku nabavu mora pronaći barem jedna žena dobavljač. Postoje koraci u procesu nabave koji se moraju napraviti da bi se žena pronašla. Ako ne postoji odgovarajuća žena dobavljač, onda tek u tender može ući tvrtka u vlasništvu muškarca.
Kako korporacije uključuju poduzetnice u proces nabave?
Jako teško, ali se može. Kompanijama je nekad teško pronaći dobavljača, kamoli da traži da to bude žena. U takvim slučajevima od Tier 1 dobavljača očekuju da oni u svoj proces nabave uključe manjine i preko Tier 2 dobavljača ispunjavaju svoje targete za nabavu od manjina. Da, za to postoje i godišnji targeti.
Puno više prostora imaju u sektoru usluga jer su tvrtke u vlasništvu žena tu više zastupljene i na taj način ostvaruju targete.
Kako to izgleda na Balkanu?
Ne znam kada će ako ikada praksa postati uobičajena u Europi, a kamoli na Balkanu. Na primjer, jedna korporacija na svojim korporativnim stranicama u SAD-u navodi da primjenjuje ovu praksu. Također detaljno navodi u kojim područjima ima prostora za nabavu od manjina, između ostalog jako puno u području usluga, pa tako i usluga marketinga.
I onda dođe u Europu, točnije na Balkan. Ima projekt za žene poduzetnice. I dodijeli ga drugoj velikoj korporaciji. Koja nema nikakve reference. Ovaj projekt će im pomoći da ih steknu za dalje.
Svatko tko zna nešto o poduzetništvu zna da se ja bavim ženama u poduzetništvu. Srcem, dušom i kad imam budget i kad ga nemam.
Ako ja koja sam vidljiva, sam ipak nevidljiva, kako ćete vi druge koje negdje u tišini radite dobiti priliku?
