Život u korporacijama donosi financijsku stabilnost i osiguranje za nenadane slučajeve, primjerice kada nastupi svjetska pandemija i sve se zatvori na mjesec dana, promet naglo pada, a zaposlenici mogu biti suspendirani ili otpušteni, ali donosi sa sobom i mnogo nestabilnosti, kao što su primjerice stres i mentalna preopterećenost. Mnogima takav život ne odgovara, a narušeno zdravlje shvate kao alarm kojim njihovo tijelo zove upomoć. Jedna od takvih je i ambiciozna Ružica Božić Cerovac, osnivačica i vlasnica prvog hrvatskog muzeja čokolade.
Morala je spasiti svoje zdravlje
Prvobitno je bila zaposlena kao financijska kontrolorka u jednoj medijskoj kući. No zbog pritisaka se našla kao nezadovoljna supruga i majka, te s dvije dijagnoze: privremenim potpunim gubitkom sluha na jedno uho te početkom raka grlića maternice. „Bio je to okidač da svoj život moram stubokom promijeniti,“ prisjeća se Ružica. Upravo je tada shvatila da mora pokušati sama – za spas svojeg zdravlja.“
Tu odluku, da napusti korporativni svijet, danas smatra hrabrom. Jednu je večer ležala i razmišljala o tome koliku težinu osjeća zbog odlaska na posao i koliko je stresa proživjela zbog toga. Ujutro se probudila, došla na posao i dala otkaz. Naglo, bez razgovora s drugima, to je bilo nešto što je zaista morala učiniti sama.
„Računala sam s tim da sam ekspert u svom polju i da ću naći drugi posao u struci ako poduzetništvo ne da rezultate. Ali nisam se bojala neuspjeha. Cilj mi je bio učiniti svoj život fleksibilnim, podrediti svoj dan djetetu i raditi posao koji me ispunjava.“
Svoje prve korake u poduzetništvu učinila je kao obrtnica i majstorica. Izrađivala je srebreni nakit sve do 2019. godine, kada okreće stranicu i upisuje u zaglavlje velikim slovima: Muzej čokolade.
Pročitajte više: Martina Milin: Od stresa na poslu mi je otpadala kosa, i to je bio okidač da pokrenem vlastiti posao
Poduzetništvo je izazov samo po sebi
„Kad sam ušla u svijet poduzetništva imala sam sreću da su društvene mreže takoreći tek ušle na velika vrata u naše živote. Mali obrtnici poput mene u to vrijeme su mogli svoj rad prezentirati publici bez dodatnih troškova i ulaganja u oglašavanje. Vidljivost na društvenim mrežama je bila nevjerojatna. Prodaja mi je od prvog mjeseca poslovanja bila u skladu s očekivanjima,“ ističe poduzetnica.
S poslom je bila zadovoljna jer je živjela od vlastitog rada, imala dovoljno vremena za obitelj, a nije ovisila ni o kome. Ipak, s vremenom su društvene mreže postajale sve aktualnije, a njena vidljivost je padala. Ulaganje u oglašavanje bio je trošak na koji nije računala. Pošto se u međuvremenu ponovo udala i rodila drugo dijete, počela je razmišljati o novim mogućnostima.
„Bilo je sjajno moći podrediti posao djeci, raditi koliko želiš i biti fleksibilna, no činilo mi se da radim sve više, a rezultati su sve lošiji. Štancani srebrni nakit je postao toliko jeftin u međuvremenu da sam sirovinu u nabavi plaćala više nego što je koštao gotov nakit u ponudi srebrnarnica. Bio mi je to jasan signal da moram pronaći novi izvor prihoda,“ govori Ružica i nastavlja. „Znala sam da moram raditi na novim idejama za budućnost jer to nije bio posao kojim ću si osigurati mirnu starost i mirovinu. Povratak u korporaciju nije dolazio u obzir, to nije bio svijet na koji bih se opet mogla naviknuti.“
Pročitajte više: Ravnoteža je mit, tražite harmoniju privatnog i poslovnog života
Najbolje ideje nastaju kad je glava hladna, a oko tebe su ljudi koje voliš
„Ideja o otvaranju muzeja čokolade u Zagrebu dogodila se na jednom obiteljskom putovanju. Bila sam tada već trudna s trećim djetetom. Svakako nije bio ‘pravi trenutak’ za pokretanje novog posla. Suprug Domagoj i ja smo oboje istinski ljubitelji čokolade, pa smo tako djecu vodili u muzeje čokolade kad god bismo se našli tamo gdje ih ima.“
Višesatna vožnja pretvorila se u zabavno putovanje maštom. Dvoje odraslih i dvoje malenih razgovarali su o tome kako bi izgledao muzej čokolade po njihovoj mjeri. Od vrela ideja i zanimljivih dosjetki, došli su pravog, razrađenog koncepta. Bila je to ideja koju nisu mogli samo tako odbaciti.
„Vrlo bi vjerojatno sve to ostala samo ideja da slučajno nisam tih dana nakon povratka kući pregledavala aktualne vijesti i vidjela članak da Ministarstvo državne imovine daje prostore u zakup. Jedan od tih prostora je lokacijom i veličinom bio idealan kao muzej. Suprug je bio na putu, nazvala sam ga i pitala: „Jesi li za?“ Upozorio me da sam pet mjeseci trudna, da je to golem zalogaj i da je pred nama puno posla jer on se muzeju ne može posvetiti u punom radnom vremenu budući da je drugdje zaposlen i njegova plaća nam je nužna dok sam ja na porodiljnom koji slijedi. No u tom trenutku nisam vidjela prepreku.“
Pročitajte više: 3 životne lekcije koje nauči svatko tko provede malo vremena s poduzetnicama
Radni porodiljni dopust
Da je sve prošlo po planu, na toj bi lokaciji danas stajao njihov muzej. Nasreću ili nažalost, prostor je dan u zakup drugoj osobi, ali Ružičin poduzetnički duh nije se dao pokolebati. Ideju je bila tu, koncept također, valjalo je samo sve realizirati. Slijedio je period napornih dogovaranja s raznim agencijama za nekretnine. Sve dok jedna nije zaista pronašla prostor koji je savršeno odgovorao opisu. Varšavska ulica 5. Slijedio je veoma ne-klasičan porodiljni dopust.
„Digli smo kredit kao fizičke osobe jamčeći svojom imovinom, kao start-up smo na osnovu poslovnog plana digli kredit i kod HAMAG-BICRO agencije, dali smo se u taj projekt potpuno, radeći na njemu svaki raspoloživi trenutak. Rodila sam paralelno s početkom uređenja interijera i tu bez podrške supruga i sjajnog tima kojeg smo okupili ne bih mogla ništa. Radila sam od doma, aktivno sam radila samo na prikupljanju predmeta za postav, sve ostalo je bilo manje-više definirano, samo smo glancali detalje.“
Veliki uspjeh taman pred lockdown
„Polučili smo golem uspjeh. U prva tri mjeseca posjetilo nas je više od 18000 ljudi. I onda je proglašena pandemija,“ prisjeća se Ružica. Uslijedio je period za koji se rijetko koji poduzetnik uspio pripremiti.
„O izazovu koji je nastupio ne treba puno govoriti. Tim od deset zaposlenika smanjio se na šest, sve se prebacilo u modus ‘preživljavanje’. Morali smo prodati stanove koje smo dugi niz godina otplaćivali na kredit kako bismo razlikom koja nam ostane od prodaje pokrpali financijske rupe, isplatili plaće na vrijeme i platili najam. Trajno zatvaranje muzeja nije dolazilo u obzir.“
Ova ambiciozna supruga i majka nije pristajala na odustanak. Pandemiju je vidjela kao priliku da se odmori i provede vrijeme sa svojom obitelji. Za tržište, pak, vjeruje da se polako oporavlja i da uvijek ima prostora za napredak. U međuvremenu joj se u vodstvu Muzeja čokolade ‘na stalno’ pridružio i suprug.
Pročitajte više: Koliko je uvođenje promjena u poslovanju zbog korona krize spasilo poduzetnice?
Rezultat je divan, ali put do njega nije bio lagan
Zaposlena majka nikad nije u potpunosti na miru. Uvijek je zauzeta, bilo na poslu, u kućanstvu ili s djecom. Ružica je zbog toga zahvalna na svom suprugu, koji je punopravan partner u roditeljstvu, kućanstvu i u poslu. „Bez njega puno bi toga ostalo na ideji, ovako u zajednici stignemo i možemo sve,“ ponosno će Ružica.
„Muzej je bio rješenje, ali put do njega nimalo jednostavan. Tih dana pred otvaranje titrali su mi od umora svi živci na licu. Imala sam bebu od 6 mjeseci koja noću ne spava, pored bebe dvoje djece koji trebaju svoju pažnju i kojima se prije svega trudim biti predana mama. Bila sam iscrpljena do iznemoglosti. Sjećam se kako mi je lockdown na početku pandemije došao kao naručen, napokon sam zastala i odmorila se.“
Kad se prisjeti svojeg karijernog putovanja: snova koje je sanjala i ambicija koje je realizirala, zaključuje samo jedno: „Kada razmislim jesam li dosanjala san o fleksibilnom, ali stabilnom životu – čini mi se da jesam.“
