Monica Lewinsky čitavo jedno desetljeće nije ‘izlazila pred oči javnosti’, sigurno sakrivena u zaborav. Onda je tu šutnju odlučila prekinuti. Večer prije govora, kojeg je nedavno održala na summitu ‘Forbes 30’, ‘upucavao’ joj se mlađi dečko – započela je svoju priču Lewinsky koja je sudjelovala kao govornica na TEDovoj konferenciji.
Monica Lewinsky – od obične djevojke do svjetski poznate preljubnice
“Njegov ulet je glasio: ‘Uz mene ćeš se osjećati kao da su ti opet 22 godine’. Loš potez, jer ja sam vjerojatno jedina osoba preko 40 godina koja ne želi nanovo imati 22, jer sam se tada zaljubila u svoga šefa. A kada sam imala 24, shvatila sam razarajuće posljedice toga čina. Mnogi ljudi griješe s 22 godine i odaberu krivi put. Možda se čak i “spetljaju” sa svojim šefom. No, njihov šef vjerojatno nije predsjednik SAD-a”, ispričala je Lewinsky.
Ne prođe niti jedan dan, nastavila je, a da duboko ne požali zbog svojih postupaka. Jedna od stvari koja ju je posebno pogodila je način na koji su vijesti o njoj dospjele u javnost – pomalo nekonvencionalno za to doba – online putem, umjesto preko novina, tv-a ili radija, što je do tada bilo uobičajeno. Svi su u bilo kojem trenutku mogli pristupiti bilo kojoj informaciji i pročitati je kada su htjeli i gdje su htjeli. Od potpuno anonimne djevojke, Lewinsky se u jednom danu pretvorila u javno poniženu, svjetski poznatu ‘preljubnicu’.
“Osuda na prečac, ohrabrene modernom tehnologijom, učinile su me ranjivom, a prema meni je doslovno letjelo ‘virtualno kamenje‘ koje su bacali internetski nasilnici. Srećom tada još nije bilo društvenih mreža. ali ljudi su ipak mogli javno komentirati što su i kako su htjeli, slati e-mailove, pale su i razne okrutne šale na moj račun. Novine su vrvjele mojim slikama na naslovnici, samo da bi se bolje prodavale”, požalila se Lewinsky.
Tada mlada djevojka, iskusila je puno poniženja i osude, a na najgori mogući način osjetila je kako je to imati ‘neželjenu pažnju‘. Nadimci poput ‘drolja’, ‘kurva’, ‘fufica’ te naravno, ‘ona žena’, postali su dio Monicine svakodnevice. Kaže, shvatila je da je tim ljudima bilo lako zaboraviti da je i ona ljudsko biće, da ima dušu i da ta duša jednom nije bila slomljena. To što joj se dogodilo, tada nije imalo naziva, ali danas bi se, smatra ona, to karakteriziralo kao ‘cyber nasilje’ i online maltretiranje.
Javno razapinjanje danas je još lakše zbog postojanja društvenih mreža
No, te danas već davne 1998, kada je ‘javno razapinjanje’ Monice Lewinsky počelo, ti termini nisu imali ime. Ona sama se prisjeća kako je u jednom danu nestalo njezino dostojanstvo i njen život kakvog je do tada poznavala.U jednom trenutku javno su objavljeni transkripti telefonskih razgovora u kojima priznaje svoju ljubav prema predsjedniku Billu Clintonu i uskoro te snimke postaju dostupne cijeloj javnosti, emitirane preko tv-a, razaslane posvuda.
Ta krađa privatnosti, privatnih riječi i slika te objavljivanje u javnosti bez dozvole, bez suosjećanja, bilo je ‘normalno’ u davnoj 1998.
Danas, u doba društvenih mreža, nažalost, to je postala praksa. Privatnost ljudi još je više izložena na pladnju, a javne tajne putuju brže nego ikada. I to za sobom nosi posljedice – mnogi pojedinci nemaju dovoljno snage da se suoče s cyber nasiljem i oduzimaju si živote zbog okrutnosti neznanaca.
Lewinsky ipak smatra da je sretna što i ona sama nije doslovno ‘ponižena do smrti’ i što nije počinila samoubojstvo, iako su njezini roditelji strepili da bi upravo to mogla učiniti.
Danas roditelji, na žalost, poručuje Monica poučena svojim iskustvom, imaju sve više prilika bdjeti nad svojom djecom koja su više nego ikad izložena nasilju i ponižavanju online putem, a neki se jednostavno ne mogu nositi se s tim.
“Tehnologija nas je povezala s nestalim rođacima, izgubljenim prijateljima, potpunim neznancima, ali isto tako nas je učinila ranjivima i dostupnima svima. Okrutnost danas nije ništa novo, no, preko društvenih mreža, danas je odmah primjenjiva i pogađa više nego ikada. Milijun ljudi, anonimno mogu ubosti nož u tebe, a da dva puta ne razmisle što će biti s osobom koju bodu”, objasnila je Lewinsky.
Javno poniženje sada je, kroz nekoliko godina, posijano u našu kulturu i naše postojanje, i postalo je dio naših života. Što je najgore, cijenu plaćaju žrtve – obično žene, članovi manjinskih grupa ili zajednica, dok se njihova nesreća iskorištava samo za tuđi osobni profit.
Na tuđoj nevolji dobro se zarađuje
“Prodaj priču, plasiraj priču, naplati priču, bez obzira koliko će to nekoga koštati”, današnje je geslo zarade na javnoj sramoti drugih, a ako se radi o poznatim ličnostima, tim bolje. Što više sramote, to više klikova, lajkova, pogleda. Netko zarađuje, dok netko drugi pati. Takvo ponašanje je dio kulture koju smo mi sami stvorili. Nitko drugi, nego mi sami.
Takvo ponašanje se pak može promijeniti, vjeruje Lewinsky, samo ako odlučimo uključiti i svoja uvjerenja. Promijenili smo do danas mnoga uvjerenja – vezana uz istospolne brakove, jednakosti među određenim skupinama ljudi…tako da nam treba još jedna kulturna revolucija.
Trebamo vratiti zaboravljeno suosjećanje
Moguće je, ali nije lako. Prvi korak je pronaći jednu zaboravljenu vrijednost, poznatu kao suosjećanje, jer suosjećanje zadnjih godina nije cijenjena vrlina na internetu.
“Imala sam mnogo kriznih dana u svom životu i upravo me je suosjećanje moje obitelji, prijatelja, stručnjaka, a ponekad i neznanca, održalo iznad površine. Stoga, promjena može biti mala, ne mora veliki broj ljudi pokazati suosjećanje, no biti će uspješna ako bude konstantna. Svi govorimo o našim pravima i slobodama, ali rijetko spominjemo našu odgovornost koju dobivamo s tim istim pravima i slobodama“, istaknula je Lewinsky.
Stoga, čitajte vijesti sa suosjećanjem, komentirajte sa suosjećanjem, konzumirajte informacije sa suosjećanjem, jer to će stvoriti sigurniju okolinu za naraštaje koji dolaze.
Sramota se može preživjeti, nije bezbolno i lako, ali moguće je. Svi zaslužujemo suosjećanje, bilo u online svijetu ili u ovome u kojem živimo, poručila je Lewinsky.
Foto: Youtube ScreenShot
