Online trgovinom vaši proizvodi postaju dostupni cijelom svijetu. Iako se čini da granica nema, svatko tko je pokušao ponuditi svoje proizvode globalnom tržištu online reći će vam da to nije nimalo lak posao.
Web shop koji cilja globalno mora imati iza sebe dobro razrađen poslovni plan i krenuti sa fokusom na jedno ili par tržišta ovisno o marketinškom budžetu i tipu proizvoda. Katarina Štimac je većinu karijere provela u multinacionalnoj korporaciji Procter & Gamble te u modnoj industriji u inozemstvu, a 4 godine bila je i suvlasnica online butika etički proizvedene odjeće i modnih dodataka u limitiranom izdanju Trendcy s globalnom “go to market” strategijom, ali s fokusom na zapadnu i istočnu obalu SAD-a i Zapadnu Europu, u kojem je prodala svoj udio kako bi se posvetila startupu golivecard na kojem je istovremeno radila.
Kako odabrati platformu
Platforme za shopove biraju se ovisno o veličini budžeta, geografskoj lokaciji, broju proizvoda za webshop i tipu biznisa. Primjerice ako imate globalno jedinstveni proizvod i/ili proizvod za niche tržište vjerojatno ćete se fokusirati globalno, a krenuti lokalno. Ako ipak nemate vrlo jedinstven proizvod nego se radi o mass market proizvodu onda je preporučljivo fokusirati se i osvajati jedno po jedno tržište.
Katarina je u svojoj karijeri koristila razne platforme, od Shopify rješenja do MyBigCommerce i custom-built website i webshopa.
„Za svoj blog-shop primjerice koristim Ecwid shop zbog jednostavne integracije sa dizajnom bloga i niske cijene“.
Važno je napomenuti da je potrebno istraživanje zbog skrivenih troškova, ali i iz poreznih razloga. Većina velikih platformi nude odvojene besplatne, ali i neke dosta skupe aplikacije za plaćanje, računovodstvo, newsletter, konverziju valuta, stock keeping (online i offline) i što je najvažnije, za sigurnost. Treba imati na umu da je kod fradulent transakcija, koje se najčešće otkriju nakon što je roba poslana, vrlo teško dobiti svoj novac/robu natrag, dok kreditne kartice oštećenom vlasniku kartice odmah nadoknade štetu.
Analiza tržišta
Kako bi projekt uspio potrebno je odrediti ciljanu skupinu. Kao neke relevantne kriterije u pokretanju modnog webshopa Katarina izdvaja kupovnu moć, modne sklonosti i razvijenost online kupovine.
„U modnom online butiku u kojemu sam radila napravili smo analizu tržišta sami, ali i uz pomoć trend forcasting kompanija (najrelevantniji podaci), nakon čega smo odlučili na koje ćemo se geografske lokacije fokusirati sa marketingom shopa“, pojašnjava.
U svom slučaju otvaranja modnog webshopa Katarina se fokusirala se na tržišta gdje je online kupovina mainstream. Website i webshop također trebaju biti mobile friendly jer u razvijenijim zemljama sve više raste trend kupovine preko mobilnih uređaja. Nakon određenog vremena uspješnosti webshopa valja razviti i mobilnu aplikaciju.
„Testirali smo AR (augmented reality) online isprobavanje odjeće, koristili smo bitcoin payments i Apple Pay stoga nismo niti sagledavali nerazvijena tržišta budući da na takvima nije bila dovoljna visoka kupovna moć kako bi nam se isplatilo ulagati u marketing“, naglasila je Katarina.
Treba li osigurati mogućnost povrata?
Standard u online poslovanju je povrat nekorištene robe u određenom vremenskom roku i uz određene uvjete.
„Odlučili smo osigurati mogućnost povrata na većinu artikala, a budući da se radilo o multibrand butiku dizajneri su sami postavljali uvjete povrata“, ispričala je o svom iskustvu.
Neetabliranim dizajnerima ili shopovima preporuča se da nude povrat robe jer to pokazuje da stoje iza kvalitete svojih proizvoda i točnosti označenih veličina.
„Nismo nudili povrat robe koja je na finalnom popustu, robe koja je napravljena po mjeri ili personalizirana kao ni naušnica i kupaćih kostima iz higijenskih razloga. Kod nas je postotak povrata bio ispod 2% i to uglavnom oko Božića i nove godine kada su ljudi vraćali ili većinom mijenjali poklonjene artikle za one druge veličine.“
Zalihe i isporuka
Jedan od većih problema modne industrije, prema Katarininom mišljenju, ogromne su zalihe neprodane robe. Sve više online dućana ne drže zalihe (pogotovo oni luksuzne robe) nego sami dizajneri šalju naručene artikle nakon što ih netko kupi, a radi se o takozvanom “drop shippingu”.
„Zbog različitih geografskih lokacija dizajnera nismo imali standardizirano vrijeme dostave za sve artikle, no period dostave bio je i dalje konkurentan“, istaknula je. Standard je također pratiti pošiljke i koristiti kurirske službe, a ne regularnu poštu, takozvanu “snail mail”.
Opisala je svoj shop kao ready made solution, što znači da ga je program složio po njihovim željama, a dijelom kao custom-built, pa su tako koristili eksterne software aplikacije za stock management za neke od dizajnera, koji je inače standard u modnoj industriji.
„Budući da su svi dizajneri bili limited edition, slow fashion ili nezavisni dizajneri, roba se dosta brzo prodala kod onih najuspješnijih“.
Ulaganje u marketing mora biti značajno
U modnoj industriji (online i offline), ulaganje u marketing od izuzetne je važnosti. Treba koristiti sve raspoložive kanale poput optimizacije web stranice (SEO) , Facebooka, Instagrama i suradnje s influencerima.
„Moda i prodaja modnih artikala online je izuzetno konkuretna gdje se pod (nažalost) istim uvjetima natječu i oglašavaju modni startupovi koji prodaju pod malom maržom etički proizvedenu modu u limitiranom izdanju kao i veliki mass market proizvođači sa ogromnim marketinškim budžetima“, naglasila je Katarina.
Kako do profitabilnosti
Moda generalno kratkoročno nije profitabilan biznis jer je životni ciklus proizvoda sve kraći ako se radi o mainstream modi, ali i zbog ogromne konkurencije, smatra Katarina.
„Profitabilnost je svakako veća za “marketplace“ platforme mješovite robe poput Amazona ili Etsya koje nemaju svoje proizvode nego uzimaju dio prodaje i naplaćuju pozicioniranje i oglašavanje tuđih proizvoda.“
Što se tiče marži online, one nisu velike ako se oduzme marketinško ulaganje. „Mnoge multibrand fizičke trgovine luksuzne mode uzimaju 50-60 % marže, pogotovo u Hrvatskoj gdje sezonski popusti nisu koliko znam još dovoljno strogo regulirani“, priča.
„Mi smo postali profitabilni nakon 3 godine s time da smo kombinirali offline pop-up prodaju, prodavali smo marketinške usluge i consulting dizajnerima, a nešto manji dio smo zapravo zarađivali od marže budući da su nezavisni, limited edition, ekološki savjesni dizajneri jako financijski osjetljivi i njihov proizvod je od početka skuplji za proizvesti.“
Foto: privatna arhiva Katarine Štimac/ Andrina Perić
