Vesela je to Sarajka koju obilježava jedna riječ: pozitiva. Iako joj u životu stvari nisu uvijek išle kao podmazane, kakvima ih mnogi žele i zamišljaju, uvijek je nastojala zadržati čistu glavu i izvlačiti najbolje iz situacije. Danas je vlasnica Modnog ateljea Botun koji se može pohvaliti jedinstvenim pristupu modi i stilu. U ponudi su kreacije čak pet hrvatskih dizajnera, od kojih je jedna upravo ona, vlasnica Botuna, Sanela Škorput.
U Hrvatsku iz Sarajeva, uz težak rad i osamostaljenje
Iako je danas ostvarena kao poduzetnica, nije uvijek sve bilo bajno. U Hrvatsku je njenu obitelj iz ranjenog Sarajeva potjerao rat te se ona kao četrnaestogodišnjakinja došla školovati i nastaviti život u novom okruženju. Obitelj ju je naučila važnosti rada i brige za sebe, a za svoju poduzetnost i snalažljivost zahvaljuje upravo tome što nije jela sa srebrnog pladnja.
„Možda je to ružno za reći, ali morala sam se brinuti sama za sebe. Došla sam sa 17, 18 godina u Zagreb na fakultet i radila sam sve i svašta preko student servisa da bih uopće mogla završiti faks. Mnogi od mojih su odustali jer se nisu htjeli pokrenuti. Svi očekuju da će im roditelji nešto dati. Ja sam sama sve plaćala jer nije bilo druge mogućnosti. Nisam izlazila kao mnogi moji vršnjaci. To je bilo za mene radno vrijeme.“
Pročitajte više: Zašto su osobne i poslovne vrijednosti temelj dobrog poslovanja?
Dok su se drugi zabavljali, ona je radila
Već na fakultetu je radila, što je iziskivalo mnoge žrtve. Dok su njeni kolege izlazili i družili se, ona je živjela sama i sama sebe prehranjivala. Za propuštenim prilikama ne žali jer je sigurna da su se stvari odvile onako kako su trebale, a dovele su i do Sanele kakva je danas – uspješna poduzetnica koja zrači pozitivom i iskrenošću.
Svoj je atelje otvorila u srcu pandemije, potezom koji mnogi ocjenjuju netaktičnim. Dok su drugi odgađali otvaranje biznisa ili prisilno morali zatvarati poslovanje, Sanela je hrabro odlučila ići putem koji je ranije zacrtala – raelizirati ideju osebujnog modnog prostora.
„Uvijek nastojim gledati pozitivno pa tako radim i s pandemijom. Da, dogodilo se sve ono što nisam nikad mislila da će se dogoditi, ali to sam gledala kao nešto dobro, kao ono što mi daje mogućnost i vrijeme da posložim svoje poslovanje, da polako stanem na noge. Radila sam manjim dijelom, ali naravno, nije to bilo kako bi bilo da nije bilo pandemije. Međutim, meni je i to dalo snagu i energiju da mogu ići dalje. Ako sam uspjela opstati i narasti u toj godini, onda vjerujem da nemam o čemu razmišljati nego moram nastaviti dalje.“
Poduzetnica koja misli na sve potrebe zaposlenih žena
Modni je to atelje namijenjen poslovnim ženama, o čemu ne svjedoči samo stil odjeće na koji je tamo moguće naići, već i cjelokupno okruženje. Na temelju vlastitog iskustva kreira poslovanje i osigurava prostor za žene kojima uvijek nedostaje vremena.
„U skladu s time sam birala i lokaciju – moj atelje je na Rudešu. Namjerno sam tražila prostor koji nije u centru grada jer kad sam sama radila u korporaciji, nikad mi nije bilo zgodno ići do centra. Najčešće sam išla u trgovine nekih poznatih i meni dragih brendova i tamo sam kupovala. Zato sam htjela stvoriti mjesto koje nije u centru grada, koje je pristupačno i ima parking. Tako da žene koje rade znaju da mogu doći, parkirati se i ugodno se provesti.“
Iako živimo u svijetu masovne proizvodnje i popularnih trgovačkih lanaca Sanela smatra da ne ide ‘protiv struje’ jer se ručni i dizajnerski rad ne može ni uspoređivati s njima, a ne želi im ni konkurirati. „Ljudi sve više prepoznaju kvalitetu. Mi radimo u malim serijama što znači da svaki mjesec izbacimo nekoliko, ali kvalitetnih proizvoda. I to se vidi.“
Pročitajte više: Žene koje podupiru druge žene su uspješnije!
Ljubav prema šivanju naslijedila je od majke
Sanela je poslovna žena bila i sama – radila je u korporaciji dugi niz godina. Nakon završetka Tekstilno tehnološkog fakulteta u Zagrebu zaposlila se u autoindustriji „Bila su takva vremena da nisam mogla puno birati, a život je išao dalje i trebalo je plaćati režije. Ponudili su mi posao prije završetka fakulteta i rado sam ga prihvatila.“
Narasla je do voditeljice i menadžera, a onda kad više nije mogla napredovati odlučila je krenuti drugim putem. „Poduzetništvo je u meni otkad znam za sebe. Kad su se druga djeca išla van igrati, ja sam sjedila kod kuće i šivala, plela, vezla, tkala. To me opuštalo i znala sam da ću jednog dana nešto u vezi toga raditi i da ću imati nešto svoje.“
O šivanju je učila od svoje majke, koja je na nju prenijela strast za tkaninom i dizajniranjem. „Mojoj mami je to bio samo hobi, ali meni je taj hobi predstavljao puno više. U njega sam se zaljubila i to je bio moj must have. Bila sam jako zainteresirana, a osim šivanja, bavila sam se i slikanjem. Željela sam ići u srednju umjetničku, ali mojim roditeljima to nije bilo drago pa sam ipak završila gimnaziju. No, sve sam nadoknadila izborom fakulteta.“
Važno je iz svake situacije izvući najviše
Autoindustrija ju je naučila mnogočemu što joj je pomoglo da lakše vodi posao danas. Zahvalna je na iskustvu koje je tamo stekla i vremenu provedenom u korporaciji, ali ipak je u njenom srcu prevagnula želja male djevojčice koja sa svojom majkom u rodnom Sarajevu otkriva čari kreativnog izražavanja.
„Bez obzira na to što se radi o dvije različite industrije – auto i modnoj industriji, naučila sam o poslu, strpljenju, upornošću i radu. Sigurno je jedno, da sam sa svime krenula prije 10-15 godina možda ne bi sve išlo tako brzo kao što sad ide jer se ne bih znala postaviti i ponašati. Možda bi me nešto i obeshrabrilo na tom putu, a danas je to nešto potpuno drugačije.“
Pročitajte više: Marina Pedić, vlasnica ovlaštenog prodajno-servisnog partnera marke Citroën u Zadru: “Ponekad moraš biti multipraktik!
Osim diplome, s fakulteta je odnijela punu šaku kontakata
Svoju ljubav prema šivanju i dizajnu proširila je znanjem s fakulteta, s kojeg nije izašla samo s diplomom, već i s mnogim poznanstvima. Uz pomoć networkinga upoznala je mnoge kolege dizajnere od kojih nekolicina redovito s njom i surađuje. Danas u svojem ateljeu nudi vlastite kreacije, ali i kreacije svojih četiriju kolega dizajnera. U radu s ljudima voli osoban pristup te radi i kao stilistica, osobno dočekujući svoje klijentice i pomažući im pronaći njihov vlastiti wow fator.
„Puno radim sa svilom i to je ono što moje klijentice vole. Svilene košulje su najprodavaniji komad butika. Osim toga, volim pamuk i viskozu, a izbjegavam sintetiku. Trenutno sve materijale nabavljam u Hrvatskoj jer mi nisu potrebne velike količine. Uvijek kupim nekoliko metara određenog materijala, određene boje ili uzorka i od toga izrađujem proizvod. Upravo zbog toga i mogu reći da je svaki moj komad jedinstven i poseban.“
‘Važno mi je dan započeti vježbanjem, a u korporaciju se ne bih vratila’
Trenutno zbog opsega posla ne stiže sama šivati, već posao odrađuje za nju krojačica, no u stiliziranje i dizajniranje se cijela daje. Poduzetništvo joj je omogućilo da se bavi onime što voli i da u svakom radnom danu uživa.
„Suprug još uvijek radi u korporaciji i žalim ga svaki dan. Istina, nekad se čini kao da radim cijeli dan, ali ja u cijelom tom procesu uživam i nije mi problem. Korporacija i poduzetništvo dva su potpuno drugačija pojma. U koroporaciju uvijek dolaziš u 8 ujutro, a ja trenutno radim od 15-19. Ostalo što radim nisam obavezna raditi. Super mi je to što mogu raspored podrediti sebi jer sada imam mogućnost započeti dan vježbanjem. Kad vježbam ujutro imam više energije za dan i ispunjena sam pozitivom. Osobe zaposlene u korporaciji mogu vježbati samo navečer, kad su već umorni. A meni je vježbanje dosta važno.“
Iako je njen atelje otvoren tek godinu dana, poduzetnica je zadovoljna svojim razvojem. „Možda je to kratak period, ali u godinu dana napravila sam više nego neki moje kolege u cijelom svojem radnom vijeku. Ono što sam naučila u tom periodu je da nikad ne smiješ odustati. Većina ljudi misli da mogu uspjeti preko noći, ali uspjeh tako ne dolazi već samo upornim radom i trudom.“
Foto: Sanela Škorput, privatna arhiva
