Govor Grete Thunberg, šesnaestogodišnje švedske aktivistice, održan na UN-ovom summitu, odlična je prilika da se osvrnemo na postignuća mladih koji mijenjaju svijet svojim postupcima i djevojaka koje su si otvarale mogućnosti za bolju budućnost.
Povezano: Greta Thunberg: “Ukrali ste moje snove i djetinjstvo praznim riječima”
Svijet je prepun djevojaka koje su pridonijele najvećim događajima u ljudskoj povijesti i kulturi, i to dok su bile mlađe od 18 godina. Donosimo šest djevojaka od kojih se neke vjerojatno neće pojaviti u školskim udžbenicima, ali o njima se svejedno isplati učiti.
Ruby Bridges
Kad je imala samo šest godina, 1960., Ruby Bridges postala je prva afroamerikanka koja je pohađala osnovnu školu Williama Frantza u New Orleansu. Iako je Vrhovni sud SAD-a još 1954. donio odluku kojom je rasna segregacija u državnim školama proglašena neustavnom, rasizam je još uvijek bio ukorijenjen u američkom društvu.
Bojeći se da bi moglo doći do protesta, sudac je okružnog suda zatražio od američke vlade da u New Orleans pošalju savezne maršale kako bi zaštitili djecu. Ruby su na prvi dan u novoj školi dopratila četvorica maršala, a dolaskom u školu dočakao ju je šok. Naime, gotovo su svi roditelji zadržali svoju djecu kod kuće, kao znak protesta protiv desegregacije, što je značilo da se nastava nije održavala.
Samo je jedna učiteljica, Barbara Henry, pristala podučavati Ruby. Bila je iz Bostona i nova učiteljica u školi. Pokazala je veliku privrženost i podršku za Ruby, pomažući joj ne samo u školovanju, nego i u teškom iskustvu izolacije i neprihvaćanja u kojoj se našla.
Nekoliko je godina kasnije savezni maršal Charles Burks, jedan od njezinih pratitelja, komentirao njezinu hrabrost.
“Nikad nije plakala. Samo je marširala poput malog vojnika.”
– Charles Burks, o Ruby Bridges
Emma González
Samo nekoliko dana nakon što je napadač u školi na Floridi ubio 17 svojih vršnjaka, Emma González iskoristila je priliku da privuče nacionalnu pažnju na reformu zakona o oružju. Ona je, zajedno s nekoliko svojih kolega iz razreda, održala skupove o kontroli oružja u Floridi i pozvala vladine dužnosnike da djeluju kako bi spriječili buduće masovne pucnjave.
U eseju napisanom za Harper’s Bazaar, ova je 18-godišnjakinja govorila o odlučnosti da se nastavi boriti, sve dok se ne dogodi prijeko potrebna promjena.
“Mi smo djeca od kojih se očekuje da se ponašaju kao odrasli, dok se odrasli ponašaju kao djeca.”
– Emma González
Malala Yousafzai
Malala Yousafzai rođena je 1997. u Mingori, najvećem gradu pakistanske doline Swat. Godinama je njezin otac vodio jednu školu u gradu, zbog čega je Malala, dok je još bila vrlo mlada, pokazala veliku želju za znanjem i obrazovanjem.
Kada je imala deset godina, situacija se u dolini Swat promijenila. Kontrolu nad dolinom Swat preuzeli su talibani te ubrzo postali dominantna društveno-politička sila u većem dijelu sjeverozapadnog Pakistana. Djevojkama je bilo zabranjeno pohađati nastavu, a aktivnosti poput plesa i gledanja televizije bile su zabranjene. Rastao je broj samoubilačkih napada, a borba protiv obrazovanja djevojčice postala je kamen temeljac terorističke kampanje. Do kraja 2008. talibani su uništili oko 400 škola.
“Kada čitav svijet šuti, čak je i jedan glas moćan.”
– Malala Yousafzai
Malala je, nakon što je njezinog oca kontaktirao BBC, počela redovito koristiti medije za svoju javnu kampanju o pravu na obrazovanje. Njezin je glas postajao sve glasniji, a tijekom sljedećih su godina ona i njezin otac postali poznati diljem Pakistana po svom zalaganju da pakistanskim djevojčicama omoguće besplatno i kvalitetno obrazovanje. Međutim, to se nije svima sviđalo.
Jednog je dana, dok se vraćala kući iz škole, Malala razgovarala sa svojim prijateljima. Dva su talibana zaustavila školski autobus. Jedna je od njih tražio Malalu po imenu i ispalio tri hica prema njoj. Upucana je u glavu, ali je preživjela. Istog je dana prebačena u pakistansku vojnu bolnicu u Pešavaru, a četiri dana kasnije na odjel intenzivne njege u Birminghamu, u Engleskoj.
“Ekstremisti su pokazali čega se najviše boje: djevojčice s knjigom.”
– Malala Yousafzai
Njezin je nevjerojatan oporavak i povratak u školu nakon napada rezultirao globalnom podrškom. U listopadu 2014. Malala je zajedno s indijskim akrivistom za dječja prava Kailashom Satyarthijem proglašena dobitnicom Nobelove nagrade za mir čime je postala najmlađa osoba koja je dobila ovu nagradu.
Povezano: Inspirirajte se porukama Malale Yousafzai – najmlađe dobitnice Nobelove nagrade za mir
Samantha Smith
Jedan od dokaza da riječi djeteta mogu imati ogroman utjecaj je i američka učenica Samantha Smith. Bilo joj je samo 10 godina kada je s jednim pismom ublažila napetosti iz hladnog rata između Sjedinjenih Država i Rusije. Pismo koje je uputila generalnom tajniku CPSU-a Juriju Andropovu, na kraju je i objavljeno u sovjetskim novinama. Andropov joj je odgovorio i pozvao ju da s obitelji posjeti Rusiju.
To joj je osiguralo titulu „najmlađeg ambasadora u Americi“, a svoje je poruke mira kasnije slala i u Japan. Nakon njezine prerane smrti u zrakoplovnoj nesreći dok je imala samo 13 godina, njezina su se postignuća proslavila u rodnom gradu Maineu i u Rusiji, gdje joj je u čast sagrađen spomenik.
Anne Frank
Annelies Marie Frank, bila je židovka, čija se obitelj dvije godine skrivala u Amsterdamu za vrijeme njemačke okupacije Nizozemske. Dnevnik koji je pisala tijekom dvije godine skrivanja od Gestapa postao je klasikom ratne literature.
Povezano: Svjetske liderice koje su odbacile diplomaciju i poklopile Trumpa
Njezin otac, Otto Frank, njemački biznismen, u ranoj je fazi nacističkog režima odveo svoju ženu i dvije kćeri u Amsterdam. Nakon što su njemačke snage zauzele Nizozemsku, Anne je bila prisiljena prebaciti se iz javne škole u židovsku. Dana 12. lipnja 1942. dobila je dnevnik za svoj trinaesti rođendan. Tog je dana u njega počela pisati.
„Nadam se da ću ti moći sve povjeriti, kao što se nikad nisam uspjela povjeriti nikome, i nadam se da ćeš biti izvrstan izvor utjehe i podrške.“
– Anne Frank
Kad joj je sestra deportirana, njezina je obitelj shvatila da se moraju početi skrivati. Uz pomoć nekolicine prijatelja, koji nisu bili Židovi, a koji su im donosili hranu i ostale potrepštine. Obitelj Frank je sa četiri druga Židova živjela zatočena u tajnom skrovištu kuće u Amsterdamu. Za to je vrijeme Anne vjerno pisala svoj dnevnik, prepričavajući svakodnevni život, od običnih muka do straha od zarobljivanja.
Nakon što je njezina obitelj otkrivena i uhićena, Anne je umrla u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen 1945., u dobi od samo petnaest godina. Njezin otac Otto, jedini preživjeli član obitelji, posthumno je objavio njezin dnevnik nakon rata.
Sophie Cruz
Prije četiri je godine 5-ogodišnja Sophie Cruz uspijela, unatoč osiguranju, doći do pape Franje kako bi mu uručila pismo u kojemu traži da njezini roditelji, nedokumentirani imigranti, ne budu deportirani iz Sjedinjenih Država. U pismu ga je zamolila da razgovara s predsjednikom i Kongresom o tom pitanju. Rekla je da će uskoro poslati pismo i samom predsjedniku Baracku Obami.
Od tada se Sophie zalaže za prava imigranata. Govorila je čak i na Maršu žena u Washingtonu, i tom prilikom pozvala okupljene da rade zajedno na postizanju promjena.
Foto: Instagram
