Modna dizajnerica Andrea Anić Dokmanović u tri je godine izgradila brend Andy’s stuff i postala prepoznatljiva na riječkoj modnoj sceni, osobito među poslovnim ženama koje u svom modnom izričaju traže nešto novo, drukčije i originalno.
Glavne karakteristike njezinog stila su naglašeni struk, ženstvenost, volani i karirani uzorak, a u posljednjoj kreativnoj fazi koristi dosta eko-kože. Njezin modni izričaj spaja žensku eleganciju i osobnost, a te karakteristike najbolje dolaze do izražaja na primjeru njezinih kaputa. Donji dio sastoji se od volana koji govori kako je žena zaigrana poput djevojčice, a gornji je dio statičan, pomalo vojnički strog i prikazuje snagu ženske osobnosti.
Iako nije rođena Riječanka, Andrea kaže da je u Rijeci odlično prihvaćena, a grad joj je nepresušni izvor inspiracije.
Vlastiti posao pokrenula jer nije rođena da radi za druge
“U Rijeci nema puno dizajnera, na tom smo području najjače jedna kolegica i ja. Ljudi se ne usude krenuti u vlastiti posao i zato je to bila prilika”, govori naša sugovornica koja je kroz trogodišnje iskustvo vođenja vlastitog posla iskusila dobre, ali i one teže strane poduzetništva. No niti jednom nije zažalila na svojoj odluci jer “jednostavno zna da nije rođena da radi za drugoga”.
“Shvatila sam da sam napravila dobru stvar. Imam previše vlastitih misli, ideja i pothvata da bih mogla raditi ono što mi drugi kažu. Ljudi bi trebali izaći iz kalupa i početi misliti svojim glavama. To što radim, ja i živim. Nije važno što vam drugi kažu, pristaje li vam nešto po njihovom mišljenju ili ne, važno je što čovjek sam želi i kako se osjeća”, govori Andrea koja je najveći bum napravila s kariranim kaputima na volane. S obzirom da je na studiju tekstilnog dizajna diplomirala na kariranom uzorku, on joj je česti izvor inspiracije. Uspješan model kaputa prenijela je kasnije na balonere, kratke kapute i vjenčanice.
“Radim isključivo vjenčanice za mladenke kojima se sviđa ono što radim, ali ne radim po tuđim željama. Geslo moga brenda je stvaranje mode za slobodoumne žene koje se ne boje isprobati nešto novo i drukčije od konfekcijskog. Moje su klijentice uglavnom poslovne žene samouvjerene u odijevanju. U posljednjoj se godini situacija iskristalizirala i sada mi dolaze žene koje su to zbog moga stila. Imam jednu klijenticu koja i na poslovne sastanke nosi razigranu suknju s podsuknjom od tila”, kaže uz osmijeh naglašavajući kako je ona najveća ambasadorica svoga stila jer nosi isključivo vlastitu odjeću i u ormaru više nema niti jedne traperice.
Ljubav prema kreiranju naslijedila od majke
Ljubav prema kreiranju i šivanju Andrea je naslijedila od majke uz koju je naučila šivati i koja joj bila velika pomoć i podrška kad je otvorila vlastiti obrt. Rođena je u Bosanskoj Gradišci, ali se obitelj, nakon izbijanja rata, preselila u Bjelovar. Spletom okolnosti i zbog očevog zdravlja obitelj se na kraju skrasili u Rijeci jer je ocu godila morska klima.
Majka je bila zaslužna i za to što je upisala srednju tekstilnu školu. Govorila joj je kako je dobro znati raditi nešto rukama jer ukoliko ne upiše fakultet uvijek će imati “svoj kruh u rukama”.
“Cijeli život šivam uz majku i tijekom studija sam uvijek nešto kreirala i šivala za sebe i prijatelje. Ujedno sam uvijek bježala od ideje da se time bavim iako sam u sebi znala da će me to prije ili kasnije snaći. Okolišala sam jer nisam bila spremna na odgovornost vođenja vlastitog posla”, govori Andrea i prisjeća se kako ju je tijekom školovanja privlačila kemija te je željela biti kemičarka ili profesorica engleskog. Tekstilno-tehnološki fakultet bio joj je zadnji na listi izbora iako je u srednjoj školi osvojila nekoliko nagrada s područja dizajna i projektiranja odjeće.
Srednju tekstilno-tehničku školu, smjer odjevni tehničar, završila je u Garešnici. Kreativnost joj je uvijek bila jača strana pa je u području dizajna osvojila prvo mjesto na državnom natjecanju u Crikvenici 2004. godine. Iste godine, na državnom natjecanju u Zaboku, osvaja treće mjesto u području tehnologije proizvodnje odjeće. Na kraju se ipak odlučila za Tekstilno-tehnološki fakultet koji je 2004. godine upisala u Zagrebu (smjer dizajn i projektiranje tekstila i odjeće).
“Više me privlačila znanost, htjela sam ostati raditi kao astistentica na fakultetu ili raditi u laboratoriju na istraživanju vlakana, ali sam kasnije shvatila da takve firme traže kemičare a ne tekstilne dizajnere.
Uvijek sam bila talentirana za crtanje ali nisam smatrala da moram dalje raditi na tome baš zato što mi je to ležalo i išlo dobro samo od sebe. Okolina me najviše poticala, podržavala i uvijek su svi bili oduševljeni mojim modnim kreacijama i to mi je na kraju dalo vjetar u leđa”, prisjeća se svojih mladenačkih nedoumica po pitanju budućeg zanimanja.
Tijekom studija redovito je sudjelovala na brojnim natječajima, pa je tako osvojila treću nagradu za kreiranje muških i ženskih košulja, kravata i marama za tvrtku “Span”. Sudjelovala je na manifestaciji Modni ormar u grupnim izložbama i dizajnirala vlastite kolekcije prikazujući ih na modnim revijama diljem Istre i Rijeke.
Brojni uspjesi ove modne dizajnerice
Diplomirala je 2010. godine i tada se Riječanima predstavila kolekcijom večernjih haljina kariranog uzorka na modnoj reviji Riječke stepenice. Sljedeće godine sudjeluje na zagrebačkom Fashion Incubatoru gdje predstavlja kolekciju kaputa također nadahnutih kariranim uzorkom. Dvije godine kasnije ponovno sudjeluje na Riječkoj stepenici gdje predstavlja kolekciju pod nazivom “She’s a Lady”.
Dotadašnji uspjesi i interes klijenata potiču je konačno na pokretanje vlastitog obrta, a glavna podrška joj je na početku bila majka. Iako sama nije nikada bila spremna uploviti u poduzetničke vode, radovala se kćerinoj odluci i u svemu je podržavala, kao i ostatak obitelji.
Otvorivši obrt isprva je radila s majkom u maloj radionici, a zatim se javila na natječaj za dodjelu gradskih poslovnih prostora. Preplašili su je silni troškovi ali je posao krenuo i nakon nekog vremena zaposlila je još jednu ženu za šivanje. No početak je bio težak. Sve je poslove obavljala sama, od kreiranja do šivanja i vođenja papira pa je radila više od 12 sati dnevno.
“Bila sam izgubljena, nisam znala što zapravo želim iz svega toga ali sada polako vidim svoj cilj. Puno sam podrške dobila od obrtnika iz susjednih poslovnih prostora koji su mi rekli da će me zapravo sam posao voditi. Počeli su me pratiti lokalni mediji i krenula su povezivanja i umrežavanja s drugim kreativcima i poduzetnicima. Sve me počelo više zanimati, ranije sam bila više orijentirana na svoj posao, a sada kad imam zaposlenu djelatnicu manje sam nervozna i mogu se više baviti stvarima koje sam željela. Odlazim na sajmove, seminare, poslovna putovanja, mogu otići negdje predstaviti sebe i svoj rad i za to se prethodno pripremiti”, govori Andrea koja sada u radionici radi pripremu, a ostale poslove prepušta djelatnici.
Želja joj je probiti se van granica Hrvatske pa je prošle godine sudjelovala na regionalnoj smotri mladih modnih dizajnera Balkan Art Fashion Event u Beogradu. Predstavila se kolekcijom “Change” koja prikazuje promjenu unutarnjeg stanja osobe. Uslijedila je suradnja s riječkom plesnom skupinom Flame. Plesači su nosili odjevne kombinacije Andy’s pa je njihova plesna predstava “Break a leg” spojila tri vrste umjetnosti; glazbu, ples i modu. Andrea je tako prvi puta svoju odjeću gledala na sceni i to je bio zanimljiv doživljaj. Pred njom su novi projekti koje dogovara i za koje još ne zna u što će se točno izroditi ali, kako sama govori, njoj je najvažnije da ima vlastiti prostor za stvaranje i kreiranje.
Foto: Maja Stevanović
