Svi zaljubljenici u kazališnu umjetnost prošli su tjedan mogli uživati u premijeri mjuzikla “Sugar”, nastalog po uzoru na poznati film “Neki to vole vruće”. Planirane su i reprize izvedbe, a posebno vas pozivamo na onu u petak, 7. lipnja kada ćete, osim u izvedbi, moći uživati i u druženju prije, na našem Ladies In eventu. Pripremili smo posebne ulaznice po cijeni od 80 kn. Ulaznica uključuje sudjelovanje na druženju prije predstave, bogate poklone sponzora i predstavu (mjesto u parteru). Rezervirajte ulaznice putem linka.
Nastao po uzoru na poznati film
Fantastičnim brodvejskom mjuziklu „Sugar“, kao predložak je poslužio svima dobro poznati film, nezaboravna komedija s Marilyn Monroe, Tonyjem Curtisom i Jackom Lemmonom u glavnim ulogama, „Neki to vole vruće“. Priča je to o dva glazbenika, Jerryju i Joeu, koji se kao svjedoci gangsterskog okršaja na Valentinovo preodijevaju u žene i pridružuju ženskom orkestru na turneji, ali i priča o plavuši koja traga za milijunašem i milijunašem koji se zaljubi u muškarca prerušenog u ženu.
Scenarij filma prema kojemu je nastao ovaj doista fenomenalni mjuzikl potpisuju B. Wilder i I. A. L. Diamond. Iza libreta mjuzikla stoji P. Stone, a glazbe J. Styne. Osječka produkcija bila je premijerno izvedena 28. svibnja 2019., pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tutavca, u režiji osječkoj publici znane i mile Nine Kleflin. Scenografiju potpisuje Osman Arslanagić, a kostimografiju Sara Lovrić.
U mjuziklu sudjeluju solisti, zbor, orkestar i baletni ansambl HNK u Osijeku. Vesna Baljak, Mario Petreković, Duško Modrinić i drugi samo su neka od imena koja su se našla u ulogama za ovaj mjuzikl.
Prepoznatljivost kvalitete
Redateljica mjuzikla Nina Kleflin diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti u klasi velikog profesora Koste Spaića. U svojoj bogatoj karijeri ima već stotinjak profesionalnih kazališnih predstava. Svoje umijeće pokazala je tako što je režirala u gotovo svim važnijim kazališnim kućama u Hrvatskoj. U okviru Fullbrightove stipendije režirala je i predavala u SAD-u. Režira u glazbenom žanru: opere, operete i mjuzikle.
Također se i bavi kazalištem za djecu, a kao posebni dio svoje karijere posvetila je radu sa slijepima kao redateljica i inovatorica Kazališta slijepih Novi život. Osim u Hrvatskoj režira i u Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Sjedinjenim Državama te surađuje s hrvatskim kazalištem u Kanadi. Bavi se prevođenjem, dramatizacijama i dramskim pisanjem.
Foto i tekst: PR
alan.mali@yahoo,com
1)Sama predstava je bolid, od teksta i glazbe, koji baka redatelj (da se ne kaže stara bab/k/a) vozi kao skiro i dok ga odgurava nogicom br. 43 ne pazi, kada stane na karoseriju bolida (od teksta Wildera), pa ga uništava. Nažalost, nećete vidjeti „sinkopu band“ u kome svira Merlin Monroe, niti njen instrument, jer je to pretvoreno u plesnu skupinu, čak i kostimima. I puno toga nedostaje predstavi, ali ipak entuzijazam ansambla i briljantne kreacije pojedinaca donose gledljivo djelo. Precizno tkivo teksta Billy Wildera zahtijeva sigurnu redateljsku ruku, što ovdje nedostaje. Redateljske koncepcije u principu nema, do, kako je to baka sama rekla: „Mladen sviraj bilo što!“ dok se na sceni pretrčava s jedne strane na drugu. Važno je bakici pretrčavanje, a nisu joj važni dijalozi koji bi morali biti smješni, a tužno se izvode na sceni (osim, kada to glumci, sami na svoju ruku, razrađuju – kotrljanje narukvice, i ponekad uspiju u tome i sl.).
Redatelju nije važno što taj orkestar sinkopa ne postoji u njenoj režiji, već ga čak i oblači kao baletnu trupu, pa se na kraju ne zna što i tko je orkestar, a što baletna trupa (isti kostimi). Nije niti bitno, što se glavnom liku ne daje instrument uklele, iako se stalno spominje u tekstu, (i gđa Monroe je otpjevala predivnu numeru na filmu), ali vjerojatno bakici taj instrument nije dovoljno nobles kao violina, pa ga ne primijeti. To je loše, kada se režijski odbaci ono što je bit, ali da može i gore od toga, dokazuje scena tzv. kupea vlaka koja sliči na konc logor. Redateljski koncept ne poznaje dubinu i širinu scene, već sve nagurava u proscenij, i onda tu imamo krkljanac, više se vide binski radnici s aku odvijačima, nego li likovi u musicalu. Trebalo bi te radnike, koji se zbilja muče, uvrstiti u glavne likove, što zna taj Wilder što treba i tko je tu glavni – to zna bakica. A kako je scena onako teška, kameno bosanska, bilo bi dobro da imaju ne aku odvijače već pneumatske čekiće pa da scene malo omekšaju. Onaj hotel na Miamiju neodoljivo podsjeća na hotel na Golom Otoku pedesetih godina. Ali, ako bakica tako vidi mondeno ljetovalište, blago njoj -u režiji toj. No, nije niti to vrhunac, glavni hit scene je tzv. hotelska soba koja je zapravo zatvorska soba, s neka dva jadna ormarića, to ubije u pojam cijeli Miami i okolicu, koja se zove Florida. No, nije to najgore, znamo da na Floridi imaju i