Mirenje. Pojam koji bi trebao biti jasan sam po sebi. Ipak, u stvarnosti kod nas često susrećem osobe kojima je taj koncept potpuno nepoznat. Riječ je zapravo o jednom obliku alternativnog rješavanja sporova (eng. ADR – Alternative Dispute Resolution), koji u svijetu postoji već duže vrijeme uz svu prateću infrastrukturu.
Rješavanje međuljudskih sporova uz pomoć treće osobe
Kada govorimo o mirenju, tu ne mislimo samo na rješavanje sporova koji mogu završiti na sudu ili koji trenutno jesu na sudu (kao sudski sporovi), već i o rješavanju raznih vrsta međuljudskih konflikata uz pomoć treće neutralne osobe izmiritelja-medijatora, koji strankama u sporu nastoji pomoći da dođu do zajedničkog rješenja i da postignu dogovor, sporazum, nagodbu.
„Ako želiš pomirbu sa svojim neprijateljem, moraš započeti posao s njim. Na taj način će ti on postati partner“ – Nelson Mandela
U svojoj dugogodišnjoj profesionalnoj praksi kao odvjetnik i korporativni pravnik, svjedočio sam i pružao pravnu podršku klijentima po osnovi sporova razne prirode. Od obiteljskih, trgovačkih, radnih, građanskih i sl. U cijeloj toj priči, postao sam svjestan činjenice da su klijenti sve manje zadovoljni neučinkovitim pravosuđem, sporošću sudova, visokim naknadama za odvjetnike i sudske troškove, nerazumijevanjem stvarnih potreba klijenata. Došlo je do sveopće krize i određenog zasićenja klasičnim suđenjem i naravno, tražile su se alternative klasičnom rješavanju sporova.
Pravna profesija se danas nalazi pred velikim izazovima, jer moderni pravnici danas postaju vješti pregovarači te pružaju takvu pravnu podršku koja je drugačija i ima više dimenzija, fleksibilnija i kreativnija, i gdje se stvara jedan potpuno novi vid komunikacije i odnosa s klijentima. Klijenti traže brza i pragmatična rješenja, a ne obijesno parničenje, jer biznis je postao prebrz.
Kriza pravosudnih sustava raznih država ima za posljedicu da su se pojedinci i tvrtke postavili pragmatično: kako brzo i efikasno riješiti spor, a ne kako utvrditi ultimativnu istinu i pravdu samo za mene, samo za nas… Europska komisija je čak u svojim smjernicama (tzv. Zelena knjiga) još 2002. godine utvrdila da alternativno rješavanje sporova mora biti politički prioritet u Europskoj Uniji.
U SAD-u alternativno rješavanje sporova danas više i nije alternativa, nego nešto što je postalo pravilo poslovne prakse. Statistike govore da danas u SAD-u čak 98% građanskih sporova završava nagodbom. Strankama se smanjuju troškovi, sudovi postaju rasterećeniji, potiče se općenito kultura dijaloga, pregovora i stvaranje tolerantnog okruženja i očuvanje dobrih odnosa među strankama. Jer sud je uvijek opcija i trebao bi biti posljednja opcija. U SAD-u idu tako daleko da o mirenju djecu uče čak i u vrtićima i školama, gdje djeca sama sudjeluju u rješavanju sporova.
Rješavanje sporova (eng. Conflict Resolution) postoji još od najranije povijesti čovječanstva, jer su konflikti postojali i postoje u raznim religijama, kulturama i civilizacijama od Stare Grčke, Feničana, Arapa, plemena u Južnoj Americi, gdje bi obično plemenski starješina posredovao u „pregovorima“ između dvije sukobljene strane. Konflikti nastaju kad se suprotstavljaju različita osobna gledišta, vrijednosti, osjećaji, interesi, potrebe dvije sukobljene strane. Konflikti su jednostavno rečeno posljedica različitosti ljudi, jer svatko gleda svijet svojim očima. Primjerice Biblija i Kuran sadrže zapise o pregovorima i prvim oblicima rješavanja sporova. Počeci modernog alternativnog i izvan-sudskog rješavanja sporova se vežu uz sustav tzv. „privatnog sudovanja“ koje je krenulo u SAD-u 1970.-tih godina ovog stoljeća kroz oblike privatno-pravnog sudovanja, ali i javno pravnog (diplomatskog) rješavanja sporova/sukoba između pojedinih država.
Sudovi nisu jedina opcija rješavanja sukoba
U Hrvatskoj, zakon o mirenju je donesen još 2003. godine, no mirenja je kod nas u praksi i dalje malo, jer ljudi, poduzetnici, trgovačka društva i dalje nisu dovoljno upoznati i informirani s prednostima mirenja i samim procesom. Svijest o mirenju je minimalna. Privatni i javni sektor nisu do kraja senzibilizirani. Mi kao da i dalje uživamo u ultimativnoj borbi na sudu kao jedinom i pravom obliku dolaženja do pravde, pobjede i svoje istine. Zapravo, u cijelom tom sudskom procesu koji je dug, skup, mučan i neizvjestan, s vremenom i zaboravljamo zašto se te bitke i vode, osjećaji otupljuju, svaki dolazak na sudsko ročište postaje određena vrsta pritiska. Čak i kad jedna stranka u sporu ishodi pravomoćnu presudu u svoju korist, poslovni i međuljudski mostovi ostaju porušeni, tu zapravo i nema pravog pobjednika. Sudska parnica je borba koja se vodi oko pravnih pozicija, tko je u pravu, a tko u krivu. Angažiraju se „vojske“ odvjetnika, svi spremno koračaju na sud u borbenim formacijama… Ljudskost je zapostavljena. Otuđenje je sveprisutno. Zadovoljstvo klijenata relativno.
Ipak, postoje nova i drugačija rješenja. Mirenje, koje je nešto sasvim drugo od klasičnog sudovanja. Mirenje ide ispod površine sukobljenih pravnih pozicija. Ono ide dalje i šire jer razmatra stvarne potrebe i interese sukobljenih strana. Kroz mirenje se istražuju interesi. Kažu da pravo rješava spor, a mirenje rješava konflikt. U konačnici sudska presuda je rješenje u sporu koje je nametnuto od nekog trećega, dakle od suca koji rješava spor, a ne od samih stranaka. U mirenju, stranke su gospodari spora i one same odlučuju zajedno na koji način kompromisno riješiti neki spor. Sudski spor se fokusira na prošlost, a mirenje gleda dalje u budućnost, jer se nagodbom nastoje poboljšati, pa čak i razviti porušeni privatni ili poslovni odnosi.
Nerijetko, nakon mirenja, sukobljene strane dolaze do novih ideja koje rezultiraju sklapanjem zajedničkih ugovora o poslovnoj suradnji ili slično. Mirenje je dobrovoljno i potpuno povjerljivo, odnosno postupak mirenja je potpuno tajan. Stranke same odlučuju o pravilima igre (mirenja), same biraju izmiritelja, same diktiraju ritam i tempo pregovora, strukturu i elemente nagodbe, same odlučuju da li i kada zastati s mirenjem. Neka mirenja započnu pa zastanu, stranke u sporu tek nakon nekog vremena „sazru“ i shvate da je sada došlo pravo vrijeme za mirenje i nagodbu. Mirenje je „win-win“ situacija. Ipak, mirenje ne može riješiti sve sukobe, a sve ovisi o tome jesu li obje strane u sporu spremne postići nagodbu.
U konačnici treba biti do kraja jasno da je mirenje postupak koji možete kao poduzetnik koristiti u svom poslovanju. Međusobno povjerenje i ustupci među strankama postaju novi obrazac i novi ispravan način poslovanja. Mirenje otvara jednu novu razinu svijesti o poslovnoj odgovornosti i razvijanju poslovnih odnosa. Zamislite da rješavanje međusobnih poslovnih odnosa možete riješiti bez suda i sudovanja u samo nekoliko sastanaka. Sudovanje zahtijeva ogromne troškove dok su u mirenju ti troškovi minimalni. Zašto čekati nekoliko godina na pravomoćnu presudu i biti u neizvjesnosti?
Isto tako, puno ugodnije je zajednički kreirati tekst sporazuma o nagodbi nego čekati odluku suda o vašoj sudbini. U današnjem modernom poslovanju to je ideal. U konačnici mirenjem se zadržava i čuva odnos i rješavaju ne samo materijalni nego i emocionalni nesporazumi. Sve ovo samo potvrđuje ono što je rečeno u citatu na početku ovog članka. Ako želiš započeti pomirbu sa svojim neprijateljem, moraš započeti posao s njim, jer tada ti on postaje partner. Mirenje ovdje može samo pomoći.
Što morate znati o mirenju?
Što je mirenje?
- Mirenje je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti svoj spor (postojeći/budući) uz pomoć treće neutralne i nepristrane osobe/izmiritelja
- Mirenje je alternativan način rješavanja sporova/konflikata (tzv. Alternative Dispute Resolution) koje je dobrovoljno, neformalno, fleksibilno, povjerljivo, ekonomično, kreativno, alternativno, kontrolirano…
Prednosti mirenja u odnosu na klasičan sudski postupak
- Jeftinije, brže, tajno, postizanje obostrano prihvatljivog rješenja – „win/win” za obje strane u sporu (jer presudom samo jedna strana bude zadovoljna)
- Za mirenje nisu bitne pravne pozicije stranaka, nego pojedinačni i zajednički interesi i postizanje nagodbe
- Omogućava bolju komunikaciju među strankama jer nagodba omogućava nastavak i moguće širenje buduće poslovne suradnje među strankama
- Same stranke su gospodari spora, a ne neka treća strana koja odlučuje o ishodu, same stranke odlučuju hoće li postići nagodbu ili ne
- Mirenje ne razmatra tko je u pravu/krivu, već je puno šireg djelovanja jer razmatra koje su stvarne potrebe i interesi stranaka u sporu
Za koje vrste sporova se može provesti mirenje?
- Općenito, bilo koji spor u kojem stranke mogu slobodno raspolagati svojim pravima
- Dakle, bilo koji spor koji može završiti nagodbom je pogodan za mirenje, a postupak mirenja nije ograničen granicama tužbenog zahtjeva
- To može biti postojeći sudski spor ili spor koji još nije pokrenut ali je izgledan
- U praksi to su građanski, obiteljski, radni, građevinski, trgovački sporovi, susjedski, prijateljski sporovi…
- Svaka stranka može prekinuti mirenje i u bilo kojem trenutku započeti sudski spor ili nastaviti s prekinutim sudskim sporom radi mirenja
Tko je izmiritelj?
- Izmiritelj je stručna, neutralna i nepristrana, certificirana osoba koja sa strankama u sporu radi na postizanju prihvatljivog rješenja
- Izmiritelj pomaže strankama da dođu do nagodbe, ali nema ovlast da im nametne obvezujuće rješenje, izmiritelj nije sudac
- Izmiritelj naglašava interese, a ne pravne pozicije stranaka u sporu i drži u tajnosti sve što o sporu čuje
Koliko traje mirenje?
Mirenje traje različito, ovisno o vrsti spora, može biti gotovo za jedan sat, a u složenijim slučajevima traje po nekoliko dana
Tko plaća troškove mirenja?
Stranke najčešće podijele troškove mirenja po pola
Je li nagodba sklopljena u postupku mirenja obavezujuća?
Nagodba postignuta u postupku mirenja je obvezujuća ako sadrži klauzulu o ovršnosti
Kako i gdje započeti postupak mirenja?
- Sudsko mirenje – pred redovnim sudovima, izmiritelji su pojedini suci koji su certificirani i za izmiritelje
- Izvansudsko mirenje – u centrima za mirenje RH, izmiritelji su certificirani i registrirani na listama izmiritelja i stranke ih same izabiru
Autor: Vjeran Malenica, diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom je certificirani i registrirani izmiritelj u Republici Hrvatskoj. Član je Hrvatske udruge za mirenje i aktivni član Odbora za Alternativno rješavanje sporova (ADR) unutar Američke gospodarske komore u Hrvatskoj (Amcham ADR Commitee). Vjeran je stalni izmiritelj u Centru za mirenje „Medijator”. Izmiriteljski fokus usmjerio je na gospodarsku medijaciju. Vjeran ima dugogodišnje iskustvo rada u odvjetništvu kao odvjetnik i kao korporativni pravnik u međunarodnim kompanijama privatnog sektora. Vjeran ima veliko iskustvo kao pregovarač u brojnim poslovnim transakcijama i pregovorima ugovora trgovačkog i građanskog prava raznih industrija.
Foto: 123rf
