Kraljica diska, hrvatska olimpijka Sandra Elkasević izazvala je pomutnju svojim pojavljivanjem na Olimpijskim igrama u Parizu, gdje je osvojila svoju treću olimpijsku medalju, prvu broncu nakon dva zlata. Sandru Elkasević se, naime, najavljivalo kao jednu od najuspješnijih hrvatskih sportašica i favoritkinju za zlatnu medalju, a mnogima je iznad glave na spomen njezina imena bio upitnik. Tko je ta? Kako jedna od najuspješnijih, kad nitko nije čuo za nju? A čuli su, zapravo. Tek kad su na ekranu vidjeli lice postalo je mnogima jasno – aha! Sandra Perković!
Sandri je ovo prvo veliko natjecanje na kojem iza njezinog imena ne stoji prepoznatljivo Perković već Elkasević.
Naime, zadnjeg dana 2023. godine Sandra Perković izgovorila je sudbonosno ‘da’ svom dugogodišnjem dečku Edisu Elkaseviću. Inače, Sandra i Edis upoznali su se kad je ona imala 15 godina, a nakon što je atletičarka 2013. godine prekinula suradnju s trenerom Ivanom Ivančićem trener joj postaje sadašnji suprug, Edis, bivši bacač kugle. Prije braka, 10 su godina bili u vezi.
Sandra je netom nakon udaje na Instagramu objavila fotografije s vjenčanja i – promijenila prezime. Time je dala do znanja da Sandra Perković odlazi u prošlost i da se od sad potpisuje kao Sandra Elkasević. Mnogima to nije ‘sjelo’ jer njezino je ime već postalo brend. Hrvatskoj je, ali i svijetu, poznata kao Sandra Perković. Mnoge su sportašice prije nje zadržale svoje djevojačko prezime upravo jer su si s njim izgradile karijeru, no Sandra se odlučila za tradicionalnu promjenu prezimena jer – nije ju briga što je svijetu prirodno ili ne, njezina je odluka bila postati Elkasević. Svijet će se ionako naviknuti.
Pročitajte više: Što je to u imenu – Zašto žene sve rjeđe uzimaju suprugovo prezime
Puka tradicija ili podlagivanje patrijarhatu?
No promjena prezimena već dugi niz godina izaziva polemike. Tradicionalno gledano, praksa da žena preuzme suprugovo prezime nakon udaje proizlazi iz povijesnih uvjerenja da brak simbolizira prelazak žene iz jedne obitelji u drugu. Laički rečeno – žena prestaje biti vlasništvo svog oca i postaje vlasništvo svog supruga. Naravno, govorimo o minulim vremenima kad je žena bila pravno i ekonomski ovisna o mužu, nije imala niti pravo glasa, a promjena prezimena tako je bila način da se označi njezin novi status i pripadnost.
U srednjovjekovnoj Europi, zakonodavni okviri često su zahtijevali da žena preuzme prezime svog muža kako bi se olakšala administracija i pravna pitanja vezana uz obiteljsku imovinu i nasljedstvo.
Ova je praksa postala tradicija, a održavanje kulturnih normi i običaja često je bilo važnije od osobnih preferencija. Ipak, u suvremenom svijetu više nije rijetkost odmak od ove prakse. Žene su danas slobodne, imaju pravo glasa, ne smatraju se vlasništvom muškarca, grade vlastite živote van ‘četiri ćoška kuće’.
Mnoge žene izgrade svoje karijere pod svojim djevojačkim imenom i postanu ‘netko i nešto’ daleko prije no što uopće upoznaju budućeg supruga pa se stoga odluče nakon udaje zadržati svoje djevojačko prezime. Ili pak postojećem prezimenu dodaju suprugovo prezime. Rijetki su slučajevi u kojima muškarac uzme prezime svoje supruge nakon vjenčanja, a još rjeđi slučajevi u kojima se od muškarca to zatraži ili ga s eupita hoće li to učiniti.
Širi trend ravnopravnosti spolova
Možemo reći da se u suvremenom društvu praksa promjene prezimena nakon udaje suočava s rastućim izazovima. Žene sve više postaju svjesne svojih prava i identiteta, i mnoge odlučuju zadržati svoje djevojačko prezime iz profesionalnih ili osobnih razloga. Ova promjena u društvenim normama odražava širi trend ka ravnoteži spolova i ravnopravnosti.
Mnoge žene odlučuju zadržati svoje djevojačko prezime kako bi očuvale prepoznatljivost i kontinuitet u svojoj profesionalnoj karijeri. U slučajevima kada su već izgradile značajan profesionalni ugled, promjena prezimena mogla bi izazvati konfuziju i narušiti njihovu prepoznatljivost.
Također, mnogi kritičari prakse uzimanja muževa prezimena ističu da su se žene borile i ginule za prava koja sada imaju i koja često uzimaju zdravo za gotovo – pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na posjedovanje imovine. Promjena prezimena nakon udaje tako se često gleda kao podmukli ostatak patrijarhata i mizogina praksa koju uzimamo zdravo za gotovo. Pa iako se promjena prezimena može činiti nevažnom, takve male simbolične geste zapravo idu na ruku dominaciji muškaraca.
Kada ne preispitujemo tradicije, ne prevrćemo pretpostavke i ne ispitujemo narative koje uzimamo kao status quo, zapravo zanemarujemo brojne suptilne načine na koje je mizoginija i dalje postaje rutinizirana u našim svakodnevnim životima.
Pročitajte više: Nakon 124 godine u Parizu se natječe jednak broj žena i muškaraca
Prezime kao dio brenda i identiteta
No, odupiranje patrijarhatu uglavnom nije razlog zašto se žena odluči ne uzeti suprugovo prezime. Najčešće donosi tu odluku jednostavno zato što ne želi izgubiti dugo građeni identitet. Naime, ime i prezime često definiraju ljude u očima javnosti. Osobe poput estradnih zvijezda, političara i sportaša provode karijeru radeći na prepoznatljivosti svog imena. I često se žene nakon udaje osjećaju kao da će im identitet i brend koji su gradile jednostavno ‘pasti u vodu’ nakon promjene prezimena.
Tri košarkašice ženskog košarkaškog tima BYU-a su se udale između dvije sezone, što je stvorilo cijeli novi popis imena na koji su se drugi igrači, ali i navijači trebali naviknuti. Prijelaz je za neke bio čudan i pretvorio se u smiješnu priču. Jedna od njih je i Lexi Eaton Rydalch.
„Puno me ljudi pitalo hoću li promijeniti ime samo zato što sam cijelu karijeru bila ‘Lexi Eaton’. I kad sam rekla da ga mijenjam, svi su bili prilično šokirani,“ rekla je Rydalch. „Ali za mene, razlog za to je samo pokazati da sam potpuno posvećena svom mužu i braku općenito“.
Košarkašica Nielson je uvijek bila poznata svojim suigračicama i trenerima kao Fuller, i oni će ju uvijek zvati Fuller iako tehnički sada ima novo prezime.
“Potpuno sam u redu s tim jer je to nekako moj identitet i uvijek je bilo ‘Fuller’ na leđima majice“.
Polemike postoje i zasigurno će i dalje postojati, no na ženama je da odluče za sebe. To je ono što je najbitnije – danas barem imamo pravo odlučiti što želimo.
Foto: Canva / Instagram @discus70queen
